Gripa

Piše: Miljenko Jergović

Svake godine, malo nakon novogodišnjih praznika, na televizijskom ekranu pojavi se čovjek ledenog izraza lica, samouvjeren, s nekim iritantnim prezrivim smiješkom. On je liječnik, direktor bolnice za infektivne bolesti, i govori kakva će ove godine biti gripa. Visoka temperatura, bol u grlu, opća slabost i glavobolja, pa iako su simptomi svake godine isti, gledatelji ga vrlo pozorno slušaju, da bi u narednim danima i tjednima uspoređivali vlastite osjećaje i raspoloženja sa simptomima ovogodišnje gripe.

Ove godine je, kaže, gripa zbog hladnih i snježnih siječnja i veljače malo zakasnila, pa se i on na ekranima pojavio kasnije nego inače. Gripa će, kaže on, biti praćena visokom temperaturom, bolom u grlu, općom slabošću i glavoboljom. Neće biti ni svinjska, ni ptičja, ali je praćena još jednom epidemijom: mišjom groznicom. A ona se manifestira visokom temperaturom, općom slabošću, bolom u krstima, naročito u predjelu bubrega. Katkad se zna manifestirati i krvarenjem. Nisam ga dovoljno pažljivo slušao, pa nisam čuo kakvim krvarenjem.

Upravo smo, kaže doktor, na vrhuncu ovogodišnje epidemije gripe.

Televizijska ga voditeljica pita je li ovo baš epidemija.

O, kako da ne, kaže on, bolesnici nam već leže po hodnicima. Osim toga, gripa se i manifestira samo kroz epidemije. Ako nema epidemije, nema ni gripe, govori on i smije se. Ali rijetkost je, velika, velika rijetkost da prođe zima bez epidemije gripe. Zadnje riječi naglašava s velikom ozbiljnošću. Kao da bi zbog nečega moglo biti jako loše ako zima mine bez epidemije gripe.

Sljedećih dana po Zagrebu ću viđati ljude s kirurškim maskama na licima. Ne bude ih mnogo, ali ih ima čim preko televizije najave da je epidemija počela. Pojavili su se one godine kada je svijetom prvi put zavladala fama o svinjskoj gripi i kada smo na televiziji mogli gledati ljude koji su u londonski metro ulazili s kirurškim maskama na licima ili su se gurali tako po ulicama Hong Konga. U Hong Kongu je, čini mi se, takva gužva da je, možda, i normalno da ljudi stave kirurške maske prije nego što izađu na ulicu. Neugodno je s nepoznatima razmjenjivati dah, čak i ako u njemu nema bolesti.

Sljedeće što će se dogoditi bit će da ću po cesti i oko tržnice viđati manje penzionera. Ljudi će ostajati kod kuće i čekati da epidemija prođe.

Nekada su na kraju informativnih emisija emitirane vijesti o vremenu. A sad uz meteorološku slijedi i biometeorološka prognoza te kratak izvještaj o širenju epidemije gripe.

Gripa je i nekad postojala.

Krajem zime, čim bi se otopili veliki snjegovi, započinjale su epidemije. Uz gripu, išle su dječje bolesti: šarlah, zaušnjaci, ospice, pljuskavice (varičele ili, kako se u Zagrebu kaže, vodene kozice), i sve je to dolazilo i prolazilo u nekom uobičajenom ritmu mjesečevih mijena i smjenjivanja godišnjih doba. Danas mi se čini da su rijetke bile godine kada bih prve proljetne dane dočekao zdrav. Obično sam ležao u krevetu i bolovao od nečega. Odrasli su bili zdravi. Zbog nečega, odrasli su uvijek bili zdravi, osim ako ih ne bi zveknuo infarkt.

