Studentski dom Bjelave: Sarajevski Silent Hill

„Sreću možemo naći čak i u najmračnijim vremenima. Samo ako se neko sjeti da upali svjetlo.“ Albus Dumbledore

Tekst preuzimamo sa portal Skolegijum.ba

Niko ne ulaže u obrazovanje. Privatni fakulteti i kupljene diplome su postale isplativije nego studij, a situacija u Studentskim domovima postaje očajna. Kako kaže direktor Studentskog doma Bjelave, Emir Kadrić – kao da neko namjerno onemogućuje obrazovanje.

U ratu je čak sedamdeset posto Studentskog doma Bjelave oštećeno, tvrdi direktor Studentskog centra Sarajevo, Emir Kadrić.

Od tada, pa do danas niko ni feninga nije uložio u obnovu ili pomoć. Po prvi put poslije rata Kanton Sarajevo, koji je i formirao Studentski centar, odlučio je da iz budžeta izdvoji milion maraka za obnovu drugog paviljona Studentskog doma Bjelave.

29-tog novembra smo dobili informaciju da taj novac ipak neće biti uložen.

Studenti – pokretačka snaga društva

Studentski dom je jako bitan segment društvene zajednice. Nemaju svi studenti jednake finansijske mogućnosti, neki dolaze iz porodica koje ne mogu privatno iznajmiti ili kupiti stan za potrebe studiranja. Takvim porodicama je najbolja opcija Studentski dom. Svaki veći grad u svijetu ima po nekoliko studentskih domova koji pored smještaja i ishrane nude čitav niz usluga. Studentima je omogućen pristup internetu, blibliotekama, čitaonicama, prostorijama za učenje, prostorijama za kulturu i umjetničko izražavanje, prostorijama za rekreaciju, sport i sl. Po pravilu, većinu novca za smještaj reguliše kanton iz kojeg student dolazi, a tek dio troškova snosi sam student.

Na ovaj način društvo stvara stručni kadar, te se postepeno razvija i napreduje. Bitno je samo da pojedinac želi da uči, da je predan i ima volju. U interesu društva je da takvi dobiju sve uslove koji su im potrebni da se obrazuju, zaposle i pomažu u razvoju zajednice. To je jedini modus napretka civilizacije. Ukoliko društvo ne ulaže u studentske standarde, obrazovanje i studentski život općenito, osuđeno je na propast.

Stopa visokoobrazovanih ljudi u Bosni i Hercegovini iznosi svega 5%, prema istraživanju Koalicije „Traži više“

 „Svi građani imaju pravo na dostojanstven, siguran i zdrav smještaj”, glasi Član XVI Europske povelje o ljudskim pravima u gradovima.

Sarajevski Silent Hill

Zajednička kupatila, vlaga, trula stolarija, razvaljeni kreveti, prljava posteljina, napuknuti plafoni, loše cijevi, loše grijanje i hladna voda su samo neki od razloga koje studenti navode kao primjer katastrofalnih uslova života.

„Ovdje je i dobro kako je u nekim paviljonima. Uđi u paviljone broj 8 i 9, tamo je pravi Silent Hill“, kaže jedan stanovnik Studentskog doma.

Pogledajte galeriju iz Studentskog doma.

Pored toga što im curi voda sa plafona, grijanje ne radi, vlaga nagriza zidove, stolarija je trula pa se prozori ne mogu ni zatvoriti, kantoni kasne sa plaćanjem subvencije, stoga je na studentima da plate punu cijenu smještaja, što 90% njih ne može priuštiti.

Društvena zajednica bi se trebala potruditi da je jedina briga studenta kako će položiti ispit, a ne da misli hoće li mu nešto pasti na glavu u Domu, kaže Emir Kadrić.

„Kada sam došao u Sarajevo očekivao sam mnogo bolji smještaj, barem da imam čistu posteljinu i normalan krevet. Neki dan smo zvali majstora da pogleda cijevi i stolariju, a on nam je samo rekao da je najbolje da bježimo iz ove sobe“, kaže Amar Šaban, stanovnik Studentskog doma Bjelave.

Pored svega, zbog toga što kantoni nisu izmirili svoj dug, studentima je isključen plin, te nisu imali tople vode. Tuširanje hladnom vodom i propuh u sobama rezultirali su oboljenjima.

Stanje u Studentskom domu je zaista alarmantno, a ruševne zgrade i kotlovnica pretstavljaju i potencijalnu opasnost po živote.

'Stanje u Domovima je loše, a vremenom će biti samo gore'

Nakon obilaska Studentskog doma Bjelave i razgovora sa studentima kontaktirali smo Upravu Doma, gdje nas je srdačno primio direktor Studentskog doma Emir Kadrić.

Na naša pitanja zbog čega je situacija ovako loša, ko je odgovoran, da li ima pomoći i šta je uprava uradila za Dom, objasnio je da situacija nikada nije bila očajnija, te da će, ukoliko se ovako nastavi, biti i gore. Stolarija, ormari i kreveti nikada nisu zamijenjeni od rata. Sve je dotrajalo. Deke i jastuci su prljavi i ne postoje sredstva kojima se situacija može popraviti. Uz to kotlovnica predstavlja potencijalnu opasnost za živote stanovnika i uposlenika Doma.

Kao glavnog krivca Kadrić navodi kantone u Federaciji BiH, kao osnivača Doma, te Vladu Federacije koja ne radi ništa. Zapanjujuća činjenica koju ističe Kadrić jeste da ne postoji nikakav zakon koji bi trebao regulisati finansiranje Doma, poboljšanje uslova, itd.

