Biden povukao potez koji bi mogao dovesti do neočekivanog zaokreta SAD i Kine

Čini se da stižu i neke dobre vijesti na inače sumornu međunarodnu geopolitičku scenu, piše utjecajni portal Politico, navodeći da će se uskoro značajno smanjiti napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Kine, budući da administracija američkog predsjednika Joea Bidena smanjuje potrošačke tarife, a Peking taj potez, iako neslužbeno, pozdravlja.

Očekuje se i novi krug trgovinskih pregovora, a do otopljenja odnosa dolazi nakon što je američka ministrica financija Janet Yellen pokrenula velike poticaje za promjene, a kineski premijer Li Keqiang, koji je dugo u Kini bio odbacivan kao 'luzer', postaje ključni igrač. Joe Biden i kineski predsjednik Xi Jinping, pak, nevoljko nastavljaju zajedno.

To je, naime, iznenađujući rezultat modela predviđanja koji koristi i hvali američka Središnja obavještajna agencija (CIA), a koji je stavljen na raspolaganje portalu Politico kako bi se dobio uvid u to u kojem smjeru se kreće ovaj najvažniji geopolitički odnos.

Trending

U Austriji izbila zaraza ptičijom gripom: Cijela država proglašena rizičnom, na terenu i vojska

Hoće li se ova predviđanja ostvariti, može se samo nagađati, ali već se, kako se navodi, mogu primijetiti neki odjeci tog predviđanja u stvarnom svijetu, dok Biden i njegovi najviši dužnosnici raspravljaju što učiniti s kineskim carinama.

Putem spomenutog modela, Politico je tako proveo vlastitu analizu, odnosno predviđanje događaja jer se analizirajući potencijalne interakcije između kreatora politike, može dobiti jasnija slika procesa donošenja odluka koji se odvijaju u različitim prijestolnicama. Model u osnovi nastoji odgovoriti na pitanje: Ko je glavni i kako će koristiti svoju moć?

Ideja za ovu simulaciju proizašla je, kako se navodi, iz kolebljivih napora Bidenove administracije da osmisli novu azijsku ekonomsku politiku kako bi države zadržala podalje od kineske 'orbite'. Pritom se napominje kako je Biden u ponedjeljak konačno pokrenuo ono što on naziva "Indo-pacifičkim ekonomskim okvirom".

Jon Grady, koji je diplomirao na Stern Business School Sveučilišta u New Yorku, predložio je izvođenje simulacije teorije igara kako bi predvidio iduće korake koje će poduzeti SAD i Kina u svojem gospodarskom suparništvu. Grady, nevjerojatno strpljiv 32-godišnjak obrijane glave, iskoristio je softver za teoriju igara Brucea Buena de Mesquite, teoretičara igara s njujorškog sveučilišta toliko istaknutog na tom području da je poznat jednostavno po inicijalima BDM.

Odnosi moći

BDM-ove teorije igara razlikuju se od ratnih igara u kojima stručnjaci igraju uloge političkih vođa tijekom krize. To je također vrlo različito od jednostavnog postavljanja pitanja stručnjacima u tom području koje bi radnje bilo koja vlada mogla poduzeti. Bueno de Mesquita i drugi teoretičari igara tvrde da stručnjaci rade loš posao predviđanja, a ratnim igrama nedostaje strogosti, piše Jutarnji list.

"Stručnjak može biti vrlo vješt u pričanju vrlo dobre priče o kineskoj povijesti i pričanju dobrih priča o mogućim budućim akcijama”, kaže Philip Tetlock, politolog sa Sveučilišta Pennsylvania, koji je pobijedio na natjecanju u predviđanju u Pentagonu. "Ali to sve se ne prevodi tako dobro" u predviđanje. Za političke stručnjake je samo malo vjerojatnije da će potegnuti ispravne poteze od čimpanze koja baca strelice za pikado, kaže on.

Strategije predviđanja se razlikuju. BDM model fokusiran je na odnose moći, pretpostavljajući da je donošenje odluka bitka među osobama koje slijede svoje vlastite interese i samouveličavanje. Iako, primjerice, predsjednik ima najveću moć u Washingtonu, često ga osujećuju drugi moćni igrači koji su više usredotočeni na neki konkretni ili nefleksibilan problem. Modelom se ne pokušava procijeniti najbolje moguće rješenje problema ili odluka koja bi najbolje odražavala nacionalni interes. BDM model je sličniji ocjenjivanju odnosa škorpiona u boci.

Za ovu simulaciju portal je angažirao stručnjake koji su služili u timovima SAD-a ili Kine. Američki tim sastojao se od nekoliko ljudi bliskih Bidenu, uključujući Matthewa Goodmana, ekonomskog dužnosnika Vijeća za nacionalnu sigurnost (NSC) u mandatu bivšeg predsjednika Baracka Obame, zatim Daniel Russel, Obamin čovjek u State Departmentu za Aziju te Barbara Weisel, bivša viša američka trgovinska pregovaračica. Jeremie Waterman, koji vodi Kineski centar američke gospodarske komore i novinar Politica, autor članka Bob Davies, također su bili dio tog tima.

