U Dubrovniku kod Ilijaša radovi na zaštiti istočne kule Starog grada

Nakon što su dobili sve potrebne dozvole, arheolozi su počeli radove na zaštiti istočne kule Starog grada Dubrovnika kod Ilijaša, te arheološke radove.

"Stari grad Dubrovnik je izuzetno ugrožen urbanistički kompleks koji je nekada bio jedan od većih srednjovjekovnih gradova koji je pripadao bosanskom kraljevstvu. Veći dio zidina je ugrožen, i određeni dijelovi se urušavaju", rekao je za Radiosarajevo.ba arheolog Edin Bujak, vođa terenskih arheoloških iskopavanja.

U Starom gradu Dubrovniku, pojasnio nam je Bujak, odvijao se intenzivan život tokom srednjeg vijeka i dugo godina je bio u procvatu.

Također, Bujak je naveo kako postoje teorije da je grad dobio ime po srednjovjekovnim trgovcima iz Dubrovnika koji su u tom periodu došli po odobrenju bosanskog kralja da eksploatišu rudnike olova, zlata, cinka i ostalih dragocjenih materijala.

Zapravo, fra Ivan Jukić spominje Dubrovčane koji su ovdje topili srebrnu i željeznu rudu i podigli grad uz odobrenje Kulina bana. 

"Ovo je prilika i da se arheološkim radovima detaljnije utvrdi samo porijeklo grada i da se razjasne teorije o njegovom imenu i nastanku", rekao je Bujak navodeći kako je zbog imena grada i sam Grad Dubrovnik podržao arheološke radove kod Ilijaša. U interesu im je da se grad što bolje istraži i zaštiti.

Ovaj srednjovjekovni grad iz 13. stoljeća sagrađen na strmom, uskom i krševitom izdanku brda Huma, iznad Sastavaka, tj. ušća potoka Zenika u rijeku Misoču, proglašen je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine, potvrdili su nam iz Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH.

Kako su naveli iz Komisije, ne postoje precizni podaci o nastanku grada, ali se on prvi put spominje u dubrovačkom arhivu, 11. juna 1404. godine.

Grad koji se sastojao od gornjeg i donjeg dijela, te varoši je sačinjavao kompleks dužine 500 metara. Po okolnim brdima su bile postavljene kule koje su štitile prilaz gradu, a pretpostavlja se da se na jedinoj tački koja je omogućavala pristup gradu kojim se dolazio kaldrmisanim putem nalazio i drveni most na podizanje, dok su se sa sve tri ostale strane nalazile neprohodne litice. 

U gornjem gradu dugom 72 metra nalazile su se četiri kule i dvor. 

Grad se nalazi u zabačenom kraju, poprilično siromašnom i bezvodnom, u kojem su se nekada naseljavali feudalci, a sam grad bio je veličine vojnog grada. Zbog takvog položaja bio je pogodan za odbrambene svrhe.

O odbrani se do dan-danas prepričavaju brojne legende, a među njima je i ona o kraljici koje je sakrila dvije bačve zlata u njivi koja se zove pozlaćenica, pa je pobjegla pred Osmanlijama.

"S obzirom na vrijeme njegovoga nastanka, blizinu Kopošića sa Nekropolom kneza Batića, te činjenicom da je bio politički centar župe, a zatim nahije Dubrovnik, ovaj grad je vjerojatno pripadao rodu Mirkovića kome je pripadao i knez Batić", rekli su iz Komisije.

Pretpostavlja se da je grad pao pod vlast Osmanlija 1463. godine, te da je tada imao posadu sa dizdarom, a da je u gradu sagrađena manja džamija koja je kasnije postala ruševna. 

Godine 2015. na ovoj nekropoli vršena su značajna arheološka istraživanja tokom kojih je pronađen skelet sa brokatnim plaštom napravljen od teške svile protkane zlatnim i srebrenim nitim. Za plašt se pretpostavlja da je pripadao Mirku Radojeviću, ocu Velikog kneza bosanskog Batića koji je bio knez bosanskog kralja Tvrtka I, te brojna druga značajna arheološka otkrića koja će doprinijeti istraživanju srednjovjekovne bosanske historije.

U blizini ovog grada nalazi se i kamenolom, pa je 2003. utvrđeno da je područje Starog grada ugroženo eksploatacijom kamenoloma Misoča (na 9. kilometru uz tok rijeke Misoče) koji vrši eksploataciju kamene grude na kojoj leži grad. Sa eksploatacijom se došlo do pod sam grad. Na temelju zakonske odredbe, a rješenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR BiH od 19. jula 1972. godine u Sarajevu, poduzeću za puteve BiH-Pogon “Sarajevoputevi”, odobrena je eksploatacija kamenoloma Misoča pod određenim uvjetima. Uvjeti se odnose na zaštitu prirodnog okruženja.

Cijelo područje i pristup gradu je iznimno zapušteno, opustjelo, potpuno zaraslo u divlje rastinje i izloženo ubrzanom propadanju uslijed nedostatka redovnog održavanja. Kako je ovaj kraj postao pust tokom posljednjih 30-tak godina, a naročito tokom rata 1992.1995. godine i rijetko je naseljen, zasada stanovnici ne eksploatiraju ni šumu ni livade.

Do danas na Starom gradu Dubrovniku nije bilo konzervatorsko-restauratorskih radova, stoga su ovi koji se odvijaju danas izuzetno značajni.

U neposrednoj blizini Starog grada nalazi se nekropola stećaka Kopošići na kojoj su vrlo vrijedni stećci, kao sastavni dio nekropole koja je pod zaštitom UNESCO-a i koja bi na najbolji način prezentirala srednjovjekovnu bh. kulturnu baštinu, naročito jer su pod tim stećcima sahranjivani bosanski velikani.

Ukoliko nadležni budu posvetili dovoljno pažnje ovom važnom kulturno-historijskom kompleksu, BiH bi mogla dobiti atraktivan lokalitet za privlačenje turista, ili velikih imena iz svijeta koji bi na ovom lokalitetu mogli snimati spotove, filmove itd.