Mladića godine dijele od konačne presude, još nije podnesena žalba

Tek, u slučaju da mu bude ponovljena doživotna zatvorska kazna u žalbenom postupku, po okončanju procedure, i ako ga, pod ovim uslovima, ozbiljno narušeno zdravlje posluži, mogao bi napustiti zatvor u holandskoj prijestonici i bude prebačen u neku od zemalja sa kojima sud ima sklopljen sporazum za izdržavanje kazni, pišu Novosti.rs.

Sada sve prelazi na Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji je, također u okviru UN-a, osnovan 2010. godine da, iz Haga, privede kraju procese kaznenih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu. Tako će biti i sa Mladićem, ali i sa ostalim postupcima u toku. To se odnosi i na ponovljeni postupak Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, kao i na žalbene postupke u suđenju Vojislavu Šešelju i Radovanu Karadžiću, i na jedan slučaj iz Ruande. Koliko će to još potrajati, niko ne zna, ali će Mehanizam, svakako, raditi bar još nekoliko godina.

"Žalbena presuda Šešelju se očekuje sredinom sljedeće godine, a Karadžiću krajem 2019. To daje neku indikaciju. Ali istovremeno ništa ne znači. Svaki predmet je poseban i ima svoju dužinu trajanja", kaže za Novosti, portparol Mehanizma za međunarodne krivične sudove Helena Eglston.

Haški tribunal objavio je prvostepenu presudu generalu Ratku Mladiću koja sadrži 2.527 strana. General Mladić osuđen je 22. novembra na doživotni zatvor nakon što je proglašen krivim po svim tačkama optužnice, osim prve koja se odnosila na genocid u šest općina u BiH. Mladić je proglašen krivim za genocid u Srebrenici, kao i za zločine protiv čovječnosti širom BiH, kršenje običaja rata, opsadu Sarajeva i druge zločine. Poseban deo presude odnosi se na opsadu Sarajeva i uzimanje talaca vojnika Unprofora, kao i na Srebrenicu.

Šešelju je, inače, zakazan žalbeni pretres za 13. decembar.

Pritvorska jedinica u Sheveningenu, i pored zatvaranja Tribunala, i dalje ostaje u funkciji. Ovaj dio holandskog zatvora, koji je stavljen na raspolaganje UN-u, sada prati rad Mehanizma, gdje će pritvorenici ostati do izricanja konačne presude.

"Osuđeni, zatim, mogu izdržavati kaznu u bilo kojoj zemlji sa kojom je Tribunal, odnosno Mehanizam sklopio sporazum u tom smislu, ili u zemlji sa kojom bi taj sporazum u međuvremenu bio sklopljen", precizira Eglston, odgovarajući na pitanje gdje bi Karadžić i Mladić mogli biti prebačeni, ukoliko ne budu oslobođeni u žalbenom postupku.

Saznajemo, također, da advokati Ratka Mladića još nisu podnijeli žalbu na presudu Haškog tribnuala.

"Taj predmet još nije prešao na Mehanizam. Stranke u postupku imaju 30 dana da ulože najavu žalbe. To, dakle, mogu da urade do 22. decembra. Nemam informaciju da je žalba već uložena", kaže Eglston.

Ništa se u međuvremenu, poslije donošenja presude Ratku Mladiću, nije promijenilo ni po pitanju date garancije Srbije za njegovo privremeno puštanje na slobodu iz pritvora Haškog tribunala zbog njegovog teškog zdravstvenog stanja na osnovu zahtjeva njegovih branilaca i porodice.

U Hagu su poručili da, što se trenutnog Mladićevog stanja tiče, ne mogu komentirati zdravstvenu situaciju pritvorenika, jer se radi o ličnim i povjerljivim podacima, kao i da o tome mogu da govore samo uz izričitu dozvolu zainteresovanog.

U Hagu nije suđeno narodima

Haški tribunal nije politička ustanova i u njemu se nije sudilo narodima nego odgovornima za teške ratne zločine i kršenje Ženevske konvencije, izjavio je glavni haški tužilac Sergio Brammertz u intervjuu za ljubljansko Delo.

"Osuđeni počinioci nisu vojnici koji su se borili za domovinu, svoja sela ili porodice, nego zapovjednici koji su ubijali ratne zarobljenike zaštićene Ženevskom konvencijom", rekao je Brammertz i dodao da "nema ništa herojskog u spaljivanju sela, iseljavanju ljudi iz njihovih domova ili podsticanju vojnika na masovno seksualno nasilje". On je rekao da je osuda Ratka Mladića, osuda Mladića i samo Mladića, a ne osuda naroda.

Zemlje u kojima se služi kazna

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju ima sporazum sa 14 zemalja za odsluženje kazni. To su: Poljska, Španija, Porgugalija, Francuska, Italija, Austrija, Nemačka, Belgija, Velika Britanija, Danska, Finska, Norveška, Švedska i Estonija. Osuđeni za zločine u Ruandi mogu da budu zatvoreni i u Maliju i Beninu.