Pjevači narodne muzike

No nećemo roniti suze nad ugašenim ljubavima koje su na nerealnim osnovama započete negdje u aprilu, nego ćemo se utješiti tradicionalnom fotogalerijom Jesen na Koševu, uz poštovanje nove tradicije da nam fotogalerija ima samo po jednu sliku.

Mora se štedjeti film, razvijač i fiksir...

Naslovljavanje kolumni prema pjesmama Šemse Suljaković i Miroslava Ilića i moja ljubav prema narodnoj muzici ima veze s povoljnim materijalnim položajem porodice u kojoj sam odrastao. Naime, kao i druga djeca  srednje klase s Koševa, ja sam malo vremena provodio s majkom (dipl. ing) i ocem (dipl. pravnik) i odrastao sam uglavnom s kućnim pomoćnicama uz zvuke narodnjaka koje su one slušale, i koji su tako slatki i prijemčivi uhu svakog djeteta.

Djeca vole narodnjake, pa je tako bilo i s vašim jazz - rock - blues - soul kolumnistom. Mada sam kao mali najviše volio "grupe" (npr. Dubrovački trubaduri bili su "grupa" ) kućne pomoćnice, većinom punoljetne djevojke sa sela koje bi predvečer, kad se starci vrate s posla, išle u tzv. večernju školu, diktirale bi playlistu u kući.

Bila su to vremena uvođenja termina "novokomponovana" narodna muzika koji se eto zadržao do današnjih dana, pa tako za nekoga kažemo da pripada "novokomponovanoj eliti", da je "novokomponovani bogataš"...

Nakon adolescentnog vremena "rokerisanja" i "perioda kada se sluša jazz i muzika za odrasle"... kako starim i opet postajem djetinjast, pjevači narodne muzike postali su mi omiljeni TV likovi "pred spavanje".

Naime, kao i svaki sredovječni čovjek frustriran glupostima i strahovima koje nam servira televizija, počeo sam isključivo gledati emisije o životinjama. Najviše o majmunima. Nekako su mi najbliži...

No drndajući pred spavanje po kanalima skontao sam da su pjevači narodne muzike koji se međusobno svađaju u raznim reality programima mnogo interesantniji od majmuna!

A tek pjevačice narodnjaka kad se međusobno dograbe!

Mnogo su interesantnije od ženki primata koje se tuku oko pozicioniranja u odnosu na alfa mužjaka!

Kada je originalnost u pitanju, mora se priznati da je većina produkcije narodne muzike prilično šablonizirana. Ako pogledamo, recimo, omote audioizdanja iz oblasti narodne muzike - onda postoji samo "jedan dizajn omota"!

A to je slika pjevača na "onoj strani ploče koja stoji u izlogu".

Znači - već po omotima ovih izdanja možemo, bez preslušavanja materijala, odrediti koja od ove dvije ploče pripada žanru narodne muzike:

Mene najviše oduševljavaju ljudi koji "pomiču granice" i divim se stvaraocima koji uspijevaju u klišeiziranim narodnjačkim formama ubaciti i neke psihodelične, rekao bih i punk elemente, npr. u pjesmi koja se često spominje ko "dno dna" - a u stvari je buntovnička, slobodoumna.

To je "po zlu čuvena" pjesma (na koju se apsolutno svi zgražaju!) Jedva čekam da mi umre majka čiji je autor ustvari neka vrsta narodnjačkog Jima Morrisona (Father... I want to kill you) i čiji je čukunđed možda bio opisan u kolumni Kako su se naši preci drogirali. 

Stihovi Jedva čekam da mi umre majka - pa će moja da postane Rajka. prema meni predstavljaju eklatantan primjer buntovničko-bitničke poezije s psihodeličnim momentima. Elementi frojdovske psihoanalize u tekstovima narodnjaka posebno se mogu analizirati slušanjem emisija tipa Želje i pozdravi.

Nevjerovatno koliko su vješti autori narodnih pjesama uspjeli napisati stihova u kojim se nešto čestita, ne samo majci, sestri, sinu, bratu... nego čak i snaha nešto čestita svekrvi!

Zar to nije "prizivanje podsvjesnog" u tekstovima narodnih pjesama?

No urednik emisije Želje i pozdravi s jedne radiostanice u Srbije požalio se kako nema pjesama u kojim se čestita odbranjen magistarski rad, doktorat... a bilo je i takvih želja!!! Eto, autori, potrudite se malo i oko doktorata koji se slavi u narodnoj pjesmi...

I još nešto:

Pjevači narodne muzike ruše granice lažnog morala i pjevaju o nekim tabu temama na oduševljenje svih nas koji ljubav stavljamo ispred sitnih interesa:

Nešto o politici za kraj

Našoj zemlji prihvaćen je konačno zahtjev za članstvo u EU, a moja malenkost već godinama pokušava evropsku muziku popularizirati uz pomoć emisije EUzičke razglednice na našem radiju:

Kad jednog dana uđemo u EU, ako mene tada ne bude, volio bih da se barem vi sjetite mene i moje emisijice EUzičke razglednice...