Claire Bodonyi uoči godišnjice napada na Charlie Hebdo: Prve žrtve terorizma su muslimani

Sedmog januara 2015. obilježit će se godišnjica terorističkih napada na redakciju francuskog satiričnog magazina Charlie Hebdo. Prije godinu dana, dva brata Said i Cherif Kouachi napali su redakciju ovog magazina, a u napadu, koji se nastavio i van redakcije, ubijeno je 12 ljudi, među kojima su glavni urednik Stéphane Charb Charbonnier te trojica vodećih karikaturista. Ubijena su i dva policajca.

Napad je izazvao ogroman šok u Francuskoj, kao i u međunarodnoj zajednici, uključujući spontane, a kasnije i organizirane demonstracije kojim se izražavala podrška preživjelim članovima redakcija i pravo na slobodu izražavanja.

Portal Radiosarajevo.ba je povodom ove godišnjice razgovarao s ambasadoricom Francuske u Bosni i Hercegovine Claire Bodonyi.

Razgovarala: Lana Ramljak, Radiosarajevo.ba

"Napad na redakciju magazina Charlie Hebdo, očito, bio je šok za cijelu Francusku. Poseban šok je bilo to što su među teroristima bili Francuzi... Francuska vlada odmah je poduzela mjere koje su u isto vrijeme vezane i za sigurnost, ali i za funkcionalnost Francuske i njenih institucija. Fokusirat ću se na sociološke teme, jer se svi koncentriramo na sigurnosne aspekte kao neposredne reakcije koje poduzimamo nakon napada, a ne bismo trebali zaboraviti razmišljati o dubokim razlozima", govori ambasadorica Bodonyi na početku našeg razgovora, a motive i sam napad komentira riječima:

"Ne smije se napadati sloboda izražavanja. To se ne može tolerirati. Ne radi se o tome da se slažemo s magazinom Charlie Hebdo, ne radi se uopće o tome, nego o našoj privrženosti tome da se ima pravo reći šta se misli, pod uvjetom da to ne bude podsticanje na mržnju. Mi u Francuskoj pravimo razliku između slobode izražavanja i podsticanja na mržnju. Bilo da volimo ili ne volimo Charlie Hebdo, on ne podstiče na mržnju. On se ruga, ponekad to žestoko radi, neki smatraju i neukusno, ali uredništvo ne nagovara da ljude vrše napade i da ubijaju u ime njihovih ideja. To je razlika koju Francuzi dobro znaju."

Vlada je, pod vodstvom predsjednika Republike, nakon napada odmah sazvala sastanak krizne grupe, ne samo s Ministarstvom za unutrašnje poslove, kaže  nam ambasadorica, nego sa svim ministrima koji su zaduženi, na neki način, za funkcioniranje institucija. Radi se o mnogo ministarstava, među kojima su i ono za nacionalno obrazovanje, ono za omladinu i sport, Ministarstvo za zdravlje...

Napad na Charlie Hebdo je predstavljao najgori teroristički napad u Francuskoj od 1961. godine kada su za vrijeme alžirskog rata za nezavisnost pripadnici desničarske organizacije OAS podmetnuli bombu u voz u Vitry-Le-Françoisu kada je poginulo 28 ljudi.

Jedna od velikih reformi koja je uslijedila, nastavlja naša sagovornica, jeste reforma srednjoškolskog obrazovanja – a u Francuskoj srednje škole pohađaju djeca od 11 do 15 godina (obaveza školovanja traje do 16. godine djeteta, nakon čega neki ne nastavljaju školovanje, op. a.).

"Ministarstvo za nacionalno obrazovanje predložilo je tu reformu kako bi se, da tako kažem, bolje integrirala djeca koja dolaze iz siromašnijih sredina. Ne govorim ovdje samo o migrantima ili djeci migranata. U Francuskoj je velika stopa siromaštva i ono vlada među ljudima koji imaju 'staro' francusko porijeklo. Tema je bila da se organiziraju što inkluzivniji časovi i nastava te da se radi na pitanjima 'elitnog obrazovanja'. I u Francuskoj, kao i u drugim zemljama, postoje škole i univerziteti koji su, recimo to tako, namijenjeni intelektualnoj eliti. Kad pripadate porodici koja nije bogata, nemate šansu za takvo školovanje. Sada se mnogo radi da školovanje bude jednako za sve", priča nam ambasadorica i naglašava da se možda potez čini beznačajnim, ali ovo su vrlo, vrlo važne dugoročne mjere.

