#NisamPrijavila: Potresne priče žena s Balkana odjekuju Twitterom

Proteklih dana jedan od, nažalost, najpopularnijih hashtagova na Twitteru jeste #NisamPrijavila.

Nakon što smo prije nekoliko mjeseci svjedočili stotinama ispovijesti napastvovanih osoba uz hashtag #NisamTražila, danas, žene s Balkana poručuju iz kojih razloga nisu prijavile osobu koja ih je zlostavljala.

"#NisamPrijavila jer sam tad imala 8 godina i nisam ni znala šta znači riječ pedofil...", jedan je od najtužnijih komentara.

Trending

Bosna i Hercegovina će imati dvojicu sudija na Europskom prvenstvu

Većina ih dijeli isti, tužni zaključak: "Plašila sam se da mi niko ne bi vjerovao."

Nižu se tako hiljade komentara žena koje kažu kako nisu prijavile jer znaju da ih čekaju pitanja poput "zašto nisi ranije rekla?", "a ti kao nisi htjela?" i većina ih, što je tragično, ne nalazi na podršku okoline, jer je "on bio njihov izbor"...

Nažalost jedan od komentara, koji je privukao najviše pažnje javnosti u našoj zemlji kaže:

"#nijeprijavila jer je bio inspektor federalnog MUPa, nije preživjela, likvidirao ju je ispred hotela Ero. #NisamPrijavila"

Podsjećanje je ovo na težak slučaj iz 2021. godine kada je policijski inspektor Federalne uprave policije Enes Muslić s četiri hica ubio Amilu, 25-godišnju djevojku ispred mostarskog hotela Ero.

Ukoliko se pitate zašto nam je ovo potrebno, objašnjavaju žene koje iznose traumatična istkustva:

"Naše sugrađanke, prijateljice i poznanice iznose važna i teška iskustva zašto i šta tačno moramo promijeniti u našem društvu!

I ja sam jedna od #NisamPrijavila mislim da je ovaj hashtag nešto najkorisnije što se može uraditi da bi se žene ohrabrile da prijave. Da se nijedna žena više ne plaši osude, sveta, okoline i pitanja - zašto nisi prijavila."

Stoga, molimo vas, ukoliko znate nekog ko se suočava s ovakvim problemom, na prvom mjestu budite podrška.

Također, ukoliko ste prošli ovo ili poznajete nekoga ko jeste, ovo su važni savjeti koje vrijedi zapamtiti:

"Žrtva treba da uradi ono šta želi da uradi, šta joj izgleda najbezbjednije i na šta je psihički spremna.

Neke žene automatski odlaze u policiju i prijavljuju, dok druge ne. Brzim odlaskom u policiju obezbjeđuje se procedura kojom se dokazi silovanja čuvaju i najveće su šanse da silovatelj bude osuđen. S druge strane, prirodno je da poslije ovakvog događaja osoba ima želju da se istušira i to obično i radi, time uništavajući dokaze.

Najvažnije je da, šta god da uradi, to bude njena samostalna odluka.

U prvom trenutku može se obratiti i specijalizovanim organizacijama koje se bave podrškom osobama, prije svega ženama koje su preživjele seksualno nasilje jer su žene te koje su u većini slučajeva žrtve, gdje može saznati proceduru prijavljivanja i dobiti psihološku podršku.

Može se obratiti i drugim stručnim osobama, s tim da je za mnoge zaista važan faktor da to bude osoba istog pola kojem i one pripadaju. Dublja psihoterapija se ne počinje neposredno nakon traumatičnog iskustva, već je podrška u prvom trenutku usmjerena na trenutno situiranje i zbrinjavanje, obezbjeđivanje bazičnih potreba."