Erol Avdović: BiH ostaje najveći problem na Balkanu

Navršilo se 26. godina od kako je Bosna i Hercegovina primljena u Ujedinjene narode (UN), a zastava Republike BiH s liljanima zavijorila na East Riveru.

Piše: Faruk Vele

Erol Avdović, novinar-veteran, višedecenijski izvještač iz sjedišta UN-a smatra historijskim taj događaj za našu u to vrijeme napadnutu zemlju. U razgovoru za Radiosarajevo.ba analizira položaj Bosne i Hercegovine tada i danas.

"Iz onoga što sam toliko puta čuo, podizanju naše zastave prisustvovali su Muhamed Sacirbey, prvi ambasador BiH u UN-u i njegov otac Nedžib, specijalni predstavnik (ambasador at large) Alije Izetbegovića za SAD, te ministar vanjskih poslova Haris Silajdžić, Irfan Ajanović, ali i ministri vanjskih poslova Slovenije i Hrvatske koje su u paketu primljene sa BiH u UN. Prisutan je bio i tada generalni sekretar UN-a Boutros Boutros Ghali", započinje Avdović.

Želeći naglasiti važnost ovog događaja, Avdović povlači paralelu između brzog bosanskog prijema u UN i ogromnog višegodišnjeg, pa i višedecenijskog, diplomatskog napora Kosova i Palestine, recimo, da postignu taj cilj.

"Iz ove perspektive, gledajući kako se oko prijema u UN muči i ima niz peripetija Kosovo, podliježući ruskom vetu, koje je proglasilo nezavisnost prije deset godina, a priznalo ga je preko 110 država članica UN-a, ili Palestina, koja podliježe američkom vetu oko prijema - Bosna i Hercegovina je prošla galantno, što se tiče prijema u UN. Tome je svakako doprinijela sveopća - globalna mobilizacija javnog mnijenja oko bosanskih stradanja, koji su - iako tek na početku, već bila počela puniti naslovne strane svih najvažnijih svjetskih medija. Dakako, i činjenica da je Bosna evropska država, igrala je važnu ulogu. Ne treba to smetnuti s uma", kaže Avdović.

To se, veli, posebno vidi u usporedbi oko stradanja Palestine.

"Palestina je, evo, "proslavila" 70 godišnjicu Nakbe (stradanja), a tek je (29. novembra) 2012. godine, i to glasanjem Generalne skupštine - gdje ne važi veto stalnih pet članica Vijeća sigurnosti UN-a dobila (kao Vatikan) posmatrački status, dakle još nije redovna - regularna država članica Ujedinjenih naroda (ukupno 193 države). Reklo bi se ekspresnom prijemu BiH, Hrvatske i Slovenije doprinijelo je još i da su te države ocjenjene kao direktne slijednice bivše SFR Jugoslavije koja je bila jedna od osnivačkih država UN-a", naveo je Avdović.

No, gdje je Bosna i Hercegovina, gledajući i iz perksektive UN-a, danas?

"Prema ocjeni mnogih dužnosnika UN-a, uključujući i generalnog sekretara UN-a Antonia Guterresa - BiH ostaje najveći problem na Balkanu jer je još uvijek mjesto politički sektarenja s neizvjesnim perspektivama. Između ostalog, EU se sve više proziva, da nije adekvatno vodila računa o bh. problemima, iako je proteklih godina često spominjala BiH i pokretala razne reformske inicijative, koje nisu sasvim urodile plodom", naveo je on, te zaključio:

Šta bi bilo danas?

"Hoću reći, da nisam siguran, da bi danas, kada bi ovu daytonsku BiH izdvojili iz regionalnog paketa, uz sve političke, ekonomske i socijalne probleme koje zemlja ima, a da kojim slučajem tek aplicira za člansvto u UN-u, tretirali drukčije nego Kosovo, to jeste pred Bosnu bi se postavljali sigurno dodatni uvjeti, uključujući možda i one iz znanog srbijanskog, pa time i ruskog geostrateškog paketa. BiH bi svakako danas mnogo teže postala regularlna članica UN-a nego u maju 1992. godine".

Zbog svega, treba biti jasno koliko je važno da BiH ima i da čuva svoju državnosti i suverenitet, ono čega se tek tako i često jeftino odričemo.

 Zastava s ljiljanima ispred UN-a dala je krila Armiji RBiH