Kolumbijski ugljen za Njemačku: Ko plaća ceh?

U potrazi za alternativama za ruske energente, Njemačka se sada pojačano oslanja na Kolumbiju i njezin ugljen.

No i ova nova ovisnost ima svoje tamne strane. Područje El Cerrejón na sjeveru Kolumbije nalikuje mjesečevoj površini: na 690 kvadratnih kilometara se prostire površinski kop kamenog ugljena, najveći u Južnoj Americi. 23,4 miliona tona ugljena je ovdje eksploatirano prošle godine.

Ugljen iz ovog ugljenokopa, koji je pod upravom švicarskog koncerna Glencore, u potpunosti odlazi u izvoz, u posljednje vrijeme pojačano i u Njemačku.

Trending

Benjamina Karić: 'Grad Sarajevo predstavljam na Evropskom samitu gradonačelnika u Parizu'

Njemačka energetska sigurnost

Nakon ruskog napada na Ukrajinu i embaraga na ugljen iz Ruske Federacije koji je uslijedio, Njemačka izlaz traži u uvozu iz zemalja poput Kolumbije koja je nakon Rusije, SAD-a i Australije, najveći svjetski izvoznik kamenog ugljena. Usprkos poticanju održivih oblika energije, Njemačka još uvijek devet posto svojih energetskih potreba podmiruje kamenim ugljenom.

U potrazi za novim izvorima, njemački kancelar Olaf Scholz nedavno je razgovarao s kolumbijskim predsjednikom Ivánom Duquem.

"Kolumbija provjerava mogućnosti povećanja izvoza ugljena kako bi pojačala sigurnost energetske opskrbe Njemačke", stoji u jednom saopćenju kolumbijskog predsjedničkog ureda.

U usporedbi s prošlom godinom, već sad se izvoz ugljena u Njemačku povećao za 62 posto. Očekuje se da će izvoz u Njemačku u dalje rasti.

Žrtve eksploatacije

To se sve naravno ne događa bez posljedica koje njemačku vladu stavljaju pred moralnu dilemu. Predstavnici indogenih naroda i aktivisti regije La Guajira se već godinama žale na manjkavo pridržavanje standarda zaštite ljudskih prava i okoliša.

"Odluka njemačke vlade o pojačanom uvozu ugljena će jamačno imati negativnih posljedica po prava indigenih naroda i seoskih zajednica u regiji La Guajira", rekla je koordinatorica programa za zaštitu ljudskih prava Cinep Jenny Paola Ortiz.

Porodice aktivista Luisa Misaela Socarrasa iz indigenog naroda Wayuu je napala grupa naoružanih muškaraca na motociklima. I to sve zbog njegovog angažmana protiv širenja Cerréjona.

Mnogi su već zbog širenja ugljenokopa bili prisiljeni napustiti svoje domove. Rudnik je osim toga ogromni potrošač vode u polupustinji Guajira. 17 rijeka i potoka je već presušilo, daljnjih 30 je usmjereno za potrebe rudnika. Nedavno je preusmjeren i potok Bruno koji je jedan od posljednjih izvora vode za lokalno stanovništvo.

Prema jednoj presudi Ustavnog suda Kolumbije iz 2017. potok Bruno je trebao biti vraćen u prvobitno korito ali od tada se nije dogodilo ništa. Jedna grupa europskih parlamentaraca je posjetila regiju i kritizirala neispunjenje presude.

"Mi nosimo odgovornost za ove zajednice. Ne može nam biti svejedno ono što se ovdje događa", rekao je irski EU-zastupnik Gary Gannon.

Aktivisti žive opasno

Aktivistica naroda Wayuu Laura Brito je pozvala i potrošače u Europskoj uniji da razmisle o cijeni svoje energetske sigurnosti.

"Međunarodna zajednica bi trebala razmisliti o tomu otkuda dolazi ugljen kojim se griju njihove kuće i dobiva električna energija", rekla je Brito.

No ugljenokop je i najveći poslodavac u ovoj siromašnoj regiji. Zato su mnogi, usprkos zagađenju, za ostanak ovog rudnika.

No na predstojećim predsjedničkim izborima bi moglo doći do promjene ove politike. Lijevo orijentirani kandidat Gustavo Petro polaže sve nade u održive oblike privrede poput turizma. Eksploataciju nafte i ugljena uspoređuje s proizvodnjom kokaina. Ali tradicionalno u Južnoj Americi prolaze loše oni koji se ispriječe na put privrednim interesima. 2020. je u Kolumbiji ubijeno 65 aktivista za zaštitu okoliša. No usprkos tomu ne posustaju.

"Uvjeren sam da je ono što radim ispravno, za moju zajednicu, prirodu i moje pretke", zaključuje aktivist Socarrás, piše DW.