Topal Osman-paša i Galata džadesi

putopis Ulicom Jugoslavenske narodne armije (5)

Piše: Miljenko Jergović za Radiosarajevo.ba

U drugoj polovini devetnaestoga vijeka, dijelovi Ulice JNA, od Čajirdžika prema istoku, nekadašnji odvojeni sokaci, ujedinili su se i postali Galata džadesi, ili Galata ulica, nazvana tako po carigradskoj četvrti na zapadnoj strani Bospora, koja će, sve do danas, sačuvati, makar u arhitekturi, običajima i pokojem prezimenu, sav raskoš i šarenilo osmanske Galate, u kojoj su se govorili različiti jezici i u kojoj su jedni blizu drugih živjeli pobožni i bezbožnici, od svih vjera i nevjera. Kažu da je ime toj sarajevskoj džadi dao bosanski vezir Topal Osman-paša, koji je u gradu služio i Bosnom vladao između 1861. i 1869, kada se Turska već spremala da napusti Bosnu, i malo tko je započinjao posao koji bi mogao potrajati. Nitko nije znao kakav će se prevrat dogoditi, jer nitko, pa ni sam vezir, kao ni njegov slavniji prethodnik Omer-paša Latas, nije mogao zamisliti da bi tako moglo nestati nešto što u Bosni postoji četiristo dugih godina, ali su se rijetko čemu još davala nova imena.

Nikada, međutim, nećemo saznati, pa nam je slobodno nagađati, ili isplesti priču koja bi nagađanja učinila vjerojatnijim i mogućem, što je Topalu Osman-paši bilo na pameti kada je, spojivši nekoliko neuglednih sarajevskih sokačića u jednu koliko toliko viđenu ulicu, koja se prelazi u više od stotinu koraka, naložio da se ona nazove imenom Galate. Je li to bila ona gorka ironija, cinizam junaka poražene imperije, o kojemu je u svojim pripovijetkama iz posljednjih dana Sarajeva pisao slavni osmanski pripovjedač Ivo Andrić, pišući o osjećajima s kojima su se Osmanlije opraštali od Sarajeva? Ili je Topal Osman-paša gledajući tu raju po Žabljaku i Čajirdžiku, koja je, uglavnom, govorila, derala se i psovala domaćim jezikom, i za koju često i nisi znao kako se Bogu moli, odakle je šljegla, je li vjernička ili je nevjernička, pomislio kako bi se od tog duhovnog šarenila i materijalne sirotinje mogla načiniti jedna Galata? A možda je samo već bio nostalgičan, pa je carigradskim imenom prozvao jednu sarajevsku ulicu, koja ga inače na Carigrad ničim nije podsjećala?

Nakon što je Osman-paša već otišao, nekoliko godina pred konačni prevrat, Galata ulica je među narodom, možda i iz inata, još jednom prezvana i preimenovana. Postala je Tašlihanska, po onom kamenom hanu iz dvorišta Hotela Evropa, koji je podigao Gazi Husrev-beg, i koji je radio sve do 1879, kada su ga Austrijanci konačno zatvorili. Oni će Ulici JNA dati njen konačni oblik i dužinu, pa je prozvati Franz Josef Strasse. U prvoj Jugoslaviji ulica će ponijeti ime kralja Petra, po Petru Prvom Karađorđeviću, a za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bit će to Ulica broj 1.

Mladenova pogibija

Iako će Nono i Nona prihvatiti ime koje će komunističke vlasti ulici nadjenuti na prvu godišnjicu oslobođenja grada, 6. travnja 1946, i zauvijek će im, sve do preseljenja, to biti "JNA ulica", njihove će sudbine biti razriješene u Ulici broj 1. Telegram u kojem ih s jeseni 1943. njemačke vojne vlasti na njemačkome i na hrvatskom jeziku izvješćuju o Mladenovoj pogibiji bio je upućen u Ulicu broj 1.

Ulica broj 1 tako se zvala, jer se čekalo da ponese ime Aimonea Roberta Margherita Marije Giuseppea Torina di Savoije, koji je po želji poglavnika NDH Ante Pavelića, te uz blagoslov Svete Rimske katoličke crkve i islamskih vjerskih poglavara u NDH, kao i uz potporu jeruzalemskoga muftije El Husseinija 18. svibnja 1941. postao hrvatski kralj Tomislav Drugi. Predviđeno je da bude okrunjen u Duvnu, ali se situacija zakomplicirala, pa je 12. listopada 1943. sišao s prijestolja. Službena titula ovoga povijesnog epizodista, po zanimanju mornaričkoga oficira, glasila je "kralj Hrvatske, princ Bosne i Hercegovine, vojvoda Dalmacije, Tuzle i Knina, vojvoda od Aoste". Zahvaljujući njemu, vijest o smrti mog ujaka Mladena dostavljena je u sarajevsku Ulicu broj 1. Da se ulica zvala imenom jednoga smiješnog kralja, možda bi i smrt od Mladena odustala.

