Kako i zašto je ubijen Zoran Bašić Cola, akter iz slučaja "Leutar"?

U mjestu Kočerin kod Širokoga Brijega 4. aprila oko 23.40 ubijen je Zoran Bašić Cola (58) iz mjesta Broćanac, općina Posušje.

Policija je uvečer narednog dana uhapsila Tomislava Kvesića (46) koji se dao u bijeg i za kojim se tragalo tokom cijelog narednog dana.

Bašić je sahranjen 7. aprila u Broćancu kod Posušja, dok je sudija za prethodni postupak Kantonalnog suda Široki Brijeg odredio pritvor osumnjičenom Kvesiću.

Trending

RTV Slovenija tražila da se Izrael povuče sa Eurosonga

Kažnjenička bojna i Tuta

Motivi ovog zločina javnosti nisu saopćeni, te će vjerovatno biti potvrđivani u okviru istrage i predstojećeg sudskog postupka.

"Tužilaštvo će nastaviti intenzivan rad u cilju okončanja istrage u ovom kaznenom predmetu", izjavila je medijima glasnogovornica tužilaštva ZHK Petrunjela Matijević.

Kako su mediji prenijeli, Kvesić je od ranije poznat građanima Širokog Brijega, po svojim revolveraškim hvaljenjima oružjem.

"Stalno je sa sobom nosio svoj pištolj, a hvalio se i sa puškama. Cijeli život je proveo u Njemačkoj ima više nekretnina u svom vlasništvu. Po selu se priča da je likvidaciju napravio u porodičnoj kući pred više svjedoka. Slavilo se nešto, pa kobno završilo. Glumio je Doc Hollidaya i, nažalost, ubio oca šetero djece", izjavio je izvor portala Crna-Hronika.

Ko je bio ubijeni Zoran Bašić Cola? Riječ je o nekadašnjem pripadniku zloglasne Kažnjeničke bojne Hrvatskog vijeća obrane (HVO) kojom je zapovijedao ratni zločinac Mladen Naletilić Tuta. Naletilića je Haški tribunal osudio na 20-godišnju kaznu zatvora za zločine nad Bošnjacima u Hercegovini, a umro u decembru prošle godine u Mostaru.

U javnosti je, također, potpuno nezapamćeno prošlo da je ime Zorana Bašića Cole bilo jedno od češće spominjanijih u bh. medijima, posebno u Sarajevu, prije dvadesetak i više godina.

Naime, Bašić je, zajedno sa Ivanom Andabakom, Dominikom Ilijaševićem Comom, Željkom Ćosićem, Jedinkom Bajkušom i Marijom Miličevićem bio optužen za atentat na doministra unutrašnjih poslova FBiH, pok. Joze Leutara 16. marta 1999. godine.

Negdje u vrijeme hapšenja Bašića, septembra 2000. godine, pripadnici mostarske HVIDR-e blokirali su saobraćaj na Carinskom mostu u Mostaru i kod hotela "Ero", pa je intervenirao i SFOR.

Navodno su bili ogorčeni zbog hapšenje član mostarske podružnice Hvidre HR Herceg-Bosne Gorana Vlajinića – Vlaje, jer se "pronio glas da su ga oteli bošnjački djelatnici federalnog MUP-a". A zapravo je uhapšen.

Nakon dvije godine suđenja sudija Salem Miso 12. novembra 2002. godine izrekao je oslobađajuću presudu. Obrazlažući presudu sudija Miso osvrnuo se i na zaštićenog svjedoka broj 30. Merima Galijatovića, kazavši da se na iskazu tog svjedoka ne može temeljiti osuđuju presuda.

"Za nju su potrebni i drugi dokazi, međutim, njih nije bilo", rekao je tada sudija Miso.

Vrhovni sud FBiH u januaru 2004. godine potvrdio je oslobađajuću presudu Kantonalnog suda u Sarajevu.

Šta je tvrdila optužnica?

Prema navodima optužnice koja je srušena pred sarajevskim sudom, atentat na bivšeg federalnog doministra policije naručio je Ivan Andabak (prema pisanju Feral Tribunea, desna ruka ratnog zločinca Mladena Naletilića Tute i "tip s dokazanom terorističkom prošlošću"), dok je realizacija tog monstruoznog plana, navodno, povjerena Dominiku Ilijaševiću (ratnom zapovjedniku zloglasnih "Apostola", jedinice HVO-a koja je zajedno sa "Maturicama" izvršila masakr na 38 Bošnjaka u Stupnom Dolu). Ilijašević je, kako se tada tvrdilo, četiri dana ranije prije atentata, 12. marta 1999. u Sarajevo poslao upravo Zorana Bašića kako bi razgledao prostor u naselju Ciglane, gdje je Jozo Leutar imao službeni stan.

Nakon osmatranja terena Bašić je, navodno, Leutarovom vozaču Željku Ćosiću predao aktovku u kojoj se nalazila eksplozivna naprava, da bi se kasnije sastali u Jablanici, gdje su Bašić i Mario Miličević u doministrov automobil Golf A3 postavili eksploziv.

Poslije instaliranja paklene naprave Ćosić je automobil odvezao u garažu Vlade Federacije u sarajevskom naselju Doglodi. Potom se navodi kako su, također po Ilijaševićevom nalogu, Jedinko Bajkuša (inače konobar u Cominom kafiću Jeruzalem) i izvjesna Tatjana došli iz Kiseljaka u Sarajevo 16. marta i daljinskim upravljačem aktivirali eksploziv u prednjem desnom dijelu motora.

Krijumčarenje ljudi

Prema pisanju Slobodne Bosne, u prvoj verziji optužnice koja je, očito, pisana u velikoj žurbi, umjesto Jedinka Bajkuše, kao osoba koja je aktivirala eksploziv naveden Jadranko Lučić (također iz Kiseljaka), ali je taj dio promijenjen, nakon što se utvrdilo da je Lučić imao siguran alibi. Pravi identitet "misteriozne" Tatjane nikada nije otkriven.

Motiv atentata - prema pisanju medija iz tog vremena – u konkretnom postupku nikada nije utvrđen?! Optuženi, njihova odbrana, kao i pojedini mediji, su tvrdili da je cijeli slučaj "montiran u Sarajevu". Slučaj je, na kraju, pao na sudu, a ubice Leutara nisu pronađene ni poslije 23 godine.

Bašić će ponovo biti uhapšen 2009., ali za krijumčarenje ljudi. U istom periodu njegovih saborci iz Kažnjeničke bojne oteli su nakratko Antu Jelavića, bivšeg lidera HDZ-a i člana Predsjedništva BiH, koji je pobjegao u Hrvatsku. Tada je u zagrebačkim medijima spominjano i ime Bašića, ali on nije imao veze s navedenim događajima.

Žalbeno vijeće državnog Suda je u septembru 2011. godine potvrdilo prvostepenu presudu kojom je Bašić osuđen na četiri godine zatvora zbog pripadnosti organiziranoj kriminalnoj grupi koja je od kraja 2008. do marta 2009. godine preko teritorija BiH krijumčarila turske državljane. Ovom presudom, Žalbeno vijeće je kao neosnovane odbacilo žalbe Tužilaštva BiH i Bašićevih advokata te potvrdilo prvostepenu presudu iz aprila 2010. godine, kojom je Bašić osuđen na četiri godine zatvora.