! / Poznate bh. glumice o slučaju Milene: Dešava se i u BiH, a strah žrtve je opravdan

20. 01. 2021. u 09:09:00 I. S.

Shares: 0

Cijeli region potresla je ispovijest mlade glumice Milene Radulović. Ona je skupila hrabrost i prijavila da ju je slavni vlasnik škole glume u Srbiji Miroslav Mika Aleksić silovao kada je imala 17 godina.

Milena nije jedina, te je nakon njenog poteza, još nekoliko djevojaka iz ove zemlje skupilo hrabrost i prijavilo policiji isti čin.

Javnost je podržala Milenu i njene kolegice koje su odlučno progovorile nakon godina šutnje.

Arma Tanović-Branković, vanredna profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu za portal Radiosarajevo.ba govorila je u upravo o ovom slučaju, ali i zašto je bitno.

"Naravno da se ovakve stvari dešavaju i u Bosni i Hercegovini, ali ja ne poznajem da je vezano za glumačke i tetatarske krugove. Vrlo važno je da mediji promijene diskurs načina izvještavanja o ovoj konkretno priči, zato što se ovakve situacije dešavaju u sredinama i okolnostima koje su mnogo manje medijski izložene i koje je mnogo teže akcentirati. Imate kompanije, škole, imate isti način i model ponašanja žrtve i zlostavljača", rekla je Tanović-Branković.

Glumica kaže da do ovog slučaja nije čula za ovu školu glume u susjednoj zemlji.

"Ali, sam taj diskurs koji kaže 'čuvena škola', onemogućava da se o tome govori na način na koji bi trebalo. Daje se prevelika važnost, podržava se ta vrsta mitomanskog-dogmatiziranog autoriteta. Dešava se to češće nego se misli, sakriveno u taj neki ljubazni-autorativni model ponašanja. Granice su vrlo tanke. Ovo ne govorim iz ličnog iskustva, ni iz ekspertize, već na bazi toga da sam nekoliko puta radila formu-teatar predstave gdje sam imala situaciju da budem u prilici da čujem svjedočanstvo takve žrtve. Nikada ovako brutalno, već o seksualnom uznemiravanju. Radi se o postavljanju jedne vrlo tanke granice, gdje zlostavljač ulazi u prostor žrtve, daje joj određene signale. Ali, uvijek ostavlja dovoljno prostora, ukoliko žrtva se odbrani, da joj kaže da je umislila i da to nije tačno“, rekla je Tanović-Branković.

Dalje, kako navodi, ukoliko se žrtva ne odbrani, nameće joj se osjećaj saučešništva, grižnje savjesti, osjećaja da će povrijediti drage ljude, te užasan strah od osuđivanja.

"Taj strah je, nažalost, na ovim balkanskim prostorima jako opravdan. Ovo je situacija u kojoj nema druge perspektive. Ja sam za sve situacije i životne okolnosti - da se otvori druga perspektiva. Ali, ovo je situacija u kojoj toga nema, ništa što žrtva može učiniti da bi izazvala zlostavljanje. To je vrlo važno da se kaže zbog svih onih koji će skupiti hrabrost da jednog dana progovore i prijave, te izađu u javnost. To je važno zbog svih djevojčica kojima treba poslati poruku da skupe hrabrost, obrate roditeljima, školskim pedagozima, nastavnicima, SOS telefonima, raznim mrežama koje postoje, pa i osobama koje u javnosti o ovome govore“, poručila je Tanović-Branković.

Njena kolegica, pozorišna dramaturginja Asja Krsmanović javno se oglasila o ovom slučaju putem Facebooka.

Asja Krsmanovic - undefined

FOTO: Facebook: Asja Krsmanović

Njen status prenosimo u cijelosti.

