Filmska industrija u BiH je isplativa u omjeru 1:6

Da li je proizvodnja filmova u Bosni i Hercegovini isplativa i u kojoj mjeri doprinosi domaćoj ekonomiji? Da li je međunarodni uspjeh bh. kinematografije praćen adekvatnom brigom i podrškom domaćih vlasti? Kako su uspostavljeni sistemi filmske industrije u entitetima, te koliko su povezani na državnom planu?

Filmski profesionalci iz BiH pokušali su pronaći odgovore na ova aktuelna pitanja tokom dvodnevne konferencije Mapiranje filmske industrije BiH koja je 6. i 7. Marta održana u Banja Luci.

Bh. filmska scena ima jako dobru poziciju u evropskoj filmskoj industriji, te  je u odnosu na stanje u državi, filmska industrija neočekivano dobra i povezana između entiteta - jedan je od zaključaka konferencije.

Rezultat ovog skupa, na kojem su govorili, između ostalih, direktor Sarajevo Film Festivala Mirsad Purivatra, predstavnik BiH u Eurimages Jovan Marjanović, predsjednica Udruženja filmskih radika BiH Amra Bakšić Čamo, prodekan za nastavu Akademije umjetnosti Banja Luka Predrag Solomun i menadžer projekta i direktor producentske kuće VizArt Film Zoran Galić, je i usvojen  Akcioni plan za razvoj domaće filmske industrije,

Jedna od panelistica, generalna sekretarka Udruženja filmskih radnika BiH Elma Tataragić, za Radiosarajevo.ba kaže kako je jedan od glavnih ciljeva konferencije bio mapiranje trenutnog stanja u bh filmskoj industriji.

"Imamo dosta uspjeha na međunarodnoj sceni, imamo značajan festival, značajne filmove i autore, međutim, na nivou statistike ne postoji jedinstvena vizura na ono što se zapravo dešava - koliko se filmova snima, koliko novca se uloži i vrati, koliko ljudi je zaposleno i uopšte na šta liči generalna slika bh. kinematografije."

Znakovit podatak koji je objavljen na konferenciji je da su u cjelokupnoj filmskoj industriji, koja podrazumijeva kako proizvođače filmova, tako i prikazivače i distributere, stalno zaposlene tek 334 osobe. To je izuzetno mali broj u odnosu na veliki uspjeh koji bh. film ima, te smo našu sugovornicu pitali kako to komentira.  

"To se može komentirati činjenicom da se u bh. kinematografiju malo ulaže. Bez obzira na to, uspjesi su nemjerljivi, no već sada se osjećaju posljedice neadekvatnog ulaganja u film. Mi već sada imamo profesije koje odumiru i koje moramo uvoziti, jer se u njih ne ulaže. Imamo premalo scenografa i kostimografa, šminkera, maskera. Nemamo ljude koji se bave kolor korekcije slike, dizajnere zvuka. Razlog zato je što mladi ljudi ne vide mogućnost da se tu zaposle, jerznaju da će teško živjeti od jednog filma godišnje, gdje će imati nikakav ili jako mali honorar", kaže Elma Tataragić.    

Za veću rezoluciju kliknite na sliku

"Paradoksalno je i da su mogućnosti producenata da nađu novac za snimanje filmova u BiH jako male, a da pritom filmovi donose novac. Npr. ukoliko za primjer uzmemo fim čiji je budžet milion eura - od toga je najviše 300.000 eura moguće naći u BiH uključujući sve nivoe vlasti i sponzore. S obzirom da se svi filmovi snimaju na našoj teritoriji, na našem jeziku, angažuju se naše ekipe, a stranci koji dođu ovdje su smješteni, ovdje troše svoje dnevnice - u državi se potroši 70% budžeta filma. Ako od 700.000 eura oduzmemo onih tristo koje je država uložila, vidimo da ostaje 400.000 koje se potroše u državi. Vidimo da filmska industrija nije potrošač. Naprotiv, filmska industrija je jedna od grana koja unosi puno novca u državu. Ova činjenica mijenja način na koji se do sada posmatrala filmska industrija i govori nam da bi ona mogla biti profitabilna, kada bi se u nju investirao novac", pojašnjava generalna sekretarka Udruženja filmskih radnika BiH Elma Tataragić.     

O razlozima za organiziranje jednog ovakvog skupa, za Radiosarajevo govori Zoran Galić, producent iz Banja Luke: 

"U jednom trenutku smo shvatili da nemamo dovoljno podataka, iako imamo osjećaj da film kao industrija jeste uspješan i da može da zaradi novac, što je dosta dobar argument onog trenutka kada pročamo sa vlastima i kada ubjeđujemo ljude koji odlučuju o našoj budućnosti. Ali do sada nismo imali jasnijih argumenata kako bismo dobili veću  podršku. Zato smo odlučili da napravimo analizu, da vidimo koliko novaca je ulaženo u filmsku industriju, i koliko je ta industrija vratila novaca u sistem. Analiza je pokazala čak i za nas iznenađujuće podatke.