S kineske strane bili su Lucy Hornby, bivša novinarka Financial Timesa China, koja je sada gostujuća znanstvenica na Harvardu, zatim David Dollar, Obamin predstavnik ministarstva finansija u Pekingu, James McGregor, koji je desetljeća proveo u Kini predstavljajući interese američkog biznisa te Ryan Hass, nekadašnji Obamin stručnjak za Kinu u Vijeću za nacionalnu sigurnost.

Igra je osmišljena u februaru kako bi se prognoziralo hoće li Kina ikada ispuniti svoje obaveze povećanja kupovine američke robe za više od 200 milijardi dolara, što je potrebno prema Prvoj fazi trgovinskog sporazuma o kojem je pregovarao bivši predsjednik Donald Trump. A kad Peking to ne bi učinio - što se činilo izvjesnim čak i prije početka ove igre - što bi SAD učinile kao odgovor na to.

Pomak na pitanje Rusije

U konačnici, igra se protegla do kraja aprila. Do tada je trgovinski sporazum postao pomalo irelevantan jer se fokus Washingtona usmjerio na rusku invaziju na Ukrajinu i predstojeće izbore za Kongres. Bidenovi nedavni komentari o tome hoće li SAD braniti Tajvan također su uznemirili neke analitičare koji se bave Kinom. Ali, igra se bavila i širim pitanjima o tome koje bi iduće gospodarske poteze SAD mogle poduzeti kako bi utjecale na Kinu i kako će Peking na to odgovoriti.

"Fokus na Kinu trenutno mnogo više znači promatranje kako će ona odgovoriti na Rusiju", nego to hoće li poštivati trgovinski sporazum, rekao je Goodman, bivši predstavnik NSC-a za Aziju, koji trenutno radi u Centru za strateške i međunarodne studije, tokom sastanka američkog tima 8. aprila.

Potaknuti Gradyjem, dva tima su zamoljena da navedu one u Washingtonu i Pekingu koji su uključeni u odlučivanje o tome što dalje učiniti u trgovinskim odnosima SAD-a i Kine. Zatim bi svakog od tih igrača rangirali na ljestvici od nula do 100 prema četiri odlike - njihovom utjecaju, važnosti problema za njih same, njihovom stajalištu o tom pitanju i tome koliko će biti fleksibilni tijekom pregovora.

U Washingtonu je tim istaknuo dvadesetak moćnih igrača, uključujući dužnosnike Bijele kuće, tajnike kabineta, poslovne i radničke lobiste i četiri vrste zakonodavaca - progresivne demokrate, laburističke demokrate, republikance zagovornike slobodne trgovine i republikance iz poljoprivrednih saveznih država. Kad je u pitanju Kina, čije je političko donošenje odluka obavijeno tajnom, ova je simulacija bila prava borba. Bilo je teško procijeniti koga odabrati osim članova Stalnog odbora Politbiroa i nekih istaknutih savjetnika za ekonomsku i vanjsku politiku.

"Ja na ovo više gledam kao na postavu Tonyja Soprana u kojoj će, ako najviši čelnici nešto žele, članovi postave izmisliti korupciju u svakoj od porodica i zaprijetiti im" kako bi dobili ono što žele, rekao je McGregor, koji je u Kini započeo karijeru kao novinar The Wall Street Journala.

Nakon toga je svaki tim zamoljen da rangira utjecaj igrača, u biti po tome koliko bi utjecajni mogli biti pri donošenju odluke ako se odluče boriti za nju. Joe Biden i Xi Jinping su na razini moći rangirani na 100. Grady je upitao timove koja kombinacija drugih igrača može biti jednaka Bidenovoj ili Xijevoj moći. "To tjera ljude da razmišljaju logično i brojčano o nekom problemu", kaže Grady.

Koja kombinacija dužnosnika bi bila jednaka razini moći vođe?

Pitanje je u početku zbunilo članove tima. Tako se, kako su tvrdili, ne donose odluke. Šef osoblja Bijele kuće Ron Klain neće postrojiti tri člana kabineta i umarširati u Ovalni ured i zahtijevati od Bidena da donese ovu ili onu odluku.

Grady im je poručio da razmisle o tome iz drugog kuta, odnosno da zamisle da skupina dužnosnika raspravlja s Bidenom u korist neke odluke. Bi li ga uspjeli uvjeriti da prihvati njihovu preporuku? Isto tako i sa Xijem i kineskim dužnosnicima. Koja bi kombinacija dužnosnika tada bila jednaka razini moći vođa od 100?