„Sramotno je da dok se u svijetu u obrazovanje najviše investira mi uopće nemamo zakona o Studentskom standardu, već ovisimo o volji pojedinaca. U Republici Srpskoj postoji takav zakon, i ne vidim zbog čega ga samo ne kopiraju u Federaciji. Kao da neko namjerno onemogućuje obrazovanje. Valjda je lakše vladati glupima. Ovo sve više liči na nečiji projekat da se zadrži ova mizerna stopa visokoobrazovanih ljudi“, kaže Kadrić.

Uradili su koliko su mogli, tvrdi direktor. Uposlenicima se ne plaća regres jer imaju obraza prema sudentima, pa od  toga kupe koju šerpu ili deku. Poslato je preko stotinu molbi, dopisa, žalbi, petnaest projekata svim nivoima vlasti na koje niko nikada nije odgovorio. Činjenica je da se u Domu nalaze studenti koji nemaju mogućnosti da privatno stanuju, kupe stan ili idu u inostranstvo. Oni koji imaju novca njima Dom ne treba. Na taj se način mogu školovati samo bogati, dok obrazovanje nije dostupno onima koji nemaju dovoljno novca, ističe Kadrić.

Akcija SPUS-a

U periodu od januara do marta 2013. godine Studentski parlament Univeziteta u Sarajevu, u suradnji sa Udruženjem studenata Studentskog centra, pokrenuo je akciju renoviranja kritičnih dijelova doma Bjelave.  SPUS je trebao iz vlastitog budžeta izdvojiti novac koji studenti plaćaju za aktivnosti SPUS-a, te organizirati akciju prikupljanja sredstava za obnovu najkritičnijih dijelova Doma. Nakon toga plan je bio da se krene u lobiranje među kompanijama koje su potencijalni donatori.

U više navrata smo pokušali kontaktirati SPUS, slali im e-mail, odlazili na adresu, slali poruke na zvanični facebook profil SPUS-a, ali nam niko nije odgovorio šta se desilo s akcijom i zbog čega pola godine nakon akcije ni marka nije uplaćena. Kadrić nam je rekao da je on kontaktirao SPUS, te da su mu rekli da su neke pare skupljene, te da bi mogli opremiti bar jednu učionicu, ali su to još uvijek nezvanični podaci.

Kadrić također ističe da je upravo ovakva akcija pokazatelj u kakvom smo stanju, jer ako smo došli do tog nivoa da studenti moraju od džeparca odvajati za popravku Doma, dok vlast o tome ne želi da govori, onda je situacija zaista očajna.

Jedino svjetlo u mraku

„U svemu ovome raduje me samo jedna stvar, a to je da je naša kuhinja dobila HACCP certifikat. To smo mi postigli sami, čak smo morali od plata odvajati da kupimo mašinu za pranje suđa i ispunimo sve standarde“, kaže Kadrić.

HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point system) je proces koji identificira gdje bi se mogle desiti opasnosti od trovanja hranom u procesu proizvodnje hrane. Cilj je da se korak po korak stvore idealni uslovi za proizvodnju i konzumaciju hrane. HACCP je internacionalni standard koji je proglašen najboljim pristupom za kontrolu i sprječavanje bolesti ishrane.

Nakon informisanja o HACCP sistemu, otišli smo u dom Bjelave da vidimo kako to izgleda. Za razliku od ruševnih građevina, zajedničkih kupatila, vlage, buđi i neidentifikovanih biljaka koje rastu po umivaonicima, kuhinja je svijet za sebe, pa smo i zaboravili da se nalazimo u Domu. Dok čekaju u redu za hranu studenti prolaze pored umivaonika gdje mogu oprati ruke. Sve se sjaji od čistoće i miriše. Hrana je raznovrsna i ukusna, te studenti tvrde da su kuhinjom najzadovoljniji.

Kako popraviti?

Emir Kadrić tvrdi da je to jednostavno - Potrebno je napraviti samo jedan zakon i sve je riješeno. Samo da neko ko ima malo savjesti na pravom mjestu digne ruku i kaže - trebamo riješiti pitanje studentskog standarda. Na taj način bi se znalo koliko se para izdvaja za Dom, ko izdvaja, do kada treba platiti, itd.

Kuhinja i kafić su zaista pozitivan primjer požrtvovanosti Uprave u želji da studentima bar malo popravit uslove stanovanja, koji su, inače, očajni. U cijeloj situaciji najšokantnija su zajednička kupatila, vlaga na prizemnim spratovima, hladne sobe i napukli zidovi. Da bi se ugrijali studenti moraju nabaviti grijalice, te ih krišom unijeti u Dom, jer je to protivno pravilima stanovanja. Kako je svaka soba opskrbljena sa samo po jednom utičnicom, koja je ponovo sa dvije druge sobe prikopčana na isti izvor, osigurač ne može podnijeti toliko opterećenje, pa grijanje nije dostupno u svim sobama.

Unatoč svemu studenti se okupljaju u sobama i kafiću, i uz zabavu i smijeh provode svoje slobodno vrijeme. Mnogi od njih su jako uspješni na fakultetima i nadaju se da će se uskoro zaposliti. Kažu da su uspjeli uprkos gotovo nemogućim uslovima. Možda je upravo Studentski dom Bjelave najbolja fasada naše političke scene, i najbolji pokazatelj toga ko i na koji način vodi ovu zemlju. Sve što treba da se uradi jeste da se donese i sprovede samo jedan zakon, ali to je za naše političare još uvijek kvantna fizika.

Pogledajte galeriju iz Studentskog doma.