Kusturica sramno odgovorio velikom beogradskom režiseru Goranu Markoviću

Poznati beogradski režiser Goran Marković pozvao je kolegu Emira Kusturicu, člana žirija za izbor spomenika Stefanu Nemanji na beogradskom Savskom trgu, da kaže šta je na tom projektu dobro, lijepo i značajno ili da se od njega ogradi, ako nije glasao "za" usvojeno rješenje.

U tekstu "Pismo srpskom prijatelju", objavljenom na sajtu Peščanika, Marković, koji Kusturicu oslovljava sa "dragi Emire", ukazuje da je prihvaćenim rešenjem "vjerovatno zauvijek unakažen grad" u kome je rođen i u kojem živi.

"Kada si već, s pravom velikog umjetnika, preuzeo odgovornost da sudiš šta je lijepo a šta nije, važno je da objasniš zašto je jedan značajni vajar, član tvog žirija, u znak protesta otišao iz vaše družine i kako je presudu o nakaznoj skalameriji koja će zauvijek ružiti Beograd donio Nikola Selaković, čija je jedina kvalifikacija to što je Vučićev rob", napisao je Marković i dodao da mu "nije jasno kako se Kusturica nije zgrozio nad tom gomilom besmisleno izlivenog gvožđa u visini od 23 metra i zašto i sam nije pobjegao iz žirija koji će tu hrpu neukusa dovući do bivše železničke stanice.

Kusturica je ubrzo odgovorio Markoviću i poslao mu poruku punu ružnih kvalifikacija na račun beogradska režisera, sina velikih beogradskih glumaca Radeta i Olivere Marković. Ovo su samo neki dijelovi besramnog pisma Emira Kusturice.

"Dragi Gorane Srbine,

Ne znam sa kojim spomenikom Stefana Nemanje si uporedio ovaj koji ti se ne sviđa... Tražiš da se moralno distanciram ne samo od spomenika imenjaku Nemanji, nego i od autora koji je u Njujorku postavio spomenik Lenonu, u Moskvi ruskom caru, i da ne nabrajam sve ukrase koje je ruski umjetnik i akademik Aleksandar Rukavišnjikov rasuo po svijetu. Kada bih bio prisiljen da te javno prozovem da nešto mijenjaš, insistirao bih da se odrekneš borbe protiv 'malignog Ruskog uticaja' (ovo je samo jedna u nizu akcija u kojima ti učestvuješ od devedesetih otkad djeluješ na sceni dostavljanja i prijavljivanja svog naroda zapadnom hegemonu i sada si se okrenuo protiv mene ). Umjesto toga, recimo, pozivam te da izoštriš smisao za stradanje hrišćana na Kosovu i Metohiji ili u Crnoj Gori? Ne samo zbog hrišćanske kulture nego i tvoje sekularne građanske politike kojom se, za razliku od mene, baviš, a ne znaš da ona ne postoji bez istorije koju je upravo Stefan Nemanja, imenjak, započeo na Balkanu…

Nije dobro, Gorane Srbine, kada bezbožnik spominje dušu, tako da tvoje pitanje 'gdje će mi duša' ako se ne ogradim od odluke žirija koja će, navodno, uništiti Beograd, nije samo proizvoljnost filmadžije čije su stvaralačke bisage presušile, između ostalog izbjegavajući godinama političku dimenziju u tvojim filmovima i vjerovanju da je ta delatnost samo zabava. Sada je politika postala tvoja sudbina rođena u 'užasu praznine' tvog filmskog žanra…

Poslije svega brineš za moju dušu? Ti i ja se ne razlikujemo samo u brizi i nebrizi prema hrišćanima Kosova i Crne Gore, razumjevanju politike i istorije. Sumnjam da ti vjeruješ u vječnost duše kao ja, jer da je obrnuto ne bi mogao da praviš film o Bernar-Anri Leviju, psu rata, čovjeku koji gdje god se pojavio u vijetnamki prijatne kafa boje, tu je počinjao rat. On je služio kao prethodnica pljačkaškim pohodima Obame, Klintonovih, Sarkozija! Đe ti se potopila duša, zemljače. Čovjek koji napravi film o Bernaru Leviju gubi licencu javnog delatnika i nikome nema pravo da kroji moralne norme, a kamoli da se interesuje za sudbinu nečije duše i brine o njenom kretanju. Dakle, tvoj vapaj za mojom dušom, bio je priznanje praznine u kojoj živi jedan bezdušni tip…

Razumio sam da si tada bio dekintiran, pa te moralno posrnuće odvelo repatom vampiru Leviju i da si napravio film zbog kog si zabetonirao vlastiti duh u blato nezadovoljstva i lošeg starenja, a ono malo duše koju si davno izvrtio u svojim filmićima, procurilo je kroz prazne džepove i sada zvecka kroz sitniš koji si dobio zauzvrat od francuskog ratnohuškača…", napisao je, između ostalog, Kusturica.