Top lista šubidubista

To često zanemarujem i zato nisam "dovoljno tiražan" jer takvih ljudi koji nisu papci ima jako malo... pa "nijedna moja ploča nije zlatna"... šmrc, šmrc...

Mislim da griješim što ću početi kolumnu jednom pričicom vezanom za avangardno pozorište, jer papci, ako već moraju u pozorište, ne vole kad je nešto apstraktno, misaono, da ono nešto "teži" ili kako se to već kaže...

Jedne davne godine bio je u Sarajevu Festival malih i eksperimentalnih scena (MESS). Kao što i samo ime festivala govori - predstave koje donose nešto novo, koje zaslužuju da se analiziraju pa su posebno bili interesantni "okrugli stolovi kritike" gdje su ugledni teatrolozi diskutirali i tražili skriveni smisao pogledanih predstava.

Te godine svi su poželjeli diskutirati o potpuno novom čitanju Cyrano de Bergeraca jednog zagrebačkog kazališta. U toj predstavi na vrhuncu dramske napetosti glavni glumac (mislim Mustafa Nadarević) odbacuje svoj čuveni nos!

Razvila se strasna diskusija među uglednim teoretičarima šta bi ova scenska radnja trebala značiti i zbog čega je ovaj "moderno iščitani Cyrano" odlučio živjeti "kao čovjek s običnim nosom"?

Voditelj okruglog stola, kome se očito svidjelo "rasplamsavanje diskusije" konačno dade riječ glavnom glumcu. On se više puta pokušavao javiti za diskusiju, no nekako ga ne zapade da "dobije riječ".

A i kad je "dobio riječ" nije nešto posebno dugo diskutirao...

Rekao je nešto u stilu: "Trebali ste me ranije prozvati, nikako da dobijem riječ, javio sam se kad sam vidio da diskusije ide u pogrešnom smjeru. Htio sam reći da sam imao jedan tehnički problem u ovoj predstavi koji nikako nisam mogao riješiti. Naime nos mi se stalno odljepljivao, to me je dekoncentriralo u govorenju teksta, pa sam u jednom momentu odlučio da ga odbacim i glumim do kraja predstave bez nosa..."

Top lista šubidubista

Evo već više desetljeća figurira termin "nadrealisti" koji se odnosi na ljude okupljene oko emisija Top lista nadrealista i dosta se promišljalo o nekoj vezi s umjetničkim pokretom nadrealizam koji je nastao '20-ih godina u Parizu. U njihovom humoru nalazilo se nešto "nadrealno"... no istina je, kao u slučaju Cyranovog (Mustafinog) nosa - da to veze nema sa stvarnim životom...

Ime te rubrike jedne radioemisije dao j3 neko drugi, a nadrealisti su došli da rade tu emisiju i poslije im ostade taj nadimak... Tih godina su tako davani ljudima nadimci tipa Bora Čorba, Zijo Valentino, Dino Merlin... Pa ostade tako, ne znam kako zovu djecu tih ljudi danas, kako ih učiteljica proziva u školi - ali tako nekako ostadoše i ovi nadrealisti, kao da im je to prezime...

Pišem o ovome jer je neki dan u okviru Pop Art festivala u Sarajevu organizirana panel-diskusija na temu novi primitivizam. 

Sarajevo / Dražen Ričl, Adi Lukovac, Ipe ivandić i Davor Dujmović dobili svoje murale

Pričalo se o raznim temama a Boro Kontić se prisjetio kako je nastao naziv Top lista nadrealista.

On je to smislio, a ideju je dobio od rubrike jedne radioemisije koja išla nekoliko godina prije njegove, a zvala se Top lista šubidubista.

Tu je bio neki nerazumljivi avangardni humor, a Boro ja urednika rubrike upitao hoće li mu smetati da se njegova nova rubrika zove slično. Kako je ova Top lista šubidubista prestala s emitiranjem - nije bilo nikakvih problema i tako je imenovana Top lista nadrealista.

Eto, ni ja nisam znao pa odmah požurih da zapišem čitateljstvu moje kolumne...

Izdvojio bih još jedno pitanje s panel-diskusije o kojem je bilo dvoumljenja.

Da li izraz "oko ba - budimo realni" vuče porijeklo iz filma Sjećaš li se Dolly Bell ("Ako bude bolestan - ja ću ti oko izvadit!")?

Za prisutnu publiku i naučne radnike (poslije diskusije nešto nas je pitala jedna mala koja piše doktorat u Bernu) odgovorili smo na ovo pitanje koje okupira javnost i naučnu misao.

Sjećanja dvojice učesnika tribine (od kojih sam jedan ja!) prizivaju hipotezu da izraz vuče porijeklo sa željezničke stanice u Sarajevu. Stanica je bila puna regruta koji su odlazili u druge krajeve da služe vojni rok, a jedna uplakana djevojčica je svom dragom koji je bio na prozoru voza glasno doviknula: "Ja ću te čekati da se vratiš!"

Neko od naše raje koji je bio na ispraćaju regruta vidio je Lepog s Koševa (Pišonja i Žuga ) koji je tuda slučajno prolazio. Lepi, kome je bilo već oko 25 godina, to je čuo i ovoj maloj saopćio svoje mišljenje bazirano na životnom iskustvu:

"Oko ba - budimo realni!"

Prošlost, sadašnjost, budućnost

Predlažem da, dok vam ja filozofiram o tome kako su prošlost sadašnjost i budućnost neobjašnjivo povezane, slušate ovu lijepu pjesmu s albuma Past, Present and Future:

Uglavnom...

Mladi ljudi pokrenuli su dešavanja sa ciljem da se neke stvari sačuvaju od zaborava tako što će se skupljati sjećanja starijih, snimati i pohranjivati u muzej.

Nažalost, mi kad smo bili mladi nismo pojma imali da će skoro 40 godina poslije nekoga zanimati naše budalaštine pa smo dosta toga zaboravili, a dokaze pogubili.

Koliko se ja mogu sjetiti, mi smo se uglavnom bavili nebitnim stvarima i dok su drugi pjevali o otuđenju čovjeka - mi smo pjevali o otuđivanju novčanika u tramvaju.

I tako...

Drago mi bilo neki dan saznati da je bila neka Top lista šubidubista i drago mi je da se tu pojavljivao jedan naš komšija s Koševa dosta stariji od nas, i drago mi je da se tom komšiji dopao Adriano Celentano iz moje prethodne kolumne, a kako poznajem njegov muzički ukus (puštao nam ploče sa svog prozora dok smo mi kao dječurlija igrali lopte), pretpostavljam da mu neće biti mrska ni današnja pjesma Ala Stewarta s albuma koji se bavi teško shvatljivim odnosima u kojem stoje sadašnjost, prošlost i budućnost...