Vaskrs i porodica Đurić: Ljubav pobjeđuje sve

Ovaj Vaskrs u porodici Đurić iz Novog Sada sa nestrpljenjem će dočekati petogodišnji Aleksa, sedmogodišnji Bojan i devetogodišnja Kristina, jer čim otvore oči u nedjeljno jutro, pogledaće šta im je zeka doneo od vaskršnjih poklona. Ali, to im nije prvi put da čekaju zeku ove godine, jer su prije mjesec dana već proslavili Uskrs po gregorijanskom kalendaru, jer u porodici Đurić se slave i katolički i pravoslavni praznici.

Dragan Đurić, glava kuće, je pravoslavac, a njegova supruga, Maja, katolkinja. I ovaj Vaskrs petočlana porodica dočekuje sa radošću, a Veliki petak je prvi dan koji uvodi porodicu u najveći hrišćanski praznik.

"Na Veliki petak se posti, ali istovremeno se farbaju uskršnja jaja i u tome učestvuju moja supruga i deca. Kuva se šunka koja će nas dočekati za nedeljnu trpezu. Subota je radni dan, jer nije crveno slovo, pa se sve sprema za Vaskrs, a nedeljom ujutru idemo u crkvu, tamo osveštavamo crveno jaje koje će nam biti čuvarkuća u narednih godinu dana. A na stolu kad se vratimo čeka nas bogata trpeza, na kojoj su vaskršnja farbana jaja, kuvana šunka i kobasice. Pre jela očitamo molitvu, a nema Vaskrsa bez odmeravanja snaga u tucanju jajima, u kom deca uzimaju najviše učešća", priča Dragan za AA.

Kako navodi, "tucanijada" među djecom često preraste kapacitete malih stomaka, pa je onda tata zadužen da pojede porazbijana jaja koja preostanu iz dječijih duela.

U malom stanu smještenom nedaleko od novosadske Autobuske stanice, porodica diše kao jedno, pa se zna šta je čiji posao. Dok je otac zadužen za finansije, majka je tu za nabavku i kuhinjske poslove.

"Deci uvek kupujemo posebno poklone za svaki Uskrs. Jaja volim da farbam sama, jer ako budemo svi u kuhinji nastane gužva. Za katolički Uskrs bili smo u mom rodnom Apatinu u poseti mojim roditeljima. Sad smo ostali u Novom Sadu i nekako najviše volim kad sam za vreme ovakvih praznika okružena sa suprugom i decom", priča Maja.

Po pravoslavnim običajima, Vaskrs se slavi tri dana. U selima, kako kaže Dragan, ta tri dana se ne radi ništa, pa ni ne peru sudovi, jer su crvena slova, ali je u gradskim uslovima to nemoguće, pa i on mora na posao.

"Od nečega se mora živeti, pa se trudimo da ta tri dana proslavimo Vaskrs kako dolikuje, ali jedan od tri dana ću svakako morati na posao", navodi naš sagovornik.

I ovaj Vaskrs će, kako kaže, dočekati goste uz trpezu, a popodne će oni otići da prijateljima čestitaju. Kako kaže, za prazničnu trpezu su uvek dobrodošli prijatelji i da mu nije važno ni koje su vjere ni nacije.

Dragan je izbegao iz Dvora na Uni, gdje je živeo u mešovitoj pravoslavno-katoličkoj sredini, a preselio se u vojvođansko selo Sonta u Bačkoj, nedaleko od Sombora. To selo je mahom nastanjeno Šokcima, katolicima po vjeroispovesti, a i supruga Maja je katolkinja.

"Ne gledam nikoga po naciji. Možeš biti samo čovek ili nečovek. Politika je kriva za mržnju i ratove koje je posejala i zbog kog sam morao da u mladosti napustim svoj rodni grad. Ja nisam naučen da mrzim, niti to želim. A ovi praznici su prilika da se pokažemo da je ljubav ta koja pobeđuje i uživam što će i ove godine oko našeg stola biti moja porodica i nama dragi ljudi", zaključuje Dragan Đurić.