Vidim te dok izlaziš iz Umjetničke galerije, i prelaziš trg ispred Doma JNA, koji će jednom postati parkiralište. Galerija još uvijek ima samo jedan ulaz. Desetak godina kasnije, bit će probijen i drugi. Najprije novog izložbenog prostora, male galerije koja je pridodana velikome izložbenom prostoru, sa stalnim postavom suvremene umjetnosti Bosne i Hercegovine, koja će poslije rata najprije postati kavana, a potom trgovina s knjigama jednoga zagrebačkog izdavača. U to vrijeme već će se pomalo i ugasiti Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, a ulica se već odavno neće zvati imenom Jugoslavenske narodne armije, ali tebe nije briga, nije to tvoje vrijeme, dok tako izlaziš iz galerije i već zamičeš za ugao i nastavljaš putem kojim si krenuo.

Izlog, dva, tri nakon galerije, dućan je s muškom i ženskom konfekcijom. Vrijeme je tvorničkih dućana, a kada u nekoj trgovini prodaju odjeću različitih proizvođača, takvo mjesto zovu robna kuća. Ili ponegdje – modna kuća. Ovaj dućan pripada nekoj maloj tvornici iz Srbije, čije će ime nestati početkom osamdesetih, ili će se, možda, utopiti u nekoj od europskih konfekcijskih licenci, koje su se tada širile Jugoslavijom.

Dućan radi dvokratno, i samo je dvoje zaposlenih. Muškarac pred penziju, tankih sijedih brčića, koji govori ekavicom, brka padeže, naglasak mu je kao da se jučer doselio iz Pirota, iako je u Sarajevu, na ovome istom mjestu, proveo radni vijek. Nije on od onih koji ustrajavaju na zavičajnim govorima, nije ni ponosan na kraj iz kojeg se davno doselio, najradije bi govorio kao što govore svi Sarajlije, ali ako mu je fabrika u Srbiji, onda je, misli on, dobro da mušterije to čuju u njegovom govoru, da znaju da se tu ne radi ni o kakvoj prevari.

Žena je mlađa, na pragu tridesetih, udana, ali nikako da rodi, i vazda na donjoj usni nosi – groznicu. Tiha je i vrijedna, zove se Bosa, i na svakom se njezinom pokretu vidi, u svakom se Bosinom glasu čuje da je nesretna. Njemu to nije drago, zbog lošije prodaje, pa bi je nekako usrećio. I tako godinama.

Sredinom sedamdesetih, skoro ti je već deset, ali i dalje s Nonom obilaziš dućane, ona kupuje dugmad, čarape, naprstak, svi znaju za dućan u kojem rade Piroćanac pred penziju i Bosa sa groznicom, znaju da je Bosa nesretna, jer nikako da zanese, a njemu se čini da njezina nesreća kvari prodaju.

Muškarac koji govori ekavicu, brka padeže i prodaje konfekciju sašivenu u tvornici zaboravljenoga imena, negdje u Srbiji, oženjen je, a kćer jedinica upravo mu  polazi u školu. Na prvome sistematskom pregledu biva utvrđeno da joj ne valja krvna slika. Djevojčica je dobro, ali krv joj je blijeda, kao u samrtnika. Šalju je hitno kod specijalista, pa bude primljena u bolnicu, na odjeljenje hematoonkologije. Sve se dogodilo brzo: u petak je bio sistematski, u ponedjeljak je primljena u bolnicu, u petak je djevojčica umrla. Tvome ocu na rukama. On ju je trebao liječiti.

Nestanak

U subotu, njezin je otac došao na posao. Tankih sijedih brčića, ozaren, prodavao je muška i ženska odijela, štofane hlače na crtu, a Bosa je svako malo bježala negdje iza kaputa i plakala. Jedino što nije govorio ekavicu, nije brkao padeže, nego je govorio kao svatko kome život prođe u Sarajevu. U ponedjeljak je djevojčica pokopana, i nije ga nekoliko dana bilo na poslu. Kada se vratio, ponovo je  brkao padeže, govorio ekavski i radi bolje prodaje nagovarao Bosu da bude sretna.

A zatim je opet poteklo vrijeme, i nestalo ih je sviju. Starog prodavača i mlade prodavačice koja nije mogla zanijeti, dućana u JNA ulici, tvornice u Srbiji, konfekcije i njezina imena, nestalo je None i tvoje majke, svih stanara zgrade gospođe Emilije Heim, ili ih nije nestalo, nego su se svi, stari prodavač i mlada prodavačica, Nona, majka, otac, razišli po sarajevskim grobljima, zavukli se pod zemlju, i čekaju čas uskrsnuća svojega u sveopćemu zaboravu.

Stojiš pred izlogom tog dućana, u kojem se sada prodaje namještaj. Prodavač te je prepoznao, pokušava uloviti tvoj pogled, poziva te da uđeš, ali se praviš da ga ne vidiš, i bježiš dalje niz ulicu, prema hotelu Central...

putopis Ulicom Jugoslavenske narodne armije (4)
putopis Ulicom Jugoslavenske narodne armije (3)
putopis Ulicom Jugoslavenske narodne armije (2)
putopis Ulicom Jugoslavenske narodne armije (1)