Zašto je Himzo opasniji od Dragana i Mile?

Sjećate se Himze Đonke?

O tom nekadašnjem policijskom profesionalcu, bivšem komesaru MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona (MUP HNK), a kasnije predsjedniku FK Velež, vjerovatno se ne bi mnogo ni znalo izvan Mostara i Hercegovine da on nije jedan od posljednjih ljudi koje je, pazite sad, visoki predstavnik Valenzin Inzko smijenio sa dužnosti!

Piše: Faruk Vele

Naime, negdje početkom juna 2009. godine, Inzko je, za razliku od kasnijih godina, hrabro posegao za bosanskim ovlastima i uklonio komesara MUP-a HNK. Toj operaciji prethodio je višesedmični medijsko-politički linč ovog, po mnogima u Mostaru, poštenog policajca i dokazanog patriote.

Mada su mnogi u Hercegovini bili šokirani takvim javnim tvrdnjama, zvanična optužba OHR-a bila vrlo jasna - Đonko je „instruirao druge osobe da upućuju fizičke prijetnje osobama pod međunarodnom zaštitom“, uključujući i pripadnike osoblja Ureda visokog predstavnika, s namjerom da „opstruira istragu oko njegove zloupotrebe javnog položaja“.

Prijetio je, tvrdilo se, ni manje, ni više do zamjeniku visokog predstavnika u BiH Raffiju Gregorijanu!

Đonko je imenovan komesarom policije u oktobru 2008. nakon što je dotadašnji v.d. komesara Dragan Brkić, inače član porodice Jadranka Prlića, pravosnažno osuđenog ratnog zločinca i bivšeg čelnika tzv. Herceg-Bosne, suspendiran sa dužnosti zbog procesa u Sudu BiH.

S obzirom na to da se Đonko sukobio s ministrom unutrašnjih poslova Zoranom Krešićem iz HDZ-a, izgurao Prlićevog Dragana Brkića, te da je stranka Dragana Čovića izgubila kontrolu nad policijom u Mostaru, svima je bilo jasno da se tadašnji komesar MUP-a HNK našao na udaru hercegbosanskih kadrova i onih kojima je smetalo njegovo insistiranje na razotkrivanju kriminala i korupcije.

Pri tome, Himzo nije bio igrač nijedne stranke, pa mnogima nije bilo ni žao što takvog nema u vrhu policije. Indikativno, spomenuti Dragan Brkić, dugogodišnji šef uniformirane policije, na dužnost komesara će se ponovo vratiti 2013. godine.

Za razliku od pojedinih članova Vlade HNK, čiji su motivi za smjenu policijskog komesara Himze Đonke jasni, razlozi zbog kojih su ih podržali službenici OHR-a ostali su neistraženi.

Uprkos početnoj podršci, krajem februara 2009. godine, samo četiri mjeseca nakon imenovanja, zvaničnici OHR-a susreli su se sa Đonkom i od njega rezolutno tražili da podnese ostavku! Nakon što je odbio njihov zahtjev, napravljen mu je pakao od života i jednostavno je pometen.

U avgustu 2014. godine Valentin Inzko je ukinuo preostale zabrane za vršenje javne dužnosti za 30 osoba, među kojima Hizmi Đonki. Istražitelji su, očekivano, u međuvremenu obustavili i istragu protiv njega...

Pojeo vuk kenjca, kako bi kazali u Hercegovini.

Za jednu policijsku karijeru bilo prekasno, a HDZ je do danas očuvao kontrolu nad hercegovačkom policijom. Poslije Đonke, nastavilo se proganjanje svih onih policijskih kadrova koji nisu bili pod kapom HDZ-a. Često i uz prešutan blagoslov pojedinaca iz bošnjačke politike. Kako tada, tako i danas.  

Snaga HDZ-a u policijskim strukturama bila je vidljiva i u slučaju Ilije Lasića, čovjeka koji je zapovijedao policijom, iako je Kantonalni sud Mostar utvrdio da je nezakonito postavljen! Šta to znači bh. javnost je posvjedočila kada je drčni Lasić zabranio prolazak migranata prema jugu BiH. Vrh OHR-a je to, za razliku od Đonke, samo mirno ispratio.

Elem, kada bi samo dio opisane odlučnosti u obračunu za Himzom Đonkom Inzko pokazao ovih dana pred vrhom HDZ-a, mnogo toga na političkoj sceni BiH bilo bi jasnije. 

Inzko, naime,  u intervjuu Dnevnom avazu na pitanje o popunjavanju Doma naroda FBiH ispravno konstatira da „treba poštovati Ustav FBiH“ (Treba!), te da valja imati na umu da Aneks 7 još nije ostvaren, jer nije dovršen povratak.

„Ljudi, izgleda, rado zaboravljaju, a mislim da to do sada niko nije spomenuo kada se govori o popisu 2013., da on još nije završen. Niko još nije publicirao zvanične brojke iz dijaspore. To znači da se kao osnova za podjelu mandata ne može uzeti popis koji nije završen. I to je , međutim, posao za Ustavni sud, da se time pozabavi“, rekao je Inzko.

Umjesto, kada mu je sve jasno, da se, kao onomad u slučaju Đonke, umiješa u svoj posao i da kriza kreirana upravo iz HDZ-a BiH bude vrlo brzo riješena, visoki predstavnik „poklapa ušima“ i prebacuje odgovornost na druge.

Pri tome doživotni šef OHR-a prati direktan prijenos krize u državi nakon što aktuelni Kolegij Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije uspio dogovoriti ni termin održavanja konstituirajuće sjednice novog saziva Predstavničkog doma PSBiH.

HDZ-ova Borjana Krišto veli da „imamo vremena“, dok Mladen Bosić ispravno primjećuje da je riječ o opstrukciji. To je samo, očito, dio Čovićevog plana (HZH), čiji nastavak ćemo sigurno gledati.

Istovremeno, Milorad Dodik, koji je  Inzka nerijetko vrijeđao, nazivajući ga „jebivjetrom“, prije  odlaska u Predsjedništvo BiH planira da ukazom osnuje "Savjet za zaštitu ustavnog poretka", odnosno obavještajnu agenciju Republike Srpske. I opet Inzkove bonske ovlasti miruju, opet muk u OHR-u. Prije toga je bilo desetine krajnje opasnih aktivnosti protiv države, a da se poznati Austrijanac nije ni počešao po džepu.

Štaviše, banjalukučki vožd otvoreno ismijava najave visokog predstavnika da bi mogao uptrijebiti bonske ovlasti protiv njega. I tako u nedogled. 

Slučaj Himze Đonke pokazuje kako međunarodna zajednica itekako ima snage kada hoće. Učahuren u svojem licemjerju, Inzko, uz ovdašnje političare, snosi značajan dio odgovornosti za dramu koju gledamo.

Zašto je to tako, Inzko bi trebao objasniti bh. javnosti ili se povući dok još ima imalo dostojanstva.