Ispovijest prijateljice Suade Dilberović o noći pred tragediju

Najbolja prijateljica Suade Dilberović, Sandra Banjac, prisjetila se dana provedenih sa njom.

Podsjetimo, Suada je poginula 5. aprila 1992. godne i uz Olgu Sučić bila je prva civilna žrtva rata u Bosni i Hercegovini.

Sandra kaže da je Suada bila prekrasna djevojka ogromnog srca.

Trending

Američka ambasada u Sarajevu oštro kritikovala ministra Ramu Isaka

"Bila je dobar drug, jako šarmantna i jako duhovita, sasvim normalna djevojka za svoje godine koja je imala velike, velike snove.

Željela ostati u Sarajevu

Bila je završna godina medicine i naravno da se očekivalo da se nakon završenih studija vrati u rodni Dubrovnik. Međutim, ona je Sarajevo voljela više nego ja koja sam rođena Sarajka i uvijek je govorila nikada neću otići.

I kao da su joj se nekako te riječi ispunile, ostala je tu zauvijek", kaže Sandra Banjac.

"Ispod mene je stanovala sa sestrom koja je također studirala medicinu. Kao i svaka tinejdžerka sanjale smo kako ćemo jednog dana biti uspješne poslovne žene. Imale smo momke, hodale, gledale kako ćemo uzeti tati ključ od auta i izaći navečer".

Noć pred tragediju

Potom se prisjetila noći prije tragedije. Kako kaže, nju je otac spasio jer ju je stavio u kaznu.

"Baš to veče, znači četvrtog aprila, bili smo u jednom tada popularnom, kultnom kafiću na Ciglanama i bio je onako naš, sarajevski rečeno, dernek pravi. Poslije toga smo otišli na dernek kućne varijante i baš smo 'zaglavile'.

Sutradan, ja sam došla kući, i imala sam veliki problem sa tatom. Znali smo da se demonstracije pripremaju ispred Skupštine i trebali smo svi da idemo, tako smo se i dogovarali.

Međutim, na sreću, meni moj tata nije dao i onda me u kaznu stavio jer smo zaglavili tu večer i ne odem na te demonstracije. Suada Dilberović otišla je sa našim prijateljima i bili su na demonstracijama", priča Sandra.

Tragedija

Nakon sat vremena nagovaranja, uspjela je 'umoliti' oca da joj da ključeve od automobila i krenula je po Suadu.

"Sišla sam dole da je pokupim misleći da ću je naći negdje.

Tada se moglo proći iz ulice kod Unitica iza Holiday Inn-a sa vozilom i samo su ljudi izlazili ispred auta i govorili mi 'šta radite idite kući, počeli su pucati'".

Sandra se vratila kući i, kako kaže, svega 15 minuta kasnije - šok.

"Naš zajednički prijatelj Alen došao je na vrata, pozvonio i nosio mi je Suadin mantil i rekao Suada je poginula.

Vrijeme uopće ne liječi rane, bilo je baš šokantno. I tako je počeo rat".

"Uzela sam njen mantil i odnijela u svoju sobu, ni tati svom ni sestri nisam rekla, jednostavno je to šok bio, kao da ne vjerujem. Tu je imala rupu na mantilu, na rukavu, vjerovatno je metak probio rukav i onda je prošao u srce.

Stavila sam taj mantil u svoju sobu i šal je neki bio koji je skliznuo i tu ostao", priča Sandra.

Prisjeća se kako su tragične vijesti saopćili Suadinoj sestri.

"Sišli smo kod Mirze, Suadine sestre, i rekli joj kako je ranjena, pa za jedno sat- dva da je preminula. Prošlo je nekoliko dana ja sam ugledala šal ispod kreveta koji je skliznuo kad sam stavila u sobu, to mi je strašno bilo. Sanjala sam stalno nju, jednostavno sam imala te neke more.

I cijeli rat poslije tražila sam neko prijateljstvo. Naravno, imam prijatelje, sada jako puno, i tada sam imala, ali nikada kada se otrgne neko drugarstvo iz tih nekih najljepših godina to se ne može namiriti", zaključuje Sandra Banjac.