Umjesto 'bejbi buma' - krah: Drastičan pad broja novorođenih u godini pandemije

One koji su mislili da će zaključavanje parovima ostaviti malo toga da rade sem da se razmnožavaju čekalo je iznenađenje - ne bejbi bum već bejbi krah...

Istraživanje pokazuje da SAD prolaze kroz najveći pad nataliteta u posljednjem vijeku, a u dijelovima Evrope taj pad je još drastičniji.

No, za one koji malo ozbiljnije proučavaju stanovništvo, bejbi krah nije bio nikakvog otkriće, piše BBC.

„Nisam iznenađen"

"Vidjevši koliko je teška pandemija, nisam bio iznenađen", kaže Filip N. Koen, profesor sociologije sa Univerziteta u Merilendu. „Ali i dalje je naprosto šokantno videti da se ovako nešto dešava u realnom vremenu."

U junu prošle godine ekonomisti sa Instituta Brukings u Sjedinjenim Američkim Državama procijenili su da će stopa rađanja u SAD opasti za oko 300.000 do pola miliona beba.

U isto vrijeme, istraživanje planova plodnosti u Evropi pokazalo je da je 50 odsto ljudi u Njemačkoj i Francuskoj koji su planirali da imaju djecu 2020. godine odlučilo da to odloži.

U Italiji je 37 odsto njih reklo da je u potpunosti odustalo od te ideje.

Izvještaj američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) ukazuje na pad od osam posto u rođenjima od meseca decembra. Rani podaci iz Italije sugerišu pad od 21,6 odsto na početku godine, a Španija je prijavila najnižu stopu nataliteta otkako se vodi evidencija - pad od 20 odsto.

Još nema kraja

Devet mjeseci nakon početka pandemije, Francuska, Koreja, Tajvan, Estonija, Letonija i Litvanija prijavile su mjesečnu stopu rađanja za decembar ili januar koja im je bila najniža u posljednjih više od 20 godina.

Džošua Vajld i njegov tim sa Instituta za demografska istraživanja Maks Plank u Njemačkoj predvidjeli su ovaj pad i njihovo istraživanje pokazuje da će ovaj efekat - makar u SAD - najvjerovatnije da se nastavi još mjesecima.

Oni su istraživali učestalost riječi u pretragama na Googleu u SAD - kao što su testovi za trudnoću „clearblue" ili „jutarnja mučnina".

U oktobru su predvidjeli da će do februara doći do pada broja rođenja za 15 odsto. Sada za taj pad predviđaju da će se produžiti do avgusta. To bi mogao da bude najveći pad broja rođenja za više od jednog vijeka, koji traje duže od posljedica recesije iz 2008. godine ili Velike krize iz 1929.

„Obično ono što nalazimo u ovim tipovima recesija i pandemija jeste pad broja rađanja i nakon njega nagli skok", kaže Vajld. „Pomislili biste da će nakon što se prvi talas završio, svi govoriti: aha, znate, sad je vrijeme da imamo svu onu djecu koju smo planirali da imamo. Ali, ovaj put je drugačije. Pronalazim odlučno odbijanje. Ljudi, ako čekaju, čekaju zaista dugo."

A neki će odlučiti da uopšte nemaju dijete.

Izvještaj s Instituta Kinsi na Univerzitetu u Indijani u SAD pokazao je da 40 odsto anketiranih ljudi, bez obzira na pol ili godište, kaže da se njihov seksualni život prorijedio tokom pandemije. Jedna manja anketa u Kini pokazala je slične rezultate. U Južnoj Aziji, anketa nije prikazala pad.

Stres, ekonomija i seks

Marieke Devit, psihološkinja i seksološkinja sa Univerziteta u Mastrihtu, kaže da moramo da budemo oprezni i da ne zaključujemo previše na osnovu ovih studija: „Ljudi reaguju veoma drugačije na to kako ova pandemija utiče na njihovu seksualnost i njihovu vezu", kaže ona. „Kod nekih ljudi stres pojačava seksualno želju, dok je kod drugih ubija."

Mnogo je ubjedljivija čvrsta i utvrđena veza između ekonomije i beba. Tokom čitave istorije u različitim zemljama, ekonomska izvjesnost dovodila je do rasta nataliteta, a neizvjesnost do pada.

Studija planova plodnosti odraslih u Evropi pokazala je da su ljudi u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji koji su živeli u oblastima najteže pogođenim Kovidom-19 bili skloniji da odlože rađanje djece. Istovremeno, jedan broj bogatijih sjevernoevropskih zemalja koje su relativno dobro izašle na kraj sa pandemijom, kao što su Holandija, Norveška, Danska i Finska, pokazuju mali ili nikakav pad u rođenjima u decembru i januaru.

Sve je ovo dio mnogo šireg trenda pada nataliteta - što neke ljude zabrinjava. U budućnosti, ako bude bilo manje radno sposobnih ljudi, manje će se prihoda generisati iz poreza za isplatu penzija i zdravstvenog osiguranja za starije, koji zauzvrat žive duže.