Malezijsko-bosanska kombinacija za rezultatski krah Sarajeva

Jedan od najvažnijih sportskih kolektiva u Bosni i Hercegovini i armija navijača ekipe s Koševa imaju veliki broj razloga da budu ponosni na klub koji je u Jugoslaviji ali i u Bosni i Hercegovini uvijek časno predstavljao Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

Međutim, ono što se dešava u klubu s Koševa od osvajanja titule prvaka 2015. godine s pravom zabrinjava sve zaljubljenike u bordo boju. O stalnim, gotovo svakodnevnim promašajima na sportskom planu, a koji su plod rada potpuno nestručnih ljudi, postalo je deplasirano pisati. O njima se već dosta puta pisalo, da ih čak i ptice na grani znaju nabrojati.

Prebacivanje loptice odgovornosti i grčevito čuvanje fotelja u Titovoj 38b također nije nikakva novost. Vincent Tan je čini se, barem privremeno digao ruke od fudbala. Novce više nikako ne troši, kako u Cardiffu i Kortrijku, tako i u Sarajevu. Zbog pritiska porodice odlučio se povući iz fudbala i vođenje klubova prepustio Ken Chou, inače hotelijeru po zanimanju. Tako je Sarajevo i na čelnoj poziciji, ali i foteljama uprave dobilo potpuno nestručne ljude. Sudeći prema onome što Sarajevo pokazuje od njegovog dolaska na čelo kluba, Cho se u fudbal razumije kao i autor ovog teksta u razvoj burmanskog svemirskog programa.

Ponekad bismo se mogli zapitati da li uopće zna koliko je fudbalera potrebno da se odigra utakmica, kolika je dužina gola ili koliko traju produžeci. O historiji, tradiciji i veličini kluba s Koševa da ne govorimo, to ga vjerovatno ne zanima ni najmanje. Čelnici Bordo tima doveli su klub u izuzetno tešku situaciju iako su imali sve preduvjete da dominiraju Premijer ligom. Ostavke su spremne, napisane, ali gle čuda niko da ih provede u djelo. Već viđena priča, čuvanje stolica i pronalaženje alibija. Koliko toga bi promijenile? Ko bi zauzeo te pozicije? Pitanja su na koja treba dati odgovore. Ostavke su vjerovatno najmanje što rukovodstvo klub s Koševa može uraditi. Za više od toga, sudeći prema dosadašnjem radu vjerovatno nisu ni sposobni. 

Kako će se Sarajevo riješiti hotelijera i fudbalski nestručnih ljudi koji su se zaigrali Football managera u stvarnom životu, pitanje je na koje treba naći odgovor prije nego što svojim potpuno suludim odlukama odvedu klub u još veću rezultatsku dubiozu. Mnogo se priča i o potencijalnim investitorima i novim vlasnicima Sarajeva.

Da li je Tan spreman prodati upravljačka prava i, ako nije, da li će konačno uložiti novac i u kvalitetne sportske kadrove, direktore koji se razumiju u fudbal, trenere koji će od Akademaca konačno napraviti profesionalce ili ćemo i dalje gledati prosjek, koji smo ruku na srce gledali i prije njegovog dolaska. Kvalitet svakako košta, ali samo je on garant uspjeha. Hoće li konačno počistiti nered u Titovoj koji su stvorili domaći kadrovi i da li mu je to uopće u interesu? Sarajevo je i prije gotovo uvijek bilo u vrhu tabele, a rezultatski debakl nikada nije trajao toliko dugo kao sada. Prošla sezona bila je jedna od najlošijih od osnivanja lige u nezavisnoj državi, a ni ova, čini se, neće biti ništa bolja.

Novi investitori trenutno nisu realna opcija, baš kao ni odlazak Ken Choa s direktorske funkcije. Moralne poteze odgovornih u nemoralnom društvu potpuno je suludo očekivati. Navijači se moraju naoružati strpljenjem i čekati bolje dane. Sarajevo će biti i poslije Tana, Kusturice, Selimovića, Kantardžića, Ken Choa... Sarajevo će se vratiti gdje mu je i mjesto, to je neminovnost. Armija bordo navijača garant je toga.