Novi album! Zvat će se "Refreni"!

Glas joj je bio jako slab, nije imala ne samo životne snage nego ni onaj vokalni raspon iz mladih dana.

I tada je, sjeća se on, ona najbolje pjevala!

S to "malo glasa što joj je ostalo" ona je "štedljivo ekonomisala" (ako se tako može govoriti za pjevanje), i u umjetničkom pogledu davala najbolje izvedbe.

Vremenom naučite "ekonomisati", shvatite pravilo "manje je više" i skontate zašto se za gitaristu Alvin Leeja pričalo "bije ga glas da ono što on odsvira sa 59 tonova B.B. King može odsvirati sa tri tona!".

I dobro - kakve to veze ima sa mnom i "u čemu je prevara?"

Skontao sam da ako se "minimalistički" koncept "manje je više" kombinira s mojom lijenošću (ne da se meni pisati!)... dobije se "pričajuća kolumna" npr. s ovim audiofileom:

Turistički radnik

Nedavno je jedan naš muzičar objavio: "U Sarajevu se ne može živjeti od rock and rolla, a ako sviraš jazz... možeš još i dobit batina..."

Šta učiniti da se popravi ovakva situacija ?

Od naših ljudi i omladine ne možeš ništa očekivati, njih ta muzika ne zanima (možeš još i batina dobiti !) pa šansu za preživljavanje donose stranci i turisti.

Evo šta bih ja mogao raditi, da budem društveno koristan poštujući usput koncepciju nerada i života od stare slave. ("Elvise, šta trenutno radite, čime se bavite?... Ništa, ja već duže vrijeme živim od stare slave.")         

Ja bih od turističke zajednice dobijao pomoć (poput onih pankera u Londonu koje grad plaća) da se fotografiram s turistima i gostima naših grada!

Ako bi mladi vidjeli da se kod nas zaista može živjeti od stare slave - to bi ih ohrabrilo da ne idu u inozemstvo!

Neko je na tu temu primijetio - ako nam odu sva djeca - ko će onda ratovati!?

 Interesantan koncept "nerada i života od stare slave" zaslužuje i svoju "proljetno promišljanje".

Razmišljao sam treba li svake godine, nakon što u Sarajevu procvjeta japanska trešnja, snimati fotogaleriju ili se u koncepciju življenja od stare slave bolje uklapa prilaganje nekih prošlogodišnjih fotografija?

Naravno - pogodili ste za šta sam se odlučio:

Razmišljanja s početka kolumne kako, poput Billie Holiday, "ekonomisati s onim što nam je ostalo", kako sve uprostiti i ne umoriti se previše... kontam primjenjivati i na sopstvene pjesme. Naime lakomisleno sam vam obećao više svojih demo snimaka s originalnom muzikom i tekstom, a sad to valja i smisliti i snimiti. (Čovjek koji olako svašta obeća, lijenčina i čovjek od riječi - koja paklena kombinacija!)

I skontao sam (opet) da od svoje lijenosti napravim koncept i snimim album koji će se zvati Refreni.

Naime svi znamo da je refren najvažniji dio pjesme i da je to "srce od lubenice".

Evo u čemu je prednost albuma Refreni:

Ja štedim vaše vrijeme slušanja uvoda i onih manje zanimljivih dijelova pjesme "dok ne grune refren".

Na albumu Refreni za svaku pjesmu bi u nekoliko riječi objasnio o čemu se radi, da već nakon nekoliko sekundi možete

Npr. za ovu "Nema više..."

U ovoj pjesmi muž i žena imaju problema s kućnim budžetom. Sve je poskupjelo, a njihovi prihodi se smanjuju...I oni tako kukaju, kontaju šta bi i kako bi uštedjeli...i onda, nakon što je svaki slušatelj "zamislio sebi pjesmu kako ide" , kao i u ostalim pjesmama sa jedinstvenog i originalnog albuma Refreni, ide samo refren: