Sead Đulić: Dan kada je ubijen Fudbalski savez BiH

Opet se desilo ono što se ne smije dešavati na sportskim događajima. Sport bi trebao biti viteško nadmetanje, užitak za gledaoce i dobra zabava za sve. Kod nas to odavno nije tako. Na utakmici između Veleža i Borca, po ko zna koji put, desilo se da je sudija glavni igrač gostujuće ekipe. A kad se tako šta dešava u kontinuitetu i kad je do te mjere sve očigledno redovno stvari izmaknu kontroli i desi se ono što se nikako nije smjelo desiti.

Upad igrača na teren, jurnjava po terenu sudije koji bježi i svira kraj izvan terena, napad na vozilo sa sudijama 46 km izvan Mostara, paljevina automobila itd, itd. Sve ovo nema veze sa sportom i treba osuditi. Ali sličnih stvari ima u svakom kolu prvenstva, ne samo Premijer lige, ali se kažnjava selektivno.

Zašto?

Trending

Titove brigade lopatom izgradile 242 km pruge za 7 mjeseci, vlast danas ne umije popraviti 80 metara

Ko koga štiti?

Zašto se na suđenje uglavnom svi žale nakon utakmica sa istim klubom, koji je kažu pod posebnom pažnjom predsjednika Fudbalskog saveza, koji nakon događanja u Mostaru izjavi:

“Čuo sam se s mnogim ljudima jutros, uključujući i legendu 'Veleža' Seada Kajtaza, koji je također razočaran onim što se desilo. Žao mi je što će istinski navijači 'Veleža' narednih sedmica ispaštati zbog onoga što se desilo, ali sankcije su neminovne. Pravilnik je jasan i propisane su kazne. Logično je da će stadion biti suspendovan i da će gospodinu Hasiću biti zabranjeno obavljanje funkcije predsjednika. Mi kao NS BiH imamo tu mogućnost, pogotovo jer je nekoliko puta već dobivao novčane kazne, ali to očigledno kod njega ne igra nikakvu ulogu. On ima svoje ciljeve koji nisu ispravni”.

Zanimljivo, u istom danu vrlo žurno zasjedaše sve komisije i izrekoše sve mjere kako reče predsjednik.

Moglo je i bez komisija, manji je trošak, kad čovjek zna unaprijed kako će svi ostali misliti i glasati.

Znali smo i mi, građani da će taj čovjek, o kojem njegov sugrađanin, novinar Vasković, piše nimalo prijatne stvari pritom ga oslovljavajući 'banjalučki Arkan', poduzeti sve na prvu mu ukazanu priliku da sruši 'Velež' i njegovog predsjednika, jer 'Velež' je danas sve ono što on nikad nije bio niti će biti. I potrčao je, izlanuo se i članovima komisija, koji za sitan ćar rade na daljinski upravljač, izdiktirao zaključke koje smo već pročitali na brojnim portalima.

Sad su na redu navijači i prijatelji "Veleža".

Sad su na redu prijatelji sporta iz cijele Bosne i Hercegovine, ali i šire.

Sad su na redu Europska i Svjetska fudbalska federacija.

Sad su na redu advokati i pravna borba za istinu i protjerivanje kriminala, korupcije, nepotizma i politikanstva iz sporta, a posebno fudbala.

Sad je prilika da se Savez očisti od onih, koji su u njemu zbog novca, a ne fudbala, jer uistinu nikad i nisu sa fudbalom imali nikakve ozbiljne veze.

Sad je prilika da se napravi veliki, ogromni protestni skup pred Savezom za spas Saveza i iz njega potjeraju svi koji ga svojim radom urušavaju.

Ako nakon ovoga nastane šutnja nismo ništa drugo ni zaslužili do ujakovog stečajnog upravnika Saveza.

Valja sačekati da čujemo glas navijača iz Sarajeva, Tuzle, Zenice, Bihaća, Širokog Brijega, Mostara, Prijedora, Trebinja, Bijeljine, ali i Travnika, Viteza, Krupe, Doboja kod Kaknja i drugih, ali i brojnih klubova koji su prečesto nezadovoljni regularnošću takmičenja na svim nivoima.

Bilo bi dobro čuti i šta kažu reprezentativci koji u gledalištu imaju sve manje domaćih gledalaca, a sve više poruka iz gledališta protiv pojedinaca iz Saveza.

Shakespeare bi rekao: Ima nešto trulo u državi Danskoj.

A ja bih dodao: Ima malo šta zdravo u Fudbalskom savezu BiH.