"Neću sve mjere navesti, ali zaista nastojimo doći do osnove i do srži francuskog društva, da se tu djeluje."

Ambasadorica Bodonyi otkriva i kako je drugi važan aspekt promjena koje se događaju nakon terorističkih napada u Francuskoj – reforma Ustava, u smislu mjera koje važe kada se proglasi "vanredno stanje", a tiču se "javnih sloboda".

"Vi znate da Francuzi ne vole da im se diktira šta će raditi. Ali vanredno stanje je odgovor na ovakve trenutke i određenim mjerama se želi osigurati da policija ima mnogo više ovlasti za vršenje istraga. Vanredno stanje proglašava Parlament i ono se određuje za jedan kratki period. Posljednji put kad smo proglasili vanredno stanje bilo je za vrijeme alžirskog rata za nezavisnost, prije skoro 60 godina. Hoću reći, veoma rijetko se proglašava vanredno stanje, te će se i te mjere provoditi vrlo rijetko", objašnjava Bodonyi.

Naglasila je i kako se u Francuskoj trenutno vodi velika debata o oduzimanju francuskog državljanstva. Državljanstvo bi se moglo oduzeti samo ako se steklo – ako niste bili francuski državljanin po rođenju. U oktobru je francuski ministar za unutrašnje poslove predložio da se oduzme državljanstvo za više osoba i ta mjera predviđa da se to dešava/izvodi kada se dokaže da osoba podriva najveće interese Francuske i u slučajevima terorizma.

„Vezano za terorizam – nakon napada na Charlie Hebdo, veliki posao je napravljen vezan za izmjene zakona vezanih za zločin terorizma i želim insistirati na dimenziji prevencije, zato što je to temeljno pitanje. Terorizam se mora pokušati zaustaviti prije nego što se kod ljudi uopće stvori taj osjećaj da žele biti teroristi. Također, radimo na pitanju deradikalizacije. MUP je osnovao tzv. 'zeleni broj', gdje porodice, koje prve primijete promjenu u nečijem ponašanju, mogu potražiti pomoć. Tu su policajci, psiholozi, socijalna pomoć... ekipe koje mogu na odgovoriti na pitanja porodica te im pokušati pomoći da djecu odvoje do toga. To je složeno kad su mladi ljudi već indoktrinirani, ali sve treba pokušati", objašnjava ambasadorica Francuske u BiH.

U tom kontekstu doznajemo da na pitanju deradikalizacije zajedno rade i s Ministarstvom za sigurnost Bosne i Hercegovine, te da je resorni ministar Dragan Mektić u Francuskoj već obavio niz sastanaka na ovu temu.

"I još jedna stvar jeste tema suočavanja muslimanskih zajednica u Francuskoj, jer teroristi žele da podijele društvo. Nažalost, prve žrtve terorizma su muslimani. Zato što se nalaze na nišanu stereotipa i postoji ta mogućnost da ih ljudi poistovjećuju s tim. Francuska muslimanska zajednica distancirala se od terorizma, ali moramo raditi mnogo na komunikaciji, kako bi se objasnilo šta je vjera, šta je islam...", cijeni ona i poručuje:

"Vi znate da je laïcité (francuski sekularni poredak) jedan od stubova francuskog društva. Niko u Francuskoj vas ne pita koje ste vjere, to nas ne zanima i što se nas tiče to spada u privatni život. Imajte svoje vjerske vrijednosti, ali one se ne ističu na javnom mjestu. No, laïcité je zapravo doveo do nepoznavanja religija, a to, opet, vodi do predrasuda. Upravo u tom okviru građanskog obrazovanja, kako ga zovemo, moralo bi malo više da se okrene ka proučavanju religija. Francusko Ministarstvo za nacionalno obrazovanje će morati o tome razmisliti."