Pčelari upozoravaju: Lažni med širi se na bh. tržištu!
/ Komentari (6)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
/ Najnovije
Silazak niz bradinu. Ne treba dalje
S obzirom da imam voćnjak, pčele su mi potrebne za oprašivanje, više nego za med. Zadnji put sam vadio med iz košnica prije 4 godine i to je bilo oko 10 Kg. Imam od 5 do deset košnica. Broj varira upravo iz razloga, jer ih ne dohranjujem sa bijelim šećerom ili takozvanim pogačama. Pa ako prežive, to ovisi o njima i vremenskim uvjetima tijekom godine. Nije dobro niti kada je kišna godina, jer kiša ispere pelud sa cvijeta i dodatno pčele ne izlaze iz košnica po kiši. A nije dobro ni kada je sušna godina, jer se više bave vodom i hlađenjem košnice nego sakupljanjem peludi i nektara. Dodatno tome, kada je suša, biljke ne cvjetaju, jer se i one štede. Dakle da bi bilo viška meda moraju se poklopiti idealni uvjeti. Zapravo, ne mogu reći da se bavim medom, nego isključivo pčelama, jer sam im samo osigurao kućice za razmnožavanje. A one mi zauzvrat oprašuju stabla i biljke. Živim skroman život u kojem se prilagođavam prirodi i ne zabrinjava me to da se priroda mora prilagoditi meni. S druge strane, pčele su zaista inteligentna mala bića i znaju koliko je njima meda potrebno da prezime. Tako da je rijedak slučaj da naprave meda više nego im je potrebno. Mogu „pogriješiti” za najviše 10-20 posto. I ako nam se poklopi takva godina, zapravo samo toliko meda i smijemo uzeti pčelama. Kao što se u svemu pravimo pametniji i nadmoćniji od prirode, tako se ponašamo i sa pčelama, i većina pčelara vadi sav med i zimi prehranjuju pčele sa šećerom i pogačama.
Zbog pogrešne i nekvalitetne prehrane, pčele postaju sve boležljivije, a bolesna pčela nema snage da sakuplja pelud i nektar za stvaranje meda. Dodatno, pčelari većinom počinju vaditi med od ranog proljeća što pčele naravno primijete i zbog panike da ne ostanu bez dovoljno meda za zimu – počinju napadati druge košnice što se pčelarskim rječnikom zove grabež. Posljedica grabeži su poginule pčele u borbi za obranom meda. Jedini ispravan način vađenja meda je u kasnu jesen, kada se one već ulijene i pripremaju za zimu, jer tada možemo točno procijeniti koliko meda možemo izvaditi. Ako je svih deset okvira puno meda, dozvoljeno je „ukrasti” samo dva okvira po nastavku košnice. U godinama od kako se bavim pčelama nisam upoznao ni jednog pčelara koji ne hrani pčele sa rastopljenim šećerom i dodatno većina tretira pčele sa bojnim otrovima zbog navodnih bolesti pčela (varoe). Treba uzeti u obzir da bojnim otrovima zapravo trujemo i med koji pčele koriste za zimu i dodatno se takav med prodaje na tržištu – pod čestim opravdanjem kako ljudi uzimaju med samo od provjerenih pčelara. U dućanu svakako nema meda od peludi i nektara, nego samo „med” od šećera koji se uvozi iz Kine. Dakle. Što mislim o medu? Meda nema! Ima bijelog šećera sa enzimima koji izgleda kao med. Jer da bi pčele napravile med, one nektar ili rastopljeni šećer doslovno pljuju jedna drugoj ****** i tjelesnim enzimima pretvaraju u „med”, samo zavisi o tome što prebacuju jedna drugoj.
Oko meda često postoje razne priče koje dokazuju kvalitetu, ali jedina provjera je da med mora mirisati na cvijeće – ovisno o vrsti meda. Med bez mirisa je med od bijelog šećera. Svaki pčelar će me napasti kako ovo što sam napisao nije istina. Ali to si sami možete dokazati. A matična mliječ je pomalo morbidna prehrana za ljude. Sastoji se u najvećem postotku od vode, a ostalo (bjelančevine, ugljikohidrati, aminokiseline i masti) ovisi o biljkama koje okružuju košnicu. Naime, matičnu mliječ možemo usporediti sa bjelanjkom iz jajeta. Samo što ne pojedemo i mali kokošji fetus, nego neizlegnutu buduću pčelu (maticu) ubijemo, a pojedemo samo bjelanjak koji bi omogućio budućoj matici da bude prosječno veća od ostalih pčela i stvaranje nove zajednice. To je zapravo nasilni pobačaj u interesu nečije zarade i nade za čudotvornim lijekom. Matična mliječ nema nikakvih čudotvornih djelovanja u našem tijelu.
Fuuj fuuuj narod!
Silazak niz bradinu. Ne treba dalje ka Tuner ali ljudi se i dalje zaustavljaju i kupuju..vecinom ih privlaci cijena tog nazovi meda jer ovi kao pravi pcelari dizu cijene do neba a i kod njih je to sve sumnjivo...