Emotivan susret braniteljica Vukovara Irene i Katice nakon 24 godine

Među njima i Irena Đuđar i Katica Bandov. Sudbina ih je nakon pada odvela u Zagreb, gdje su susretale tokom naredne godine. I onda je svaka otišla na svoju stranu. Nisu se vidjele 24 godine, sve do 16. novembra, kada su se srele na obilježavanju 25. godišnjice pada hrvatskog Grada heroja. Ni dva dana poslije, emocije nisu sakrivale.

Irena je ispričala kako su obje radile u Zagrebu nakon izlaska iz Vukovara. Igrom slučaja ili sudbine, radeći svoj posao, putevi su im se razišli. Kazala je kako Katica nije jedina s kojom je izgubila kontakt, ali da su se uspjele pronaći i sresti. 

"Nakon 24 godine Katica i ja smo se srele. Šta više da vam kažem. Susret je bio dirljiv, neprepoznatljivo, godine su učinile svoje, emocije su proradile. Sjetiš se svega, svačega i svakoga. Suze su neminovne", iskreno je priznala Đuđar, koja je danas predsjednica vukovarskog ogranka Udruge braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko-srijemske županije.

Irena je 1991. godine imala 19 godina, maturirala je i dobila posao u kombinatu Borovo. Rat je dočekala u nevjerici da se nešto takvo uopšte može dogoditi. Iako su u školi učili o svjetskim ratovima, vjerovala je da se to ne može dogoditi Vukovaru. Nije mogla sjediti i čekati šta će se dogoditi. Priključila se Hrvatskoj vojsci. 

U Glavnom štabu je radila kao referent, a poslije je, kako je rekla, pomagala svima kojima je pomoć bila potrebna.

U odbrani Hrvatske učestvovalo je više od 23 hiljade žena. Smatra da je njihova uloga značajna i da bez njih ne bi bilo hrane, oprane odjeće, saniteta...

Katica Bandov slavi danas 56. rođendan, a svog 31., ratne 1991. godine, kada je pao Vukovar, dobro se sjeća. Bila je u koloni, pripremala je ljude za izlazak iz Vukovara. Zadatak joj je bio dovesti civile do Zagreba. 

"Ponoć 17. na 18 novembar. Kod mene je kući bilo djece i staraca, sve što nije moglo biti prebačeno u bolnicu bilo je kod mene. Tu se pekao hljeb svaki dan. Letjeli su svijetleći meci, topovi... Meni su dečki rekli, evo kako su ti priredili feštu za rođendan. Tada sam napunila 31. godinu. To je kada preko noći, ne odrastete, već sam bila odrasla. To je kada jednim dijelom više niste što ste bili", prisjeća se Bandov, penzionisana časnička namjesnica.

Iako je imala diplomu komercijalne tehničarke, godinama je bila na birou. Za život je zarađivala konobarisanjem na Jadranu i radom u Veslačkom klubu u Vukovaru. Tako je bilo sve do '91. godine. 

"Mi smo se već tada pripremali u nadi da se to neće dogoditi. Kada razmišljam u ovim godinama, to je išlo samo od sebe. Prvo humanost, normalno želim pomoći čovjeku. U tom vremenu nije niko razmišljao da će dogoditi ona strahota. Odrastete, odjednom očvrsnete", rekla je Bandov.

Priključila se ekipi u Vukovarskoj bolnici, svakodnevno je pomagala ranjenim i povrijeđenim.

Iz današnje perspektive, jasno joj je, nije razmišljala i vagala hoće li pomoći odbrani grada. 

Irena dodaje da je ostalo puno neispričanih priča. Nakon 24 godine, teško je znati odakle početi, šta prvo pitati.