Svjedočenje o strahotama koje proživljavaju djeca u Ukrajini: 'Glad i bolest ...'

Nikolaj Kuleba, ombudsman za djecu u uredu predsjednika Ukrajine, napisao je za The Guardian krajnje srceparajući članak o tome šta djeca u zemlji i njihovi roditelji moraju trpiti.

"Širom zemlje, škole se namjerno uništavaju, ostavljajući olupine posute sitnim stolicama i papirom jarkih boja. Male cipele, ostavljene uredno poredane za sljedeći dan, razbacane su i ugljenisane. Napadanje na osnovne škole nema vojne svrhe, samo divljaštvo.

Svakodnevno me zovu roditelji moleći za pomoć u evakuaciji njihove djece, spremni na svaki rizik kako bi pronašli sigurnost. Ne mogu im svima sada pomoći. Ne mogu im reći da griješe što pitaju. Kako su porodice podijeljene, majke i očevi zakače svoja imena na kapute svoje djece i udišu miris njihove kose prije nego što se vrata autobusa moraju zatvoriti.

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Odgovoriti na njihovu molbu znači i slomiti njihova srca. Za one koji imaju ukrajinsku djecu na brizi - neka znaju da su voljena i cijenjena. Recite im ovo i stavljajte ih u krevet svake noći s poljupcem u čelo, kao što bi to činile njihove majke i očevi.

Za djecu koja su još ovdje nema sigurnosti, samo teror. Širom zemlje, škole se namjerno uništavaju, ostavljajući olupine posute sitnim stolicama i papirom jarkih boja. Male cipele, ostavljene uredno poredane za sljedeći dan, razbacane su i ugljenisane. Napadanje na osnovne škole nema vojne svrhe, samo divljaštvo.

Hrana bilo koje vrste je oskudna i postaje sve više. Uništavanje ključne infrastrukture od strane invazijskih snaga znači da na mnogim mjestima nema vode i, ako je ima, previše je kontaminirana da bi čak i bezbijedno kupala bebu, a još manje pila. Glad i bolest marširaju prema nama kao druga vojska. Historija nam govori da će ovo prvo i najteže sasjeći mlade.

Kada su oboreni artiljerijom ili bolešću ili bolešću uzrokovanom premalo hrane, topline i lijekova, nema ih kamo uzeti i malo zaliha ili tretmana. Oštećene bolnice i devastirano medicinsko osoblje ne mogu čak ni obećati sigurno utočište, jer su sami bombardovani. Pristojnim ljudima nije suđeno da znaju šta pucnjava čini tijelu šestogodišnjeg djeteta. Danas u Ukrajini to radimo.

Vidio sam izopačenost i nasilje u ovih nekoliko sedmica više od onoga što sam ranije zamišljao. Moje osoblje i ja smo se obavezali da osiguramo da svako dijete u Ukrajini dobije sva prava koja mu pripadaju prema ukrajinskim i međunarodnim zakonima. Pobrinuli smo se da djeca imaju porodice, a ne institucije koje bi ih podizale, i počeli smo da vraćamo generacije nepovezanosti, patnje i zanemarivanja. Ukrajina je ostvarila pravi napredak u ovim ciljevima. Imamo još mnogo toga da postignemo i imamo volju da to učinimo. Nastaviću – čak i u zamorima s puškom na stolu.

Život je žestok. Svake dvije minute, beba se rodi i udahne prvi put u Ukrajini. Dajemo im isto obećanje kao i svakom djetetu: bit ćete sigurni, zdravi, hranjeni i voljeni u slobodnoj i naprednoj Ukrajini. Nijedna majka nije zamišljala da će svoju bebu dočekati pod paljbom, u blatu, mraku i prljavštini. Ali, u našim bombardovanim bolnicama, domovima i podzemnim skloništima, majke donose svoje bebe na ovaj svijet sa bolom, znojem i strahom. Svoje bebe dočekuju u ljubavi i šapuću molitvu za mir i slobodu u male ušice da ih Bog čuje.

Ne možemo ih iznevjeriti. Pomozite nam", poručio je Kuleba u pismu koje je objavio The Guardian.