Velike teme malih autora

Pjesma za čitanje kolumne.

Ovog vikenda pripremao sam za naše slušatelje Norah Jones weekend i po starom dobrom običaju vrtio i obrade pjesama izvođača čiji "vikend slušamo".

Piše: Elvis J. Kurtović za Radiosarajevo.ba

Sjetio sam se i ove verzije Norine pjesme Sunrise  pa vam je preporučujem kao " pjesmu za čitanje kolumne" pogotovo ako niste slušali naš radio i ovaj "divan vikend" iskoristili za neki izlet...:)

Velike teme

Hodao sam jednom  nešto zamišljen i namrgođen gradom, kada me očinski lik generala Jove Divjaka opomenu: "Što si tako smrknut i zabrinut? O čemu razmišljaš?"

"O ljubavi, generale, o ljubavi", rekoh ja kontajući da je taj problem u pitanju...
"Razmišljaj o slobodi, nemoj razmišljati o ljubavi! " savjetova me u prolazu legendarni čika-Jovo sa malo prizvuka komande u glasu...

E - sad se ja ne sjećam da li mi je bilo bolje kada sam počeo da razmišljam o slobodi, ali se sjećam da sam vam obećao da ću u svojim kolumnama početi da pišem o velikim temama.

Sloboda.Ljubav.Umjetnost...

Nema više gluposti u kolumni i prepričavanja nebitnih događaja iz muzičke karijere poput onoga kada je naš pjevač ukrao iz jednog dvorišta živu kokoš prije svirke u Živinicama...

Nema više kokošarenja - samo velike teme!

Mnogi umjetnici su proćardali svoj talenat baveći se nebitnim stvarima.
Npr. Emily Dickinson u pjesmi "Ja rano ustah, psa povedoh..."
Zar pjesnikinja nije mogla svoje umijeće da pametnije iskoristi - i piše o nečemu važnijem? Ili recimo pogledajmo ovu Van Goghovu sliku:

Zašto umjetnik slika svoju sirotinju umjesto da unajmi nekoga PR stručnjaka ili "spin doktora" koji bi mu sigurno dali poslovno-marketinški savjet da krene sa "start up" kompanijom za slikanje portreta bogatih privatnika?

Ili da oslikava "uspješne privredne subjekte" toga vremena, pa da sa svojim slikama "krene po preduzećima" ? Kada je već likovna umjetnost u pitanju...skontao sam kako "da se najmanje provalim"

Desi se da se zabuljim u sliku, ništa ne kontam i ništa o njoj ne mislim, ali neko od mene traži da kažem šta mislim o njoj !?

Ja onda značajno šutim, gledam u nju, ko fol nešto promišljam o asocijacima koje je slika pobudila u meni, češkam se po bradi i mrmljam:" Vrlo interesantno! " Ako nastave da vrše na mene pritisak da kažem nešto o slici - ja onda misaono uzdahnem i oprezno ustvrdim: "Znate kako je, neko ima afiniteta prema apstrakciji, neko prema figuraciji, a ja uglavnom preferiram figuraciju!"

Tako i vi recite "kada vas pritisnu" umjesto da papanski ponavljate:" ja brate volim da slika nešto predstavlja!" Autori izložbi su često veoma otvoreni da posjetiteljima objasne izvore svoje inspiracija, daju argumentacije zašto koriste određeni kolorit i tehniku, a u priloženom klipu vidjećete i kako nekada djela teško nastaju jer okolina pokazuje nerazumjevanje za njihovu umjetnost:

Pouka na kraju

Nema pouke na kraju.Nismo u osnovnoj školi i nisam vam je učiteljica. Razmislite sami... Ali pošto volim da "svima solim pamet" ipak ću vam dati neke "sugestije i smjernice" bez namjere da vam "držim predavanje"...(haha - nazovimo ovo "Elvisov kratki kurs demagogije" )

Učiteljica nas je krivo učila da "nije važno o čemu pišete nego kako pišete"!
To je ona govorila da ne bi zglajzala pred direktorom škole kada učenici u svojim radovima počnu da lupetaju protiv socijalnih razlika, protiv Partije i funkcionera, pa je ohrabrivala učenička promišljanja o oblacima, livadama, proljeću, jeseni , zimi ...( o ljetu nema đačkih umotvorina jer je tada raspust! )

Ne treba kao Emily Dickinson, Van Gogh, Elvis J. Kurtović ( sve kokuz do kokuza!) trošiti vrijeme na "sitne stvari koje život znače" (vjerovatno je autor mudrosti mislio na neku sitnu stvar poput malehne platinaste "American expres" kartice ! ).

Veličina teme je veoma značajna.Koja je vama najbolja pjesma od pjevača Lake:"Džemper" , "Zec" ili "Međed" ? Jel da da je "Međed" najbolja?

I pored toga što treba pisati o velikim temama (sloboda, ljubav, umjetnost, međed...) treba "aktivno zastupati svoju stvar" ( tzv. "advocasy" ). Ako npr. Talijani ne govore ni jedan jezik osim maternjeg onda im pravi majstori poput Steviea Wondera pristupe tako što pjesmu "Yester-Me, Yester-You, Yesterday" odpjevaju na talijanskom:

Kao što se Stevie pokušava približiti Talijanima i ja aktivno zastupam svoj rad i pokušavam se približiti svojim prijateljima i rodbini koji uporno, iz dana u dan, iz utorka u utorak, ne slušaju moje emisijice i ne čitaju moje kolumne!

A ja njima isto tako uporno šaljem linkove i nagovaram ih riječima:"pa zašto ne pročitaš, ima tu korisnih savjeta...kako napraviti peć na svijeće, kako sklepati klima uređaj od starog frižidera i pumpice za akvarij...itd..itd..."

Juče sam im u očaju poslao najnoviji intervju lucidnog Ede Maajke:
Naslovio sam "pismo" sa " Slušaj Maajku! " :

Moram znači nastaviti raditi "PR & advocasy" i moram prestati opisivati trivijalnosti tipa "ujeo me pas" ( čudna mi čuda - svakog drugog čovjeka u Sarajevu je ujeo pas!)

Moram se vratiti velikim temama o kojima sam pisao kad sam bio žutokljunac, kao što je naprimjer posjeta etiopskog cara našoj "bivšoj federaciji i drugu Titu"...
Jer činjenica je da se danas prisjete ove male pjesme o velikoj temi kada opet neka značajna ličnost dođe u posjetu našoj zemlji: