Odbrana: Mladić je mogao presjeći Bosnu, ali nije, on se samo branio

“U svim aspektima ovog predmeta, tužioci nisu uspjeli da dokažu krivičnu odgovornost generala Mladića”, rekao je, na kraju završne riječi, Mladićev branilac Dragan Ivetić.

Time je okončan haški proces Mladiću koji je počeo u maju 2012. godine. Sudije će od danas raditi na presudi, čije je izricanje predviđeno do novembra 2017.

Mladić je kao komandant Vojske Republike Srpske (VRS) optužen za genocid u Srebrenici, progon Muslimana i Hrvata koji je u šest opština imao razmjere genocida, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanjem pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Odgovarajući na argumente Tužilaštva, branilac Ivetić je kazao da Mladić mora biti oslobođen zato što su “branjeni gradovi bili ne samo Sarajevo i Srebrenica, nego i svi lokaliteti u opštinama koje je branila oružana sila, odbijajući da te gradove otvori”. Ivetić je negirao tvrdnju optužbe da su Mladić i njegov vrhovni komandant Radovan Karadžić bili “bili ključni partneri” u udruženom zločinačkom poduhvatu, čiji je cilj bilo stvaranje nove srpske države trajnim i nasilnim uklanjanjem Muslimana i Hrvata sa velikog dijela teritorije BiH.

“Kako su to mogli biti kad odnosi među njima ponekad nisu bili dobri...I kako su mogli da sarađuju u udruženom zločinačkom poduhvatu kad nisu imali iste stavove...Ako se tvrdi da su bili ključni partneri, zašto je Karadžić pokušavao da smijeni Mladića, kao što dokazi pokazuju”, upitao je Ivetić, piše BIRN - Detektor.ba.

Komentarišući to što je kao dokaz za progon nesrba Tužilaštvo priložilo Mladićevo naređenje za “čišćenje Podrinja”, zastupnik Odbrane je tvrdio da se to odnosilo “na legitimnu vojnu operaciju čišćenja terena kojoj tužioci daju zlonamjerno značenje”. “Mora se praviti razlika između upotrebe tog termina u vojnim dokumentima i prisilnog premještanja”, ukazao je Ivetić.

Na riječi tužioca da je Mladić sa svojom vojskom mogao kroz Bosnu da prođe kao kroz sir, branilac je rekao da je “Mladić sa vojskom mogao da presječe Bosnu, ali to nije učinio, već se branio od napada Armije BiH”.

Ivetić je Sarajevo nazvao “školskim primjerom branjenog grada koji je postao legitimna meta zato što je ABiH smjestila svoje kapacitete među civile i koristila ih kao živi štit”. VRS je, nasuprot tome, “pažljivo birala mete da ne bi ugrozila civile”.

Na optužbe da je VRS rušila džamije u Foči, Mladićev branilac je tvrdio da, pozivajući se na svjedoke, da su one korištene u vojne svrhe. “Kada za događaj postoji alternativno objašnjenje, morate presuditi u korist optuženog...general Mladić ne može biti krivično odgovoran za to”, naglasio je Ivetić.

Govoreći o optužbi za genocid u Srebrenici, branilac je tvrdio da tužioci “ne znaju kada se dogodio sastanak” Mladića sa saradnicima“ na kojem je, kako tvrde, odlučeno da se ubijaju muslimanski zarobljenici.

“Tužioci priznaju da prije tog sastanka nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata za ubijanje. Kako se nešto može van razumne sumnje dokazati,  kad  optužba kaže da ne zna”, upitao je Ivetić.

Po optužbi do tog sastanka je došlo  u noći između 11. i 12. jula 1995. i tada se “moralo odlučiti” o ubijanju.

Kao neosnovano, branilac je odbacio i to što je Tužilaštvo postojanje navodne odluke o ubijanju povezalo sa Mladićevom odlukom da se među izdvojenim muslimanskim muškarcima sprovede trijaža kako bi se pronašli počinioci zločina.

Pozivajući se na svjedočenje oficira holandskog UNPROFOR-a Petera Boering, Mladićev branilac je tvrdio da je trijaža zarobljenika “standardna vojna procedura”.

“Nikako se ne može najava trijaže navesti kao dokaz zločinačke namjere”, ocijenio je Ivetić.

Odbrana je nastojala da Mladića ogradi od naređenja kojim je u septembru 1995. odobrio da pet tona goriva bude upotrebljeno za inžinjerijske radove u okolini Zvornika, odnosno, po tvrdnji tužilaca, za premještanje masovnih grobnica u namjeri da se prikrije zločin u Srebrenici.

Opovrgavajući da je Mladić znao šta je u tom dokumentu, Ivetić je rekao da su se “drugi mogli poslužiti njegovim potpisom čak i ako on za sadržaj nije znao”. Za izbijanje rata, Mladićeva odbrana je ponovo optužila predsjednika Predsedništva BiH Aliju Izetbegovića, govoreći da je “pozivao na džihad”.

“Kako je trebalo da se osećaju Srbi kad su izgubili konstitutivno pravo, a druge dvije strane su protivustavno težile nezavisnosti, dok je Alija Izetbegović pozivao na džihad”, zapitao je Ivetić.