Pleme Kuikuro se samo uspješno bori protiv pandemije

Domorodačke zajednice u Brazilu jesu prioritet za vakcinaciju protiv COVID-19. Ali zajednica Kuikuro je korak ispred - umesto da čekaju na pomoć vlade, sami su sakupili sredstva za medicinske zalihe, zaključali sela i iskoristili iskustvo sa epidemijom malih boginja za ranu borbu protiv korone.

Prema zvaničnim podacima, među pola miliona ljudi sa brazilskih domorodačkih teritorija zabilježeno je više od 45.000 slučajeva zaraze koronavirusom i 620 smrti.

Iz nacionalnog domorodačkog udruženja tvrde da su prave brojke smrtnih slučajeva još veće. Međutim, od oko 900 pripadnika naroda Kuiokuro, koji žive u osam sela širom Gornjeg basena reke Shingou, nije bilo smrtnih slučajeva odCOVID-19 i bilo je samo 160 slučajeva zaraze.

Svi su vakcinisani.

Njihov uspjeh u borbi protiv pandemije razlikuje se u odnosu na ostatak Brazila, gdje je umrlo više od 295.000 ljudi, a predsednik  Bolsonaro se protivi zaključavanju, odbacuje vakcine i promoviše neprovjerene metode liječenja.

S druge strane, vođa ove brazilske domorodačke zajednice Janama Kuikuro ispričao je BBC-jevom novinaru Pablu Uchoiu kako su se izborili sa virusom.

“Živim u glavnom selu Ipatse – u njemu ima 390 ljudi, među kojima i djeca. Prošle godine sam video vijest o porastu broja slučajeva COVID-19 u Brazilu. Razgovarao sam sa bratom i poglavicom sela Ipatse, Afukakom Kuikurom, koji je takođe pratio vijesti. Stradalo je mnogo ljudi i bili smo svjesni opasnosti. I zato se naša zajednica okupila nekoliko puta prije nego što je virus stigao do nas, kao bismo zajednički smislili: kako možemo da se suočimo s ovim novim virusom”, priča on.

Zapitali su se tad ko može da im pomogne.

"Kad sam bio dijete, moj otac je imao običaj da mi priča o epidemiji malih boginja koja je ubila mnogo ljudi ovde u Gornjem bazenu rijeke Shingou. Mnogo je naroda stradalo: Kalapalo, Kamajuras. I zato kad smo čuli za ovaj novi virus, naše starješine su se odmah toga sjetile. Pomislili smo: ‘Moramo da se organizujemo. Moramo da se zaključamo’. Da smo zatražili pomoć od vlade, ne bi stigla brzo.”

Izgradili su kuću u kojoj pacijenti mogu da se izoluju.

“Kao predsednik udruženja Kuikuroa, kontaktirao sam partnere [na univerzitetima i u NVO]. Oni su prikupili 200.000 reala (oko 36.500 dolara) preko projekta Amazon Hopes Collectivei kupili smo boce sa kiseonikom, koncentrator kiseonika i angažovali ljekara i medicinsku sestru. Vlada je dijelila pribor za COVID-19 [mješavina nedokazanih metoda liječenja protiv virusa], ali mi to nismo prihvatili, zato što ga nisu potvrdile studije.”

Sastavili su vlastiti protokol, koji se razlikovao od onog vladinog.

“Neki ljudi iz zajednice su se naljutili na mene zato što sam im govorio da ne smiju da napuštaju selo, tražio sam od njih da nose maske i stalno peru ruke. Mnogi su mislili da ih lažem. A onda je virus stigao i povjerovali su mi. Prvi koji se zarazio bio je narod Kalapalo.”

Slučajevi su bili veoma teški i ljudi su prebacivani u bolnice van domorodačke teritorije da bi bili intubirani, piše Nova.rs.

“Neki pacijenti su nam slali audio poruke govoreći da se bolnice ne staraju valjano o njima i da ne dobijaju hranu. Neki ljudi su liječeni u našoj bolnici, ali niko nije morao da bude stavljen na kiseonik. Oko juna ili jula, virus je ušao u naše selo preko ljudi koji su ga donijeli iz drugih opština. Naš ljekar je uradio brzi test i ovaj je bio pozitivan. Porodica je ušla u izolaciju.”

Sveukupno u njihovom selu se zarazilo oko 160 ljudi i svi su ušli u izolaciju.

“Već smo bili pripremljeni za to i kupili smo hranu iz obližnjih opština. Zdravstveni tim koji ih nadgledao nosio im je sve što im treba. Ponovo smo sakupili sredstva, ovog puta oko 8.000 dolara. Tim novcem organizacija naše zajednice kupila je sve stvari koje imamo običaj da kupujemo u gradovima: udice za ribe, šibice, neku vrstu hrane, gorivo za naš agregat i naš motorni čamac. Sve je isporučeno u naše selo i dezinfikovano pre nego što smo to donijeli.”

Ministarstvo zdravlja ih je informisalo da će domorodački narodi, zdravstveni radnici i kvilombolas [zajednice potomaka robova] biti prioritetne grupe u postupku vakcinacije. Neke vakcine su stigle avionom, neke automobilom, neke brodom.

“Sa dolaskom vakcina, širene su mnoge laži, mnoge lažne vijesti… mnogo je ljudi govorilo domorocima da ne primaju vakcinu, a neki su im povjerovali. Ali Afukaka i ja ne verujemo u to. Razgovarali smo mnogo sa članovima zajednice i rekli im da ne vjeruju u lažne vijesti. Već smo primili prve doze vakcine [Sinovak]. Postavili smo slike kako je dobijamo na internet stranicu kao primjer drugima u Shingou da bi se i oni vakcinisali.”

Kaže kako su tamo svi vakcinisani.

“Kad sam primao vakcinu, razmišljao sam o pričama koje sam slušao od oca. Male boginje su ubile mnogo ljudi, starejšine koje su poznavale istoriju i kulturu. Ali nakon vakcine više nije bilo smrti. Kad sam vidio širenje COVID-19, pomislio sam, ako sve starješine i vođe umru, više nećemo imati našu kulturu. Vakcine su nam pomogle. Danas naša djeca odrastaju bez tih bolesti iz prošlosti, kao što su male boginje, magareći kašalj, velike boginje. Danas djeca odrastaju zdrava.”

Ipak, njihova borba još nije okončana.

“Država Mato Groso je u kritičnom stanju, broj slučajeva raste, a kreveti na odjeljenjima za intenzivnu njegu su zauzeti. Mnogi mladi ljudi umiru od varijante virusa [P.1]. Veoma sam zabrinut.”

Zato on i njegov narod razmišljaju kako da se ponovo organizuju.

“Znam da je veoma teško otvoriti malu bolnicu ovdje, ali mnogi ljudi umiru i u bolnicama spolja. Ali prošle i ove godine, kad su se ljudi zarazili u našem selu, ovde smo uspjeli da izađemo na kraj s virusom.”