Volim Split, a i on mene: Šjor Meho, rođeni Sarajlija, 50 godina radi na Pazaru

Zavolio sam Split, a i on je mene!': šjor Meho, rođeni Sarajlija koji već 50 godina ima 'biznis' na Pazaru, oduševi sve koji ga upoznaju, a da vidite tek kakvu su mu počast dali navijači Želje na utakmici s Hajdukom...

Samo je jedan Meho Hrapović - tako je pisalo na transparentu koji su navijači Fudbalskog kluba "Željezničar" iz Sarajeva prije osam godina razvili na Poljudu na prijateljskoj utakmici s "Hajdukom".

Kad upoznate tog čovjeka koji već pola stoljeća na Pazaru prodaje šešire, onda spomenuti transparent ima još više smisla. Da, dobro ste pročitali, Mehin "biznis" traje već 50 godina, što je u današnjem poslovnom kontekstu svemirsko dostignuće, piše Slobodna Dalmacija.

Divna je ta ljubav između Sarajeva i Splita, osvjedočili smo se u to nebrojeno puta, a Meho je tome najbolji primjer. Obiteljska tradicija kitničarstva duga cijelo stoljeće učinila je od njega vrsnog majstora u tom poslu, a svoje je umijeće iz rodnoga grada preselio pod Marjan.

"Zavolio sam Split, Split je zavolio mene. Godinama sam dolazio prodavati šešire na Svetog Duju, pa bi onda znao produžiti i ljetnu sezonu, i tako malo-pomalo, evo me ovdje već 50 godina! Moji mi Bosanci kažu da sam postao pravi Dalmoš. Ovdje su me ljudi prihvatili kao da sam njihov rođeni, osjećam se ovdje kao u svojoj kući", hvali šjor Meho splitsku gostoljubivost i veliko srce.

S obzirom na to da je njegov otac imao, kako kaže, "fabriku kapa", a zanat se, znamo, prenosi s oca na sina, tako je i Meho izučio obrt i sada on svoje znanje prenosi na svoga sina Edina, koji će naslijediti posao. Edin je, uzgred rečeno, završio tri fakulteta - jedan u Engleskoj i dva u Sarajevu, a tiču se sportskog turizma i menadžmenta.

"I tako, na kraju se vratim ja na kape. Ali, nije mi žao. Sjećam se dok sam bio mali da je moje bilo čistiti očevu radnju, to mi je bila prva praksa. Onda mi je otac dao da ugrijem kalup i tako sam malo-pomalo svladavao tajne zanata. Njemu je tada za napraviti jedan šešir trebalo pet minuta, a meni tri sata. Sada smo obojica tu negdje na vremenu od deset minuta - kroz smijeh nam priča Edin, koji je inače vatreni navijač "Želje", a upravo je po Edinu Spreči, legendarnom igraču kluba s Grbavice, i dobio ime.

Osim dvojice Hrapovića, na štandu kapa na dnu Pazara ništa ne može proći bez vrijedne i vjerne radnice Josipe Biskupović, koja, koliko smo uspjeli načuti, priča gotovo sve jezike. Njih troje uhodana su ekipa i nema te mušterije kojoj se neće posvetiti dužna pažnja.

"Kad čovjeka vidim, ne gledam mu u džep nego glavu. Odmah znam kakav mu šešir treba. Neki mi znaju reći da im je veličina šešira mala, da ih steže... Eh, nije to do šešira, nego do glave! Sve ja to njima onako kroz šalu kažem", veli šjor Meho za Slobodnu Dalmaciju.