Ante Kvesić na suđenju Prliću: Muslimani su odvođeni u logore "da bi bili zaštićeni"

Jučerašnje ismijavanje časne ljekarske profesije, sramoćenje Mostara i krajnje bahato ponašanje, o čemu, evo, bruji cijeli region, nije jedina sramota dječijeg hirurga i direktora Sveučilišne bolnice u Mostaru dr. Ante Kvesića.

Piše: Faruk Vele

Da, ima pravo proganjana Martina Mlinarević kada kaže "da su sve ovo ozakonile godine šutnje".

Martina Mlinarević o slučaju Mostar: Sve su ovo ozakonile godine šutnje

"Umisto sprida, uša nan je sazad", i slični verbalni ispadi, sunčane naočale dok se obraća javnosti, "s jezikom koji neprestano želi ići vani i prstima u ustima, iako je to jedna od glavnih mjera zaštite od virusa i jedna od prvih roditeljskih lekcija" (B. Jurič), možda je samo logičan nastavak Kvesićevog svjedočenja na suđenju Jadranku Prliću i ostalim najvišim vojnim i političkim čelnicima tzv. Herceg-Bosne iz februara 2009. godine.

Neko ih pokupio

Kvesić se, naime, pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) pojavio kao bivši zapovjednik Regionalne ratne bolnice u zapadnom dijelu Mostara. Svjedočio je u odbranu bivšeg predstojnika Odjela obrane Hrvatske zajednice Herceg Bosne Brune Stojića.

Između ostalog, taj višedecenijski vladar mostarske bolnice je tvrdio da su nakon izbijanja sukoba HVO-a i Armije BiH 9. maja '93. mostarski muslimani (Bošnjaci), odvedeni u logor Heliodrom kako bi bili "zaštićeni" od metaka i granata!?

Direktora mostarske klinike ismijavaju hrvatski mediji

Prema izvještaju SENSE, nakon što je grad, prema opisu Kvesića, zasut granatama i obavijen dimom "ljudi su u panici bježali iz svojih stanova u nastojanju da pronađu zaklon".

"U tom momentu ih je neko pokupio i odvezao iz grada koji je gorio", rekao je Kvesić u stilu jučerašnje izjave, iako je dobro znao da taj "neko" bila Vojna policija HVO-a. 

A šta je radio taj "neko" kazuje izvještaj upravo Vojne policije HVO od 15. juna 1993. godine u kojem se navodi da “danas nije bilo krivičnih djela, samo etničko čišćenje Muslimana”. Znali ljudi šta rade...

Ali, Kvesić uprkos tome, smatra da je bilo bolje "da ih neko odvede" i da ostanu živi, nego da ostanu i poginu pa da, kako je rekao, "poslije budemo zločinci koji su ih ubili".

Budući međunarodnim sudijama nije mogao prodati to "da je samo jednom u životu slagao svojoj ženi", a da inače ne voli lagati, sudija Stefan Trechsel je svjedoka upitao - nije li se, po njegovom mišljenju, u konkretnom slučaju "radilo o diskriminaciji Hrvata pošto su oni ostali u paklu, a Muslimani spašeni".

Kvesić je odgovorio da je među ljudima koji su bili odvedeni na Heliodrom "bilo i ljudi hrvatske i srpske nacionalnosti", ali je prešutio reći da su to bili oni koji su bili pripadnici Armije RBiH ili ih je HDZ-ova vlast okvalificirala kao neprijatelje tzv. Herceg-Bosne.

Nadalje, svjedok je u glavnom iskazu tvrdio i da su vrata Regionalne ratne bolnice u zapadnom dijelu Mostara "bila otvorena za ljude svih nacionalnosti" te da je u bolnici radio i "priličan broj Muslimana", prenosila je tada Agencija SENSE.

Prisilni radovi

On je, međutim, negirao da je i u jednom trenutku tokom sukoba između HVO i Armije BiH bilo diskriminacije "prema zaposlenim Muslimanima i Srbima" pošto, kako je objasnio, ionako nije bilo dovoljno ljekara i drugog medicinskog osoblja. Odbrana je to ilustrovala podacima Regionalne ratne bolnice iz 1993. i 1994. godine prema kojima je "trećina zaposlenog osoblja bila muslimanske nacionalnosti".

Pošto je odbrana ukazivala da su se u Regionalnoj ratnoj bolnici liječili i ranjeni pripadnici Armije BiH tužilac je u unakrsnom ispitivanju ukazao da se zapravo radilo o ratnim zarobljenicima koje je HVO odvodio na prisilne radove na prve linije fronta.

Neki od njih su, prema dokumentima tužioca, prebačeni u bolnicu iz Heliodroma kako ih tamo ne bi vidjeli predstavnici Međunarodnog crvenog krsta/križa. Direktor mostarske bolnice je rekao da on ne zna ništa o okolnostima ranjavanja tih ljudi i tražio je da mu se postavljaju pitanja koja su vezana za njegov posao.

Budući su logori tzv. Herceg-Bosne dio pravosnažne presude "Prliću i ostalima", kao i da je presuđeno da su oni znali "za teške uslove u kojima su Muslimani, uhapšeni od strane HVO-a, držani u zatočeništvu u Dretelju, Gabeli i na Heliodromu", jasno je koliko je sud povjerovao Kvesiću.

S obzirom na Kvesićevo očito iskustvo nanošenja "50 nijansi sive" na relevantne činjenice, nije čudo da ni poslije nekoliko dana nemamo potpunu informaciju šta se dešavalo (i dešava) u mostarskoj bolnici i je li nam virus znakovitog imena COVID-19 ušao i “sprida i sazad”.