Pocar obišao Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992.-1995.

Pocar je1999. godine imenovan za sudiju MKSJ-a kojim je predsjedavao od 2006. do 2008. godine.

On je danas obišao arhivske postavke, izloženu dokumentaciju, fotografije i eksponate iz logora širom BiH, repliku masovne grobnice i saslušao dio video izjava i svjedočenja žrtava.

Istakao je kako mu nije jednostavno ponovo se susresti sa fotografijama i eksponatima koji svjedoče strašnim ljudskim torturama.

"Prvi put sam u posjeti ovom muzeju i impresioniran sam koliko je materijala u ovom prostoru. Kao sudija Tribunala već ranije sam vidio ovaj materijal, svakog puta kada to vidim, te dokaze ljudske patnje, to je problematično za mene. Prije 18 godina prvi put kad sam došao u Tribunal uvijek sam se pitao: Kako su se ljudska bića mogla ponašati na način da nanesu patnju ovakve vrste drugima? Ponekad nema odgovora na to", istakao je Pocar. 

Značaj muzejske postavke, kako je rekao, je višestruk, a muzej je najviše značajan zbog poruke da se slični zločini nad nedužnim civilima više nikada nigdje ne ponove.

"Postojanje ovog muzeja je od velikog značaja, važno je da su sve patnje ljudi zabilježene i da se pokažu ljudima da se takvo nešto ne ponovi. Ne možemo prestati da pokušavamo da to ostvarimo", poručio je Pocar.

Bivšem predsjedniku MKSJ-a u Muzeju se pridružila Kada Hotić iz Udruženja majki enklava Srebrenice i Žepe.

"Jako je važno da je sudija došao i posjetio ovaj izuzetno važan muzej, da se istina iznese na vidjelo, da se što više ljudi upozna sa tom istinom. Ovo je užas šta su ljudi pretrpjeli u 21. vijeku, u vrijeme civilizovanog svijeta, to je van pameti. Dobro je da je ovo postavljeno da se mladi mogu upoznati koji se na nekim područjima BiH  truju lažima i zločinačkom idejom koja je dovela do ovih zločina, trebaju ovo pogledati, da se osvijeste, da ozdrave", poručila je Hotić.

MKSJ, kako je istakla Hotić, uradio je puno toga kada je riječ o procesuiranju odgovornih za zločine protiv čovječnosti i genocid.

Ipak, kako kaže, preživjeli i porodice ubijenih žrtava ne mogu biti zadovoljni sve dok je još uvijek onih koji su vršili zločine i sprovodili nasilje, a danas su na slobodi.

"Nikad nismo zadovoljni kaznama. Ima još jako puno ljudi onih odgovornih iz vrha koji su ostali nekažnjeni. Pogotovo naredbodavci iz Srbije koji nikad nisu kažnjeni, imamo ljude koji hodaju po gradovima gdje su počinjeni užasi. Ovdje u muzeju je postavka slika iz Bratunca gdje su palicama tukli ljude, Drago Zekić koji je to naredio, ja sam bila svjedok tamo, 400 ljudi je naredio da se ubije tim palicama na najsvirepiji način, gdje je i moj djeverić ubijen. On sada šeta, niko ga još nije ni optužio ni pozvao, a takvih ima puno. Dobro je da imamo posjete iz Tribunala, da vide ovo i onda se možda neće ograničavati kazne zločincima, kao što je dobio Karadžić 40 godina, njemu treba doživotna kazna koja ima veću težinu od određene kazne", istakla je Hotić.

Inače, Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida obiluje bogatom arhivskom građom i nudi multidisciplinarni pristup upoznavanju i istraživanju događaja na prostoru BiH u periodu 1992. - 1995. godina.

U njegovom sastavu su, između ostalog, i prostori koji govore o zločinima protiv čovječnosti, logorima, zločinima počinjenim nad djecom, masovnim grobnicama, genocidu u Srebrenici, te video izjave i svjedočenja žrtava, kao i projekcije filmova - ”Rat u Bosni i Hercegovini”, ”Gradovi pod opsadom”, ”Njihovim očima (Svjedoci pravde)”, ”Kraj nekažnjivosti- Seksualno nasilje pred Tribunalom”, ”Zločin pred Tribunalom (Prijedor, srednja Bosna, Višegrad), i ”Dubrovnik i zločin nad kulturnom baštinom!".

Svi sadržaji dostupni su za posjetioce na bosanskom, engleskom i turskom jeziku.

Na samom ulazu u Muzej nalaze se najpotresnije fotografije nastale prilikom ekshumacija u masovnim grobnicama na području Bosne i Hercegovine, kao i osmrtnica 75-godišnjeg Ševala Tabakovića koji je ubijen u Višegradu 1992. godine. Ono što je posebna osobenost vezana za rahmetli Tabakovića jeste da je 1942. godine tada kao 25-godišnjak zarobljen od četnika u Višegradu, doveden na most Mehmed-paše Sokolovića, prerezan mu je vrat i bačen je u Drinu, ali je uspio isplivati i preživjeti. Isti scenarij Tabakoviću se desio pet decenija kasnije, samo što su ga ovaj puta vezali i bacili u Drinu. Drugi put nije preživio. Njegovo tijelo pronađeno je u jezeru Perućac.

Muzej zločina protiv čovječnosti i genocida 1992.-1995. nalazi se na adresi Ferhadija 17, a radno vrijeme je svakim danom od 9 do 22 sata.