Šef ureda Svjetske banke: BiH mora poboljšati svoju ekonomiju

Grupacija Svjetske banke objavila je godišnje Doing Business rangiranje 31. oktobra. Doing Busines rangiranje je postalo globalno mjerilo gostoljubivosti zemlje za strane investicije;

koliko je lako privatnim firmama da ostvaruju rast, i domaćim poduzetnicima da otvore novu firmu. 

Piše: Emanuel Salinas, šef ureda Svjetske banke u Bosni i Hercegovini

Iako Doing Business rangiranje ima metodološka ograničenja, ipak predstavlja dobar indikator poslovnog okruženja u zemlji i njegovog poređenja sa poslovnim okruženjem u drugim zemljama.

Nažalost, BiH je ove godine rangirana 5 mjesta niže od prošle godine. Pozicija BiH je na 86. mjestu – dosta iza ostalih zemalja zapadnog Balkana, iza Bocvane i Zambije, tek nešto ispred Samoe, Tonga i Vanuatu.

Pa, šta to znači?

To predstavlja loše vijesti za zemlju. Da pojasnim, ovogodišnje lošije rangiranje ne znači da se poslovno okruženje pogoršalo. To ustvari znači da su druge zemlje poboljšale svoje poslovno okruženje putem značajnih reformi, i time su postale konkurentnije. To je bitno, jer se zemlje međusobno takmiče za privlačenje i zadržavanje investicija, investitori ulažu tamo gdje je poslovni ambijent predvidiv i u kojem je lako poslovati, gdje će potrošiti manje vremena na rješavanju regulatornih pitanja, a više vremena moći posvetiti svom osnovnom poslu. Nasuprot tome, nepotrebna regulatorna opterećenja odvraćaju investitore, potiču neformalnost (jer će firme tada pokušavati izbjeći kontrolu), stvaraju prilike za korupciju i obeshrabruju potencijalne poduzetnike da pokrenu poslovnu djelatnost.

U kontekstu gdje je prisutna velika nezaposlenost, a mogućnosti za pronalazak boljeg radnog mjesta su ograničene, kao što je slučaj u Bosni i Hercegovini, slabo poslovno okruženje je luksuz koji si zemlja jednostavno ne može dopustiti.

Kako dalje?

Rezultati Doing Business izvještaja bi trebali zemlju probuditi. Za vlasti to znači, da sve ono što su uradili na unaprjeđenju poslovnog okruženja prethodnih godina, jednostavno nije bilo dovoljno. Sprječavanje smanjenja konkurentnosti BiH zahtijeva mnogo jače, odlučnije i usklađenije aktivnosti. Zahtijeva snažnu opredijeljenost najviših nivoa vlasti za definiranje i nadziranje implementacije reformi za uklanjanje prepreka u poslovnom okruženju koje sprječavaju razvoj privatnog sektora. To će zahtijevati izmjene zakona i propisa da bi se učinili povoljnijima, a ne da budu prepreka za poduzetništvo; biće potrebna promjena stava regulatornih agencija da odgovaraju na potrebe klijenata i da budu odgovorne za svoj rad. To se može ostvariti samo uz snažnu opredijeljenost i vodstvo najviših nivoa vlasti.

Ali odgovornost nije samo na vlastima. I privatni sektor i civilno društvo moraju odigrati svoju ulogu. Njihova uloga je da osiguraju da se i njihov glas čuje. Da pojasnim, privatni sektor mora biti angažiran i aktivan partner u cijelom procesu. Privatni poduzetnici su oni koji su pogođeni slabostima poslovnog okruženja i oni imaju ključnu ulogu u utvrđivanju prioriteta reforme i potvrđivanju da se reforme ne odvijaju samo na papiru, već i da se osjećaju u praksi.

I razvojni partneri imaju ulogu. Grupacija Svjetske banke je prethodnih godina radila na uklanjanju nekih prepreka iz poslovnog okruženja i u partnerstvu sa opredijeljenim akterima, ostvarili smo neke uspjehe (u Sarajevu i Republici Srpskoj su brojne reforme kojima se smanjuju regulatorni zahtjevi za otvaranje firmi rezultirale povećanjem registracije novih firmi za 15 posto). Znam da i mnogi drugi razvojni partneri rade ciljano na uklanjaju drugih prepreka. To pokazuje da je promjena moguća i da se rezultati ostvaruju. Međutim, pokazuje i da to nije dovoljno. Da bi se ostvarili značajni rezultati, neophodna je snažna opredijeljenost najviših nivoa vlasti, s jasni ciljevima i vremenskim okvirom, kao i mehanizmima za pozivanje na odgovornost onih koji su zaduženi za rezultate.

Trebamo obnoviti naglasak na unaprjeđenje poslovnog okruženja u BiH. U njegovom nedostatku, konkurentnost zemlje će ostati ugrožena, investicije će otići na druga mjesta, a zemlja će nastaviti izvoziti ljude (svoj najbolji resurs), umjesto izvoza roba. Hajdemo zajedno raditi na ovome, tako da mladi ne moraju i dalje odlaziti iz zemlje u potrazi za prilikama koje ovdje ne mogu dobiti.

Svako od nas ima svoju ulogu koju treba da odigra.