Sam svoj 'ghostwriter'

Pjesma za čitanje kolumne

Mislim da će vam "čitanje kolumne na prazan stomak" lakše pasti ako to uradite uz ovu verziju pjesme Hajde da ludujemo od Tajči na finskom:

O vremenu u našoj zemlji

Neka malo kiše. Obožavam hodati po kiši, posebno navečer. Nema papaka...

Piše: Elvis J Kurtovich za Radiosarajevo.ba

A u vezi hladnoće... haha - malo mi falilo da operem džemper i spremim ga u ormar za iduću zimu... al' kako sam lijen... :)

Originalna satira Sue Townsend

Umrla je spisateljica Sue Townsend i svi se sada rado prisjećaju Adriana Molea. Ja pamtim iz tih romana kako su u vrijeme rata s Argentinom oko Falklandskih ostrva Adrian i njegova familija uzeli kartu svijeta, razmotali je na kuhinjskom stolu i odlučili da konačno nađu te otoke na karti!
I tražili, tražili... I nisu našli... I kad su već zaboravili na to, završili večeru, i stara uzela na počisti sto - nađoše Falklandske otoke! Jedna mrva od hljeba ih bila zaklonila!

Rekoh, u kratkim novinskim nekrolozima svi pominju Adriana Molea, a ja bih se prisjetio knjige koja se u originalu zove "True Confessions of Adrian Mole, Margaret Hilda Roberts and Susan Lilian Townsend (Adrian Mole 3)"
U dijelu knjige originalna Sue Townsend rekonstruira dječiji dnevnik političarke Margaret Thatcher. Našim mlađim čitateljima moram napomenuti da je to bila omrznuta britanska premijerka koja je svojim mjerama štednje udarala po najsiromašnijima, a kada je učenicima u školama ukinula besplatno mlijeko, dobila je nadimak "Milk Snatcher" koji ju je pratio do kraja političke karijere!

I sada, možete misliti koja je to genijalna satira Sue Townsend kad mala Margaret Thatcher u svoj dnevnik upisuje kako se vraćajući iz škole susrela s nekim radnicima koji štrajkuju pa je jednom od njih rekla da ako nije zadovoljan, potraži novi posao, a on joj odgovorio: "Mala, ne seri!"...

Stvarno je bijedno ovo moje "prepričavanje knjige", ali moram da vam preporučim ovo djelo sada već pokojne autorice koja se na tako neuobičajen način sprda (Margaret Thatcher kao mala štreberka, škrtica itd...) s ponekim analitičarima, prvom istaknutom kreatoricom ovog "neoliberalnog kapitalizma" koji je u međuvremenu zavladao svijetom.

Pjesma za nastavak kolumne

Ako sporo čitate moju kolumnu onako kako je ja sporo pišem, već vam je završila "Tajči na finskom" pa vam preporučujem da zijevanje i pospanost koja vas očekuje u nastavku čitanja odagnate ovom verzijom popularnog šlagera Darka Kraljića Devojko mala:

Ghostwriter

Poznato je da mnogi pisci imaju svoje asistente koji im napišu većinu djela, a oni se samo potpišu i uzmu većinu honorara. Ta pojava postoji i u svijetu slikarstva, muzike (Mozart je to radio za bogataše koji su htjeli da izigravaju kompozitora), a ja o fenomenu "ghostwritinga" razmišljam kada mi se ne piše ova kolumna (pred svaki utorak!) i sve kontam:

Eh, da mi je uposliti nekog talentiranog siromašnog studenta da mu ja samo zadam temu, on sve napiše, pa ga pošteno i s obrazom, kada izađe kolumna, u utorak navečer lijepo počastim bonom za večeru u studentskoj menzi...

Pisci su osnova čovječanstva, i sve na svijetu je neko napisao. I telefonski imenik, i red vožnje, i uputstvo za upotrebu zamrzivača ladičara - SVE JE TO NEKO NAPISAO!

A sad, ako mislite da je to lak posao, i da naprimjer nije neki problem "napisati kalendar" evo vam primjera da i tu treba razmisliti i koncentrirati se... inače:

Jedan od poznatih pisaca za koje su mnogi tvrdili da koristi "ghostwritere" bio je i Jerzy Kosiński. Sjećam se da mi se dopao njegov roman Cockpit, a scenarij za film Dobro došli, gospodine Chance s legendarnim Peterom Sellersom udruženje američkih scenarista je stavilo na 81. mjesto na listi "101 najbolji filmski scenarij ikad napisan".

I legenda kaže da je ovaj pisac koji je uzimao velike honorare i avanse za nenapisane knjige nakon glasina i kritika "da mu knjige veze nemaju jedna s drugom, kao da ih je pisao drugi autor..." okupio te klince koji je plaćao kao "ghostwritere" i očitao im bukvicu čija je poenta bila: "Pa dajte malo više unesite MOGA STILA u to što pišete!!!''

No, kako je već završila i Devojko mala s ruskim naglaskom i prijeti mi masovno spavanje čitatelja - vrijeme je da dam pouku kolumne:

Ne tražim ja od vas da mi šaljete gotove kolumne s porukom "Eto Elvise, iskoristi ovo pa ako bude prilike počasti me pivom kod 'Keke'!" Samo hoću da vam preporučim da pišete. Pišite pisma, razglednice, mailove, telefonske imenike, kalendare, samo pišite - jer je pisanje ljekovito!

Kada se moj idol Milić Vukašinović liječio od alkoholizma, doktor mu je u okviru terapije preporučio da počne pisati! Koliko je bila teška Mićina borba protiv ove teške bolesti govori podatak da njegova autobiografija koju je napisao u toku liječenja ima 1200 stranica (1. dio )!

Pišite!

Ja sam kao mali uglavnom prepisivao ili "pisao obrade". Evo kako sam pokušao obraditi u "new primitives" stilu poznatu pjesmu Desanke Maksimović Strepnja (Ne, nemoj mi prići):
Ne, nemoj mi ništa prićat! (s "ć" da liči na "prići"!)
Bolje izdaleka... Najljepša je ljubav samo dok se šmeka...

Nagrade i priznanja

Hrvatska glumica Zrinka Cvitešić osvojila je najprestižniju britansku pozorišnu nagradu "Laurence Olivier" u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu!

I dok sam čitao tu vijest, prisjetio sam se stare mudrosti da je "prvi utisak najvažniji". Prvo što sam pomislio kada sam prvi put vidio ovu glumicu, a to je bilo poodavno u filmu Što je muškarac bez brkova? bilo je: "Jao - ovo je jako dobro! Ovo je kao neki glumački "Joe Satrianni" solo!"
Evo na kojoj sceni sam to pomislio, a ova nesvakidašnja nagrada me  podsjeti na to pravilo "prvog utiska":