Kako žive migranti u BiH: Ručak iz Parlamenta u "zatvoru" u Lukavici

Dosad je kroz ovaj objekt prošlo 2287 korisnika od čega 150 maloljetnih osoba, i to iz skoro svih zemalja. U Centru koji ispunjava sve uvjete o boravku migranata i u skladu je s europskim standardima i pravilima trenutno boravi 51 osoba  - 44 muškarca, četiri žene i troje djece*. Migrantima koji su ilegalno u Bosni i Hercegovini omogućen je ugodan boravak, kakav, kako korisnici kažu, nisu imali u Srbiji i drugim zemljama, ali je kretanje strogo ograničeno.

Svaki dan u Imigracijskom centru korisnici ručak dobiju iz institucija BiH, tj. iz Parlamenta, ostala dva obroka pripremaju se u Centru.

Ovu informaciju potvrdio nam je i direktor Službe za poslove za strancima Slobodan Ujić pod čijom je nadležnosti i centar u Lukavici.

Posljednjih dana često se govori o novoj migrantskoj ruti koja će podrazumijevati dolazak ili prolazak većeg broja migranata kroz BiH. Ovo bi se moglo desiti kao posljedica zatvaranja granica Mađarske i Hrvatske, pri čemu prilično veliki broj migranata već duže vrijeme boravi u Srbiji, tražeći način da dođe do zemalja EU. Na tom putu nekima će, moguće je, poslužiti i Bosna i Hercegovina.

Upravo njima Imigracijski centar bi mogao biti privremeni dom dok se pitanje povratka ili u matičnu ili u zemlju iz koje su došli ne riješi.

U ovaj centar bivaju smješteni ljudi koji su prekršili zakon Bosne i Hercegovine, oni koji ili ilegalno borave, koji su uhvaćeni u ilegalnom prelasku granice, oni kojima je istekla dozvola boravka, dokumenti, ljudi koji se ne mogu vratiti u svoju matičnu zemlju, ili u države iz kojih su došli prema readmisiji, i ljudi kojima je odmah doneseno rješenje o protjerivanju iz BiH.

„To su ljudi koji najčešće dolaze bez novaca, bez ikakvih sredstava, ljudi koje ne možemo identificirati jer nemaju nikakvih dokumenata kad ih nađemo. Po dovođenju u centar prvo slijedi njihova identifikacija, intervju s njima koji nekad traje jako dugo i vodi se više puta. Oni često ne žele da se predstave u pravnom smislu, ne žele reći iz koje države dolaze, kako su ušli u BiH. Slijedi pravljenje putnog lista od nadležne ambasade ako se nalazi u BiH ili vraćanje prema readmisiji ako posjeduju registracijski karton države iz koje su ušli u BiH. U našem slučaju je riječ o državama iz okruženja.

Dakle, svi koji su smješteni u Imigracijski centar su ljudi koji su prekršili zakon Bosne i Hercegovine“, kazao je za Radiosarajevo.ba Slobodan Ujić, direktor Službe za poslove sa strancima BiH.

Imigracijski centar smješten je u Lukavici. Zgrada je ograđena visokom ogradom s bodljikavom žicom i na prvi pogled izgleda kao zatvor.

U centru vladaju stroga pravila i ograničeno je i strogo kontrolirano kretanje samo unutar Centra.

Migranti koji budu dovedeni u Centar najprije prolaze nekoliko koraka registracije i pregleda nakon čega budu smješteni u sobe.

Svaki korak pažljivo je isplaniran i koordiniran i vode ga obučeni i iskusni stručnjaci. Identifikacija podrazumijeva najprije intervju koji je često otežan, što zbog jezičke barijere, ako je riječ o manjinama i narječjima, što zbog nesuradnje migranata i činjenice da ne žele govoriti o tome odakle su i kako su stigli u BiH.

Drugi korak po dovođenju u Centar jeste medicinski pregled. Imigracijski centar opremljen je malom ambulantom u kojoj pomoć onima kojima treba pruža medicinska sestra. Osim ovoga, Centar ima suradnju s Domom zdravlja u Kasindolu, te migranti mogu tražiti ljekarski pregled jer ljekar svaki dan dolazi na dva sata.

„Imamo ugovor s Domom zdravlja u Kasindolu i bolnicom u Sarajevu. Ovaj sistem funkcionira i ono čime se možemo pohvaliti jeste da otkako Centar funkcionira (2008) nije bilo nijedne prenosive bolesti. To je veliki uspjeh. Nema kakvi nam nisu bili korisnici, s raznim prenosivim bolestima, ali uspjeli smo uvijek ih izolirati na vrijeme i spriječiti širenje. Centri su širom EU zatvarani zbog zaraza, i to ne samo što korisnici budu zaraženi nego i osoblje. Mi za devet godina nismo imali nijedan problem, što znači da se o svemu vodi računa“, kazao nam je Ujić. 

