Najtužnija priča s Olimpijskih igara: Italijan srebro posvetio tragično preminuloj djevojci
Trijumf na Olimpijskim igrama trenutak je neopisive sreće za svakog sportaša, vrhunac karijere i ispunjenje dječačkih snova. No, kada je talijanski skijaš Federico Tomasoni (28) prošao kroz cilj u finalu ski krosa u Livignu, njegov izraz lica pričao je puno kompleksniju priču.
U tom jednom pogledu prema nebu stala je sva bol, ljubav i ponos. Srebrena medalja na Zimskim olimpijskim igrama u Milanu i Cortini 2026. godine nije bila samo njegova, već posveta onoj koja više nije mogla biti uz njega.
Finale muškog ski krosa, održano prošle nedjelje, donijelo je pravu sportsku dramu i veliko slavlje za domaću publiku. U napetoj utrci slavio je Simone Deromedis, donijevši Italiji zlato, no borba za srebro bila je još neizvjesnija.
Važni susreti u SAD-u: "Hagada je u pravim rukama prijatelja koji brinu o Bosni"
Federico Tomasoni i Švicarac Alex Fiva vodili su bitku do posljednjeg centimetra staze. Odluka je pala u foto-finišu, a na kraju je Tomasoni bio brži za samo dva centimetra, osiguravši dvostruki talijanski trijumf na postolju.
Dok su tribine u Livignu slavile uspjeh svojih reprezentativaca, Tomasonijeve misli bile su negdje drugdje. Odmah nakon prolaska kroz cilj, dok su ga preplavljivale emocije, podigao je ruke i pogled prema nebu. Istu je gestu ponovio i na postolju, s medaljom oko vrata.
To srebro imalo je posebnu posvetu - bilo je za Matildu Lorenzi, njegovu djevojku i veliku ljubav, čiji je život tragično prekinut nešto više od godinu dana ranije.
Matilde Lorenzi bila je talentirana i perspektivna talijanska alpska skijašica. Njezin i Federicov san bio je zajednički nastup na Igrama u Milanu i Cortini. No, taj san je brutalno prekinut 28. oktobra 2024. godine.
Tokom treninga veleslaloma na stazi Grawand G1 na ledenjaku Val Senales u Južnom Tirolu, devetnaestogodišnja Matilde doživjela je težak pad.
Skije su joj se razdvojile, izgubila je kontakt s podlogom i pri velikoj brzini udarila licem o zaleđenu stazu. Zadobila je fatalne povrede glave, a uprkos brzoj reakciji i prijevozu u bolnicu u Bolzanu, preminula je dan kasnije, samo sedmicu dana prije svog dvadesetog rođendana. Svijet talijanskog skijanja ostao je u šoku, a za Tomasonija je počeo najteži period života.
Nakon osvajanja medalje, jedva je suzdržavao suze dok je objašnjavao šta mu ovaj uspjeh znači.
"Bajke postoje," izgovorio je novinarima, a zatim dodao... "Ona je bila moj vjetar u leđa."
Tomasoni je priznao da su mu prvi mjeseci nakon njezine smrti bili nezamislivo teški. Sanjao ju je svaku noć.
Medalja je za njega, kako je rekao, "zatvaranje kruga" i ispunjenje njihovog zajedničkog sna.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.