Otkako je Banja Luka postala... Znate li kako je nastala jedna od najljepših sevdalinki?
“Aj otkako je Banjaluka postala,
aj nije ljepša udovica ostala…”
Ovako počinju stihovi jedne od najljepših sevdalinki. O njenom nastanku pisao je Namik Kulenović davne 1937. godine za beogradski list 'Vreme'.
Intervju | Adelisa Saračević, mezzosopranistica: "Lik Grubače je bio motivacija za pripremu opere"
Kulenović spominje kako je krajem 18. i početkom 19. stoljeća u Banjoj Luci živio izvjesni Džafer-beg Kapetanović.
Stolac, biser južne Hercegovine i muzej pod plavim nebom
“Bio je silovit i naprasit, tako da mu se svako klanjao do crne zemlje. Kaže jedan stari hadžija da Džafer-begu nije bilo teško sa konja mahnuti sabljom i odrubiti glavu kakvom prolazniku ili deliji koji mu se ne bi duboko poklonio i iz sveg grla selam nazvao.
U gradu se znalo kad Džafer-beg polazi u šetnju. Ako je tog dana rđave volje, to je za čaršiju značilo veliku nevolju. Bio je ljubimac žena, pa je u samo jednoj mahali imao nekoliko svojih ljubavnica.
“Aj, nego što je Džafer-bega kaduna…”
Ipak, Džafer-beg je imao i svoju 'slabu tačku' – to je bila njegova 19-godišnja mezimica Đulbejaza, o čijoj se ljepoti nadaleko govorilo. Njegova ljubav prema mladoj Đulbejazi bila je tolika da je zbog nje bio strašno ljubomoran:
"Mladu begovicu niko nije smio ni da pogleda, a kamoli da joj se javi. Jednom je neki mladi banjalučki beg bacio slučajno oko na Džafer-begovicu, ali je svoju smjelost platio glavom. Malo zatim i Džafer-beg je izgubio glavu u sukobu zbog Džafer-begovice, poginuvši u tuči sa jednim banjalučkim esnafom. Iza njega je ostala mlada kaduna…”
I tako, pored neopisive ljepote koju je posjedovala Džafer-begova udovica, ona je sada naslijedila i svo njegovo bogatstvo! Počeli su je opsijedati silni prosci, međutim ona ih je sve redom odbijala.
Niko nije znao zbog čega želi da ostane udovica, pa su se, kao i obično, uz nju vezale razne priče. Vjerujući da mlada kaduna hoće da se uda za pobožnog čovjeka, koji će je paziti i očinski voljeti, zaprosi je Enver-beg, mladi sarajevski kadija. Kaduna je i njega odbila!”
“Aj, nju zaprosi sarajevski kadija,
aj, on je prosi a ona se ponosi…”
I dok je banjalučka čaršija sa velikim iznenađenjem primala vijesti o odbijanju prosaca i već počela uveliko da sažaljeva udovicu, čvrsto vjerujući da begovica želi usamljenički život, ona je provodila svoje najljepše ljubavne dane…
Naime, još za života Džafer-bega ona se zagledala u jednog siromašnog, ali zgodnog banjalučkog bekriju, koji je od imetka jedino imao – tamburu!
“Aj, ona ne šće sarajevskog kadiju,
aj, ona hoće banjalučkog bekriju…”
Ljubav se vodila kroz guste mušebake visokih konaka. Kroz njih je Džafer-begovica kradom gledala svoga bekriju dok je pred kafanom udarao u tamburu i uzdisao za begovicom. Bekrija je poslije Džafer-begove smrti potajno dolazio svojoj ljubavi u prostrane konake, a rano sabahom izlazio…”
Kada je mladoj udovici dosadilo prikrivanje ljubavi, ona je sa bekrijom, koji je bio izvjesni Enes Ismailović, stupila u brak i uvela ga u kuću. Tek tada je čaršiji postalo jasno zašto je kaduna redom odbijala prosce.
Malo zatim nepoznati banjalučki pjesnik spjevao je pjesmu o njihovoj ljubavi. Melodija te pjesme je “toliko lijepa da je smatraju najljepšom sevdalinkom”, piše Kulenović.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.