Profesorica Čilić suprostavila se dodjeli počasnog doktorata Draganu Čoviću

I dok se počasni doktorati inače dodjeljuju uz pljesak i opće svečanije raspoloženje, jučerašnje izglasavanje doktorata nije prošlo glatko – 12 članova Senata bilo je suzdržano, a pet ih je bilo protiv.

Osim toga, profesorica Đurđica Čilić s Filozofskog fakulteta dužim je obraćanjem Senatu argumentirala zašto se počasni doktorat Čoviću ne bi trebao dodijeliti.

Uz dozvolu profesorice Čilić, njeno obraćanje Senatu, portal Srednja.hr prenio je u cijelosti.

Na aprilskoj sjednici Senata Univerziteta u Zagrebu, rektor Damir Boras pred članove je Senata stavio svoj prijedlog da zagrebački univerzitet dodijeli počasni doktorat Draganu Čoviću, članu predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda.

Svoj je prijedlog prošli mjesec naširoko objasnio, a jedan od kratkih zaključaka koji se mogu izvesti je da se Čovića valja proglasiti počasnim doktorom jer brojne Hrvate koji se iseljavaju iz BiH, priroritetno upućuje u Hrvatsku čime se snažni odjeci depopulacije u Hrvatskoj manje brojčano očituju.

Predloženo je tada i komisija za ocjenu rektorovog prijedloga o počasnom doktoratu, a činili su ga Tonći Lazibat – predsjednik komisije (prorektor, EFZG), Zvonimir Guzović (dekan FSB-a), Nedjeljko Perić (FER), Amir Hamzić (professor emeritus SuZG) i Miloš Judaš (prorektor, Medicinski fakultet).

Rektorov prijedlog komisija je očigledno ocijenila pozitivnim, s obzirom da se Senat na jučerašnjoj sjednici izjašnjavao o novom počasnom doktoru najvećeg hrvatskog univerziteta. Iako je u finalu izglasan Čovićev počasni doktorat, Senat ga nije aklamativno prihvatio.

Naime, 12 članova Senata o Čovićevu počasnom doktoratu izjasnilo se suzdržano, dok ih je pet bilo protiv. Kako su nam rekli neki od članova Senata, počasni se doktorat izglasava uz pljesak i opće svečano raspoloženje, što je ovoga puta izostalo.

Počasni doktorat - Statut Sveučilišta u Zagrebu (čl. 76.)

Osobama od iznimnog ugleda, kao i osobama koje su svojim radom pridonijele napretku Univerziteta, hrvatskoj nauci i kulturi, Univerzitet može dodijeliti počasni doktorat.

Uoči glasanja, Senatu se obratila članica iz redova Filozofskog fakulteta, profesorica Đurđica Čilić, koja je u svom obraćanju taksativno nabrojala zašto Univerzitet u Zagrebu ne bi trebao dodijeliti ovaj doktorat Čoviću. Njen su apel i obraćanje potom podržali i dekanica FFZG-a Vesna Vlahović Štetić te Damir Bakić, profesor s PMF-a i Borasov protukandidat na posljednjim izborima za rektora.

Uz dozvolu profesorice Čilić, njeno jučerašnje obraćanje Senatu prenosimo u cijelosti:

Argumenti protiv dodjele počasnog doktorata Draganu Čoviću.

Na zidu ispred ove dvorane stoje fotografije osoba kojima je naš univerzitet dodijelio počasne doktorate. Među njima su i oni koji su to priznanje dobili zbog političkog oportuniteta ili konjunkturnih procesa međusobnog osnaživanja trenutno utjecajnih političkih figura unutar Hrvatske ili između Hrvatske i drugih zemalja. Ako dodijelimo ovaj doktorat, bit će to još jedna takva politička gesta Senata.

Međutim, vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto.

U izvještaju komisije navodi se da je Dragan Čović započeo karijeru “u teškim trenucima ukidanja Hrvatske Republike Herceg Bosne”. Podsjećam komisiju i sve članove ovog senata da u međunarodnopravnom smislu ta republika nikad nije postojala, a da je bosanskohercegovačkim, a posebno bosanskim Hrvatima, osim onim malobrojnima koji su se njezinim osnivanjem okoristili, donijela nepreglednu štetu.

Projekt Herceg-Bosne, koji je prokazan i na Međunarodnom sudu u Hagu, a čiji je Čović dosljedni politički nastavljač, zapravo predstavlja tragediju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.

Nadalje, u izvještaju povjerenstva navode se i Čovićeve rukovodeće funkcije u mostarskom preduzeću “Soko”, u kojem je šest godina bio i generalni direktor.

Tim neospornim činjenicama, potpunoj istini za ljubav, valja dodati još jednu – s kojom komisija možda nije bila upoznata ali postoji dokument o tome objavljen nedavno i u hrvatskim medijima – Dragan Čović je u preduzeću “Soko” za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini ratne logoraše bošnjačke nacionalnosti koristio za prisilni rad.

Želimo li doista ovaj univerzitet opteretiti hipotekom pristajanja na tako teške kompromitacije u kontekstu ratnih logora?

Ostatak teksta pročitajte na ovom linku.