Pogledajte videoprilog iz Imigracijskog centra: 

U Centar osim bolesnih i izmučenih ljudi često budu smješteni i ovisnici o različitim nedozvoljenim supstancama. I s ovim se problemom u Centru, kako kažu, dobro nose. Medicinska sestra je svakodnevno tu i priprema terapije za one kojima su potrebne.

Mala apoteka opremljena je i različitim antidepresivima jer, saznali smo, veliki problem korisnicima čestu budu psihička stanja, anksioznost ili depresija, ali i ozbiljniji slučajevi razdražljivosti i nestabilnosti.

U Centru su razdvojeni muški i ženski paviljoni, te apartmani za porodice. Centar je opremljen i mnogim drugim sadržajima – igralištima, bibliotekom, prostorijom za društvene igre. Nastoji se omogućiti i što ugodniji boravak djeci pa su tako porodični apartmani opremljeni televizorima i igračkama.

U vrijeme posjete Radiosarajevo.ba u Centru je bila smještena jedna porodica s dvoje djece i jedna majka s djetetom. Djecu smo zatekli u igri u dvorištu.

Ženski paviljon odvojen je od muškog i glavne zgrade u kojoj je smještena trpezarija i ambulanta te prostorije za prijem.

Saznali smo da svaki dan u Centar bude dostavljena hrana iz zajedničkih institucija, tj. iz Parlamenta i da je izuzetno kvalitetna i bogata. Migranti za ručak jedu hranu kao i u Parlamentu, a ostala dva obroka pripremaju se u Centru.

Muški paviljon je najveći objekt u Centru. Osim spavaonica i zajedničkih prostorija, ova zgrada ima i sobe za izolaciju. Ove prostorije najviše podsjećaju na zatvorske ćelije i u njima migranti borave najduže tri dana, i to zbog lošeg ponašanja, odnosno ugrožavanja drugih korisnika ili službenika.

U ovim prostorijama nalazi se jedino madrac na podu, bez kreveta, i WC šolja. Dešavalo se da migranti pokušaju povrijediti sebe tvrdim komadima namještaja te je izolacijska prostorija namještena ovako zbog sigurnosti. U vrijeme posjete Imigracijskom centru zatekli smo prazne ove prostorije, ali nam je rečeno da je skoro jedna osoba iz Makedonije boravila u izolaciji i pri tome oštetila videonadzor, interfon i prekidače, i to bez ikakvog pribora, "golim rukama". 

Osim dva dvorišta i igrališta, muški paviljon ima i terasu ili balkon pa migranti mogu veći dio dana boraviti vani.

Trenutno u centru ne boravi niko ko bi predstavljao prijetnju za sigurnost Bosne i Hercegovine, ali je bilo i ovakvih slučajeva.

„Boravilo je nekoliko takvih korisnika – 16 ili 17 ljudi u centru je označeno kao prijetnja za sigurnost. Među njima su bili Abu Hamza koji je i dosad bio najduži korisnik centra. Osim njega, u centru je boravio i Karaj Kamel i mnogi drugi koji su smatrani potencijalnom prijetnjom za sigurnost. Abu Hamza je i sad pod blažim oblikom nadzora“, kazao je Ujić.

U Centru, kako smo saznali, vlada dobra „atmosfera“, kako između korisnika, tako i između korisnika i službenika na poslovima sigurnosti i drugog osoblja.

Korisnici dijele novac i pomažu onima koji nemaju, redovno razmjenjuju cigarete ali i službenici često daju onima koji nemaju cigarete. Rijetko se dese svađe ili nesporazumi, a za to su svakako u najvećoj mjeri zaslužni zaposleni u centru i poštivanje svih procedura pri prijemu.

„Ranije je bilo problema, ali se sad vodi više računa kad se radi prijem migranata. Iz država koje se ne 'podnose' ne stavljamo zajedno u sobe migrante, ne stavljamo čak ni na isti sprat. To i u pravilnik stoji, mi smo to sve naveli kroz pravilnik i šef smjene koji primi migrante odmah zna šta su sljedeći koraci“, naglasio je direktor Ujić.

Imigracijski centar BiH je zatvorenog tipa i važno je razlikovati imigracijski od prihvatnog centra. Oni koji borave u Centru kažu da nigdje dosad nisu imali takve uvjete, ali također nisu navikli da su zatvoreni.

„Imate na vrijeme doručak, ručak i večeru. Imate štampu na različitim jezicima. Imate biblioteku, prostorije za vjerske obrede, imate igrališta, prostor za šetanje... Oni mogu šetati cijeli dan ako je vrijeme lijepo. To nisu zatvorski uvjeti. Oni ako poštuju kućni red, oni mogu cijeli dan biti vani. Ako ne prave probleme, čitav dan budu vani. Mogu igrati tenis, košarku... To nema nigdje. Takvih uvjeta nema nigdje, to su relaksirani uvjeti jer u zatvoru danas imate sat ili dva vani i nema više. Ovi koji puše stalno su napolju“, objasnio je Ujić.