Ispisujući ove redove sjetih se one sramne utakmice između "Borca" i "Veleža" u Banja Luci, a u režiji takozvanog sudije Gigovića. Tada sam zapisao, između ostalog, i slijedeće rečenice:

„Zašto poslije jedne odigrane utakmice, koja je izazvala brojne reakcije, pišem o nekim istorijskim činjenicama? (A pisao sam kako je „Velež“ zabranjivao Kralj Aleksandar, pa Ante Pavelić, a on, "Velež", nije dao crvenu boju dresa i petokraku sa grudi.)

Zašto sam o tome, stvarno, pisao?

Ukratko, zato što mnoga dešavanja danas neodoljivo podsjećaju na događaje iz prošlosti. Po svemu sudeći, ovaj, ovakav „Velež“, sa jarko crvenim dresovima i zvijezdom petokrakom na grudima je, kao i u vrijeme šestojanuarske diktature, ali i fašističke okupacije Mostara i BiH, problem. Treba otvoreno reći, a čuli smo to od mnogih kao dobronamjeran savjet, da treba promijeniti klupska obilježja i boju dresova.

Drugim riječima trebalo bi da se „Velež“ odrekne svog identiteta, da se odrekne onih 7 kompletnih timova koji padoše boreći se i za identitet „Veleža“. Trebao bi „Velež“ da se odrekne 9 svojih heroja, trebao bi da poklekne pred naletima neofašističkih ideja i aktivnosti koje su se iz politike prelile u sport, trebao bi da pogne glavu i savije kičmu. Ali to ne bi bio „Velež“.

Prihvatanje takvih ideja odricanje je od ideje začete u osnivačkom aktu iz juna 1922. godine.

Prihvatanje takvih ideja je odricanje od Mostara.

U Mostaru nije rođen čovjek koji je spreman provesti takve namjere.

U Mostaru nije rođen čovjek koji će prodati slobodu, a izdaja „Veleža“ je izdaja slobode. Mnogo puta i jedno i drugo bili su ugroženi. Svaki put mržnji smo suprotstavili gole živote i ljubav. I svaki put pobjedili, jer „Velež“ je isčilio iz naše krvi, iz naših srca, iz naše ljubavi.

Zato je crven dovijeka.

Zato je Mostar nepunih sto godina na braniku „Veleža“.

Sloboda se u Mostaru zove „Velež“.

Ne dirajte nam SLOBODU.

Za nju smo živote sa pjesmom davali, i opet ćemo bude li trebalo.“

Hoću u ovom kontekstu da promišljam o dešavanjima na samoj utakmici između "Veleža" i "Borca", te svemu što se desilo poslije.“

Prepisujem opet ove rečenice, jer nemam šta novo dodati. Akteri su isti, samo su sad bezobrazniji i bahatiji. Zasjeli su na funkcije i misle dovijeka će. Kako predsjednik misli jasno je iz njegove izjave nakon stavova o kriminalu u Fudbalskom savezu BiH izrečenim od strane dugogodišnjeg reprezentativnog golmana Begovića i duhovitog komentara na igru reprezentacije slavnog kapitena Barbareza. Izvjesni Vico, za Barbareza kaže: Sigurno narednih osam godina neće biti selektor. On se već reizabrao i za drugi mandat, a i u ovih nekoliko mjeseci prvog mandata je dovoljno da mu se kaže: Marš iz fudbala, zalutao si!

Ako u svemu ovome 'Velež' ostane sam, pitam: Ko je slijedeći?

Sjetite se kako je 'Mladost' izbačena iz lige, odnosno kako je 'Leotar' došao u ligu.

Šutnja će ih dovesti do slijedećeg kluba koji 'ne sluša'.

Zato AKCIJA i zajedničko dizanje GLASA.

Fudbal je zbog nas. Svi oni su zbog nas.

Bez nas su mrtvi.

Iskoristimo našu snagu, dostojanstveno, prkosno, odlučno, ali i bez bilo kakvog nasilja. Oni samo to čekaju, da bi imali iza čega da se sakriju.

Zato naše naredno okupljanje, okupljanje svih ljubitelja i navijača fudbala mora biti u Sarajevu, na adresi Bulevar Meše Selimovića broj 95.

Samo tako možemo spasiti Fudbalski savez Bosne i Hercegovine, jer danas ga je njegov predsjednik diktiranjem odluka dvjema komisijama o sankcionisanju „Veleža“ i njegovog predsjednika ubio.

U ime ljubavi prema fudbalu, izaberi pravu stranu. Do tebe je.

Autor teksta je predsjednik SABNOR-a i višedecenijski kulturni i društveni aktivista iz Mostara Sead Đulić.