Na primjer, 100.000 KM javnih sredstava uloženih u filmsku industriju podrazumijeva 600.000 KM vraćenih sredstava. To je važna stvar i mi smo time pokazali da smo rame uz rame sa ostalim industrijama. Mislim da smo ovim dokumentom, koji je rezultat jednogodišnjeg istraživanja, napravili presjek i dali još veći značaj ovoj međunarodno priznatoj umjetničkoj grani.

Radiosarajevo.ba: Šta podrazumijeva akcioni plan za razvoj domaće filmske industrije, koji ste donijeli na konferenciji?

Galić: Plan je inače podijeljen na Republiku Srpsku i Federaciju, a ima i jedan dio koji se odnosi na nivo BiH. Sadrži oko 20 tačaka. Što se tiče RS, naša najveća želja je da se udružimo i da stvorimo bazu, udruženje kakvo funkcioniše u Federaciji, kako bismo sa takvom energijom, koja je prisutna u Federaciji, djelovlai prema sistemu. Takođe, akcioni plan podrazumijeva rad sa akademijama, te osnivanje Foindacije za kinematografiju RS, podrzumijevalo da u BiH imamo dva fonda, da imamo uduplana sredstva, a samim time i više filmova. 

Na žalost, trenutna situacija nije baš optimistična, jer evo već treću godinu u budžetu RS ne postoji ni jedna marka izdvojena za filmsku umjetnost. Mnogo projekata stoji i čeka zbog priličnog nemara sistema prema filmu. Sa druge strane, ni u Federaciji nije bolja situacija, bez obzira što dva filma koja su doživjela premijeru u posljednjih godinu dana, donose nagrade iz Kana i Berlina, što je ogroman uspjeh i što druge kinematografije mogu samo da sanjaju. Podrška je u svakom slučaju nedovoljna. Mislim da će ovaj četverogodišnji kacioni plan dati osnovu i pravac kretanja filmske industrije u BiH i stvoriti bolje uslove za realizaciju budućih projekata.

Radiosarajevo.ba: Posljednji film koji je većinski produciran u Republici Srpskoj je '32. Decembar', a vi ste bili njegov producnet. Kakva su vaša međunarodna iskustva sa tim filmom?

Galić: Moram da priznam da je to posljednji i prvi dugometražni film produciran u RS. Mi smo uglavnom bili manjinski koproducenti za filmove koji su dolazili iz Srbije, i to je odraz jednog kompleksa niže vrijednosti koji vlada u ovoj sredini. U razgovoru sa kolegama iz Sarajeva sam primijetio da je jedan sličan odnos u jednom trenutku bio i sa hrvatskim filmom. Na neki način, sistem je percipirao druge kao važnije i interesantnije od onoga što dolazi iznutra. Po pitanju međunarodnog uspjeha filma 32. Decembar mi smo vrlo zadovoljni. Prošli smo preko 30 festivala, film je prikazan i na SFF-u i na većini regionalnih festivala, u Americi, Aziji. To je veliko za projekat pionirskog oblika, kakav on jeste, i za jedan film koji je u kontekstu finansija – mikrobudžetni, s obzirom da je koštao ispod 300.000 KM. Mi smo tim filmom stvorili jedan povoljan kontekst, ali nažalost, izgubili smo podršku u trenutku kad smo je najviše trebali.

Radiosarajevo.ba: Kada govorite o akcionom planu, u njemu stoje stavke poput uvođenja poreskih olakšica za filmsku industriju kao i uvođenje posebnih benificija za filmske umjetnike. Koja je vaša argumentacija za to? 

Galić:  To je jako važno, a prije svega, to nije koncept koji smo mi izmislili. To je koncept koji mi bukvalno prepisujemo iz drugih sistema u regionu. Imamo primjer Srbije gdje je uveden povrat PDV-a za strane filmske produkcije koje dolaze na teritoriju države da snimaju filmove. U tom kontekstu Srbija dobija desetomilionske filmske projekte koji ostavljaju svoj novac u državi, angažuju lokalne filmske radnike i promovišu Srbiju kao sredinu zrelu za pravljenje filmova.

Takođe, postoje izvjesne firme koje su spremne da daju novac u kulturu, ali nemaju za to olakšice, kao što je to u drugim državama. Ukoliko u zemljama EU izdvajate novac za sport i kulturu, taj iznos se odbija od poreza na kraju godine. Nastojaćemo da i kod nas tako bude.   

Razgovarala: Vesna Andree Zaimović