Međunarodni dan solidarnosti: Treba li naš komšija pomoć?

Danas je 20. decembar, Međunarodni dan ljudske solidarnosti, koji je ustanovila Organizacija ujedinjenih naroda 2006. godine kako bi istakla važnost solidarnosti, posebno kada je riječ o uklanjanju siromaštva.

Bosanskohercegovačko društvo ne može se pohvaliti visokim stupnjem solidarnosti, kaže za portal Radiosarajevo.ba Dino Abazović profesor sociologije religije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

"Zašto je to tako? Društvena uključenost je vrlo važna. Nažalost, posljednja istraživanja koja su urađena Bosni i Hercegovini pokazala su da je manje od 20 % stanovništva uključeno u različita društevna udruženja bilo da je riječ o nevladinim organizacijama ili kulturno umjetničkim društvima, a ispod 10% ljudi u tim udruženjima aktivno djeluje. S druge strane imamo prikriveni volontarizam, odnosono prikriveno dobrotvorno djelovanje koje pokazuje da su ljudi ipak spremni pomoći jedni drugima. Tako da je nezahvalno generalizirati".

Solidarnost je najčešće prisutna u rodbinskim i prijateljskim vezama, kaže Abazović.

"S obzirom na društvenu dezorganiziranost, duboku socijalnu krizu u kojoj se nalazimo gdje imate zvanične statistiške podatke da 50% radno sposobnog stanovištva ne radi ili da žive na granici siromaštva, tada nam bude jasno da su ljudi ipak orjentirani prema svakodnevnim egzistencijalnim problemima."

Poljuljan vrijednosni sistem

''Činjenica da je naš vrijednosni sistem u posljednjih dvadesteak  godina poljuljan i činjenica da imate opću klimu bezperspektivnosti ne ide u prilog nekom značajnijem aktivizmu koji bi vodio solidarnosti'', smatra Abazović.

Međutim, ističe da to nikako ne znači da ne možemo svako iz svog okruženja primjetiti da ljudi čine jako dobre stvari u korist onih kojima je to najpotrebnije.

Iako su društevene mreže mnogo puta pokazale svoju dobru stranu, kada treba ljude u kratkom vremenu mobilizirati za pozitivan cilj, prof. Abazović je mišljenja da je odnos "face to face" najbitniji i to sa prvim neposrednim čovjekom kojem je pomoć potrebna.

Dobar primjer solidarnosti je nedavno pokrenuta akcija pod nazivom „Hljeb/kruh za poslije".

Pokretač ove akcije u BiH je Ivana Mandžo-Skoko iz Gruda, uz podršku svojih prijatelja i poznanika iz mnogih gradova.

"Mi smo solidaran narod, trebalo je samo potaknuti ljude i objasniti proceduru i ljudi su jedva čekali da se uključe. U akciju se uključio veliki broj gradova, od Mostara, Sarajeva, Tuzle, Zenice, Brčkog,Banja Luke, Zavidovića i svakim danom se taj broj povećava", govori za Radiosarajevo.ba Mandžo-Skoko.

Ono što je posebno raduje je aktivnost učenika u nekim bh. školama koji su izrazili želju i uključili se u ovu akciju.

U vremenu kada se nerijetko osjećamo loše iz "ovih" ili "onih" razloga najbolji način je da to popravimo je da se okrenemo oko sebe u najbliže susjedstvo i pružimo ruku prijateljstva i solidarnosti, to će nas zasigurno učiniti boljim , ali i ispuniti osjećajem da vrijedimo i da smo korisni. Svako onoliko koliko može.