Ali ne sjećam se da su postojali doktori koji bi svake godine najavljivali epidemiju gripe. Da je u ono vrijeme neki od njih kazao kako će ove godine gripa biti praćena visokom temperaturom, bolom u grlu, općom slabošću i glavoboljom, sigurno bi se  našao netko da mu odgovori da je tako svake godine i da je gripa uvijek praćena visokom temperaturom, bolom u grlu, općom slabošću i glavoboljom.

Sezonska cijepljenja nisu bila u modi, pa se, možda, i zato nije govorilo o epidemiji. Ili smo, možda, živjeli u drukčijem društvu, pa i drukčijom kulturi. Nije bilo pristojno uznemiravati građanstvo kojekakvim vijestima. Čak je i u Krivičnom zakoniku SFRJ postojao nekakav članak kojim je bilo inkriminirano širenje "lažnih i uznemirujućih vijesti i glasina", pa se zbog takvih stvari znalo i odrobijati. Možda takav članak postoji i danas, a možda se ljudska sloboda sastoji i u tome da možeš do mile volje plašiti i uznemiravati javnost.

Uostalom, kakva bi to danas i bila vijest ako ne bi najavljivanja neku katastrofu masovnih razmjera? Svejedno je govori li se o propasti eura, izraelskim prijetnjama Iranu, masakru ljudi u Siriji, formiranju Vijeća ministara ili epidemiji gripe, nad čovjekovom glavom visi prijetnja. Ako nema prijetnje, ako se, stručno rečeno, konzument informacije dobro ne isprepada, mora da novinar nije dobro obavio svoj posao. Mediji koji ne plaše svoje čitatelje, gledatelje ili slušatelje nisu komercijalni i uskoro bi mogli propasti.

U ono vrijeme, godine 1972, zemlji u kojoj smo živjeli, Jugoslaviji, ozbiljno je zaprijetila epidemija velikih boginja. Ta bolest je smrtonosna, a indeks njezine infektivnosti je dvostruko veći nego u obične gripe. Vlasti su, međutim, organizirale cijepljenje, širenje bolesti je zaustavljeno, a spriječeno je uznemiravanja i plašenje naroda. Jugoslavija je, govorilo se, bila tako društveno organizirana da je jedina u Europi mogla zaustaviti epidemiju velikih boginja. Tko zna je li to istina, ili se tako pričalo po Zapadu zbog fascinacije Titovim socijalizmom sa ljudskim licem, ali ne daj Bože da nam danas zaprijete velike boginje. Ne samo da epidemija ne bi mogla biti zaustavljena, nego bi nastala medijski i politički programirana panika, koja bi nužno izmakla kontroli, pa bi se društvena zajednica rasturila i prije nego što bi se ljudi razboljeli. A ne postoji više ni ta vojska koja bi mogla zaustaviti ljude kad pomahnitaju od straha.

Manje je straha u Jugoslaviji strahovano zbog velikih boginja, nego u Hrvatskoj zbog ptičje gripe, svinjske gripe, kravljeg ludila ili zbog jedne obične sezonske gripe. U ono vrijeme sloboda pojedinca zasnivala se, između ostaloga, na slobodi od svakoga straha. Pa su nam onda znali koješta i prešutjeti, da ne bismo strahovali. Danas se sloboda pojedinca zasniva na slobodi strahovanja od svega i svačega. Čovjek u strahu novcima kupuje lijek za ono od čega strahuje.

I gledam tako tog zagrebačkog doktora koji svake godine najavljuje gripu, pa razmišljam što njega čini sretnijim: bolest ili zdravlje? On je poput onih oficira JNA koji su se cijeloga života pripremali za rat. Nekima od njih rat je zaista bio životno ispunjenje. Drugi su, pak, bili normalni ljudi.

Gripu, kažu, treba preležati.

Nakon što je preboli, čovjek stekne neku vrstu imuniteta. Ali samo na jedan određeni tip gripe. Na druge tipove ne. Tako da ni od tog imuniteta nema velike koristi, jer nikada unaprijed ne može biti siguran hara li ove godine baš ona gripa koju je on već prebolio.