Bacači sjenki: Dramaturgija visokog rizika

U Sarajevu je upriličena konferencija za novinare uoči četverodnevnog prikazivanja predstava Muški/Ženske u produkcijizagrebačkih 'Bacača sjenki', 'Teatra @td' te Festivala Mess, u okviru festivala Modul Memorije. 

"Kakav je status ženskog i muškog pitanja na izmaku prvog desetljeća 21. sotljeća, nakon svih povijesnih (r)evolucija, metamorfoza, tranzicija, transgresija i regresija? I još prije: Kako se danas može definirati žensko i muško pitanje? I još prije: Je li to uopće pitanje ili je riječ onečem drugom? Ili: Kakve stavove zauzimamo i kakve predrasude izvršavamo do spolog opredjeljenja? I još prije: Na koji način možemo govoriti o spolnoj pripadnosti? I još prije: Što nas čini pripadnicima odrežene spolne grupacije?" - pitanja su koja postavljaju redatelji predstave - Katarina Pejović i Boris Bakal. 

Redateljica je novinarima rekla kako je u ovom projektu namjerno izvršena segregacija po spolnoj osnovi - kako među glumcima, tako i među publikom. Četiri različite predstave u kombinaciji - muških/ženskih izvođača/gledatelja - žele istražiti što je danas zajedništvo i u kojoj mjeri postoji. U laboratorisjkim uvjetima istospolnog susreta između publike i izvođača rađaju se odgovori.

Boris Bakal pojašnjava da se u suštini predstava bavi dvama aspektima zajedništva - užitkom i reprodukcijom, koji prerastaju u političko pitanje. 

Ovo je jedna od prvih poslijeratnih predstava u kojoj učestvuju glumci iz BiH i Hrvatske, što je od posebnog značaja, istakla je redateljica, dok se sarajevska glumica Irma Alimanović  osvrnula na proces nastajanja ovog djela. "Većinu procesa radili smo zajedno, upoznavajući se privatno, intimno, kroz priče o našim porodicama i okruženju, sjećanjima, kroz disusije i razgovore. Zaključak je da svako u sebi nosi veliki broj stereotipa koji određuju njegovo ponašanje. 

Vilim Matula, o ovoj ulozi kaže: "Biti muško u životu nije lako. U predstavi se taj osjećaj još i pojačava. Nikada ne možete biti muško u pravoj mjeri - ili ste suviše muško ili premalo. Prava mjera muškosti ne postoji".

Mona Muratović ispričala je kako je do sada bila impresionirana iskrenim odnosom koji glumci i publika uspijevaju uspostaviti: " Čini mi se da su sa nama podijelili neke stvari koje nisu čak ni sa svojim bračnim drugovima", ističe ona.  

Svako igranje ove predstave je drugačije, a ishod u velikoj mjeri zavisi od feedbacka publike.  

S obzirom na to, novinare je zanimalo da li postoje kulturološke nijanse u zavisnosti o sredini u kojoj se predstava igra, te kako se ekipa pripremila za igranje u Sarajevu, s obzirom da se radi o sredini koja je drugačija od Zagreba. Boris Bakal je odgovorio kako je prije sarajevskog gostovanja izvršeno istraživanje bosanske literature i štampe, ali da su stvarni pokretači radnje predstave glumci i publika, ta da je konačan ishod nepoznat. 

Iako na predstave ne možete ići sa osobom suprotnog spola, ipak ne propustite priliku da ih pogledate. Igraju se u dvorani teatra SARTR (bivši CDA) u sljedećim terminima:

18.04.2011.                                                                       
19:00 – Muški za mušku publiku                          
21:30 – Muški za žensku publiku                        
 
19.04.2011.                                                                       
19:00 – Muški za žensku publiku                        
21:30 – Muški za mušku publiku                         

20.04.2011.                                                                       
19:00 – Ženska za žensku publiku                          
21:30 – Ženska za mušku publiku   

21.04.2011.                                                                       
19:00 – Ženska za mušku publiku                          
21:30 – Ženska za žensku publiku  

Boris Bakal. Manja slika: Katarina Pejović; foto: radiosarajevo.ba