Nevladin sektor redovno kontrolira Centar i dosad su, saznali smo, ocjene uvijek bile pozitivne, tačnije izvještaji su uvijek pokazali odlične rezultate

„Centar jeste zatvorenog tipa, ali korisnici imaju sve preduvjete za normalan život“, potvrđeno nam je.

Po dolasku u centar korisnicima budu oduzeti mobiteli, i to zbog sigurnosti, saznali smo.

Naravno, korisnici imaju pravo na telefonske razgovore jer u Centru imaju govornicu i dozvoljen je kontakt s porodicom ili prijateljima.

U razgovoru sa službenicima saznali smo da često oni koji borave u centru prenose poruke o tome da je riječ o strogo kontroliranom objektu u kojem je kretanje ograničeno. Ovo, prema riječima direktora Ujića, sigurno u jednom smislu može odbiti migrante od dolaska u BiH.

„Imigracijski centar je zatvorenog tipa. Migrantima je kretanje ograničeno u okviru centra. U Srbiji su svi centri otvoreni, to su prihvatni centri, dakle migranti iz tih centara mogu izaći i kretati se gdje god žele. To tim ljudima odgovara i njima se sigurno ne dopada režim kakav je u Imigracijskom centru u Sarajevu.

Korisnici imigracijskog centra imaju telefonsku govornicu i dozvoljen im je kontakt i oni se sigurno mogu čuti s porodicama ili prijateljima koji su ostali u Srbiji. U Srbiji ima mnogo porodica, velikih porodica, mi nismo imali takvih slučajeva u većem broju. Trenutno je u centru jedna porodica ali s Kosova. Oni sigurno komuniciraju s onima koji su u Srbiji i prenesu im informacije o centru, da nema kretanja, da nema izlaska.“

Prema pravilniku, korisnici u Imigracijskom centru mogu boraviti najduže šest mjeseci. To je europski standard i on se uglavnom poštuje izuzev u nekim posebnim slučajevima, koji se najčešće tiču sigurnosti ili jednostavno nemogućnosti povratka korisnika u matičnu ili zemlju iz koje je došao u BiH.

„Osim rješenja o stavljanju pod nadzor u imigracijskom centru, ti ljudi dobivaju i rješenje o protjerivanju iz Bosne i Hercegoavine. Mi preferiramo, tj. BiH preferira dobrovoljni povratak i potpomognuti dobrovoljni povratak“, kazao nam je Ujić.

Od otvaranja 2008. godine iz Centra je uspjela pobjeći jedna osoba. Saznali smo da je riječ o Sirijcu, vojniku, koji je u grupi od nekoliko ljudi stigao u BiH kad je u Siriji počeo sukob. Uspio je pobjeći preskočivši visoku ogradu i nikad nije uhvaćen niti je poznato gdje je otišao.

Direktor Ujić nam je potvrdio da je pokušaja bijega bilo više, ali da službenici na osiguranju osujete i spriječe da do bijega dođe.

U vezi s pokušajima bijega i čestim komentarima da je Centar zatvor jer je kretanje ograničeno i kontrolirano direktor Ujić nam je kazao: „Mi u BiH moramo zakonski djelovati da bismo spriječili neke stvari. Situacije nije jednostavna – jer migranti koji odu iz BiH recimo u Hrvatsku i tamo budu uhvaćeni u graničnoj zoni ili bilo gdje drugo s konkretnim dokazima da su došli iz Bosne i Hercegovine morat će, prema sporazumu o readmisiji biti vraćeni u BiH. Država BiH mora poštovati sve ugovore o readmisiji. Dakle, mora te osobe prihvatiti iz Hrvatske. Dakle, ako nama budu odlazili ljudi i budu uhvaćeni drugdje – nismo uradili ništa.“

Imigracijski centar kapaciteta od 100 ljudi i još dodatno 20 mjesta za porodične paviljone prema svim izvještajima ispunjava europske standarde. U dosadašnjem radu s ilegalnim migracijama, ovaj centar ispunjavao je sve uvjete i to su bili dovoljni kapaciteti za smještaj migranata. Ipak, u skladu sa situacijom u regiji i informacijama da bi BiH mogla postati tranzitna zemlja za migrante iz Srbije na putu prema Europi, Služba za poslove sa strancima u planu ima da preko IPA fondova napravi dva pokreta imigracijskog centra, i to na graničnom dijelu u Hercegovini i na sjeveru - ili prema Srbiji ili prema Hrvatskoj negdje kod Bihaća da bi bilo lakše kontrolirati migracije.

„Ostaje da vidimo hoćemo li uspjeti dobiti ta sredstva. Ovim projektom bile bi obuhvaćene i ranjive kategorije jer s tim imamo problem, tj. sa smještajem ranjivih kategorija, djece i sl.“, potvrdio je Ujić.

Ako se migrantska kriza proširi na Bosnu i Hercegovinu, ako se zaista promijeni ruta i hiljade ljudi uđu u BiH, time se ne može baviti samo Služba za poslove sa strancima i Granična policija, već sve institucije nadležne za taj problem. To je problem države Bosne i Hercegovine.