“Odavno ne volim pisati statuse po drušvenim mrežama jer mislim da malo šta znače, a i u moru tema koje me bole i provociraju teško je reći, e ovo je sada važnije ili, ovo me se više tiče. Kada sam sinoć vidjela ovu vijest, nisam imala namjeru išta o njoj reći, iako imam vrlo jasan stav. Ali sam jutros slučajno otvorila nimalo anonimne komentare na Faceboog pageu jednog portala i od tada me ne popušta grč na želudcu. Od 120 komentara 100 ih je napadalo žrtvu. I to po dva osnova. Jedan je onaj klasični:

'Pa što nije odmah prijavila, ako je stvarno tako?' A, drugi, još monstruozniji, bio mi je još teži šamar:

'Pa glumica je, šta je drugo očekivala?'

To da je u našem društvu glumica percipirana kao obrazovana prostitutka i dan danas, dok su glumci zvijezde, šamar je svim ženama u ovom poslu koje pokušavaju da grade svoje karijere u društvima u kojima je umjetnost svakako percipirana kao nepotrebna, koje su potplaćene, igraju na +40 i -20, uloge koje su većinom sporedne i dvodimenzionalne, žene koje provedu godine učeći i obrazujući se i kojima nije cilj prodati svoje tijelo, već ispričati vam neke bitne priče, nagnati vas na empatiju i proširenje polja vašeg znanja i interesovanja.

Ovaj čovjek iskoristio je poziciju svog autoriteta da u mrežu nasilja hvata žrtve koje su mu poklonile povjerenje u svojim najranjivijim formativnim godinama.

I to je apsolutno nedopustivo.

Drugi šamar je šamar žrtvi koja odlučuje da prijavi nasilnika. Zašto to nije učinila odmah? Prva stvar, kada vam je 17 godina i živite u društvu u kakvom mi trenutno živimo, posljednja stvar koja vam je na pameti je da to prijavite.

Žrtva nije dužna da prijavi nasilnika onda kad se nasilje desilo nego onda kada je ona spremna da to učini. Sa 17 godina ste bespomoćni tinejdžer kojem svakako niko ne vjeruje kad zine, a spram sebe imate autoritet muškarca od 60 godina kojem su ne samo vaši roditelji, već i cijeli sistem, poklonili apsolutno povjerenje. Ne postoji tinejdžer koji ima snage boriti se s tim.

Treća stvar, ako vam već ove dvije nisu dovoljne jer ona je glumica i nije ga prijavila odmah - neku noć, nevezano za ovaj događaj, pričala sam s prijateljicama o seksualnom nasilju. U društvu od nas nekoliko, a sve smo odrasle u različitom okruženju, baš svaka je imala da ispriča barem jedan, ako ne i više pokušaja seksualnog nasilja koje su joj se dogodile.

Većina ih se desila u tinejdžerskim godinama. Nijedna od nas, iako smo obrazovane i ostvarene žene sa velikim sistemom podrške, nije to nasilje prijavila. Štaviše, mnoge od nisu to ni percipirale kao nasilje u momentu kada se desilo jer nas društvo uči tome da žena takve stvari treba da istrpi.

Od banalnog, ako je obukla minicu sama je kriva što joj je zavukao ruku u gaće, do toga da ako je u vezi, seks bez pristanka ne znači silovanje. Dakle, ono što mogu da zamolim svekoliku Facebook zajednicu je da, ako slučajno sumnja u sve što ova žena kaže (a na to svako ima pravo), najbolje što mogu da učine je da ne komentarišu ništa jer svojim komentarima stvaraju klimu koja obeshrabruje žrtvu da nasilje prijavi.

Nije riječ samo o žrtvama ovog čovjeka već i mnogim drugim žrtvama koje se trenutno lome i strahuju od toga da će ih društvo stigmatizirati. Njihov strah je, očigledno, opravdan, a mi smo daleko od ikakve stvarne ravnopravnosti. Miljama daleko i taj put trebamo svaki dan krčiti", navodi se u Facebook statusu.


Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacija za Android | iPhone i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

KOMENTARI (8)