Srebreničanin Ado Hasanović: O filmu 'Dnevnici mog oca', Sarajevo Film Festivalu i životu u Italiji

U okviru 30. Sarajevo Film Festivala prikazan je dokumentarni film Dnevnici mog oca Ade Hasanovića, bosanskohercegovačkog reditelja s italijanskom adresom.

Riječ je o dokumentarnom filmu u kojem Ado Hasanović od snimaka koje je načinio njegov otac Bekir o svakodnevnom životu u ratnoj Srebrenici i njegovog dnevnika, zajedno sa svojom majkom Fatimom, rekonstruiše njegovo preživljavanje Marša Smrti i genocida u Srebrenici.

Mladi reditelj za portal Radiosarajevo.ba govorio je o filmu Dnevnici mog oca, Sarajevo Film Festivalu, Srebrenici i životu u Italiji.

Trending

Roditelji čije su bebe pronađene zakopane u dvorištu: U pritvoru čitaju Bibliju i ne razgovaraju

Radiosarajevo.ba: Kako je publika reagovala na film Dnevnici moga oca?

Hasanović: Film je prikazan ovdje na Sarajevo Film Festivalu u BH Film programu i jako sam zadovoljan da je predstavljen na ovako značajnom Festivalu. Reakcije publike su zaista nevjerovatne iz razloga što nisam iskreno očekivao toliko dug aplauz i da će svi ustati na noge.

23.08.24. 16:53

Dolazak svjetske zvijezde prošao ispod radara: Zbog čega Noomi Rapace nije dobila adekvatnu pažnju?

Mnogo ljudi je izjavilo da je moj film zaista najiskreniji po pitanju teme Srebrenice, prije svega jer se tu vide ljudi i njihov život u Srebrenici prije nego što će se desiti ono najgore.

Radiosarajevo.ba: Na Sarajevo Film Festivalu prikazani su i filmovi s Pesaro Film Festivala, imate li svoje prste u tome? 

Hasanović: Da, bio sam karika da se povežu ta dva Festivala. Jedan sam od osoba koja je napravila projekat, odnosno napisala način kako da se napravi jedan kratki film u deset dana. Zajedno smo s Elmom Tataragić i predstavnicima Pesaro Film Festivala napisali taj projekt i pet mladih ljudi sa Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva je stiglo u Pesaro sa svojom asistenticom Bojanom Vidosavljević gdje su snimili dokumentarni film Ruke grada.

Ideja je bila da se snimi kratki film iz tačke gledišta jednog stranca. Iskreno, ispao je nevjerovatan projekat, u deset dana je sve napisano, istraženo, snimljeno i montirano. Moram naglasiti i da su Leonardo Kurtz, Livio Paulet i Elisa Sorge s italijanske strane mnogo doprinijeli za taj kratki film.

Stvarno je bilo super, bila je puna sala, ispunjena emocijama iz razloga što studenti s Akademije scenskih umjetnosti nisu dobro razumjeli italijanski, a snimali su na italijanskom, ali na kraju je ispalo prelijepo.

Radiosarajevo.ba: Koji je najbolji film koji ste gledali na Sarajevo Film Festivalu ove godine? 

Hasanović: Uf, to je jedno jako teško pitanje. Obzirom da sam sad pogledao Passaggi di Autore Presents, dodirnule su me emocije tih filmova zato što je to Festival za koji radim već dugo godina kao umjetnički direktor. Riječ je o sekciji italijanskih kratkih filmova novih italijanski autora i autorica.

Moram biti iskren, nisam pogledao puno filmova, nekako sam želio da živim, prije svega da proživim emociju mog filma. Borio sam se da moja mama dođe na Festival.

Prvi put sam se susreo da osoba koja je dio nekog filma ne želi da gleda film, to mi se nikad prije nije desilo. Moja mama je jedna od glavnih protagonistica filma, a ona još nije spremna da ga pogleda.

Međutim, izašao sam prvi put s mamom i djevojkom Chiarom na crveni tepih i to je bilo nešto posebno i lijepo.

Radiosarajevo.ba: Gdje volite boraviti kad ste u Sarajevu? 

Hasanović: Najviše volim da boravim na Velikom Alifakovcu, tu mi je najljepše, nekako s tog mjesta kao da vidim i doživim cijelo Sarajevo. Prelijepe stvari su se desile u tom dijelu grada.

Radiosarajevo.ba: Ko je po Vama najveća zvijezda ovogodišnjeg Festivala?

Hasanović: Bilo je puno zvijezda, ali mislim da je najbitnija osoba koja se pojavila palestinski reditelj Elia Suleiman. Drago mi je da je baš on dobio Počasno srce Sarajeva.

16.08.24. 20:55

Počasno Srce Sarajeva uručeno palestinskom reditelju Eliji Suleimanu

Radiosarajevo.ba: Koliko Italijani znaju o bosanskohercegovačkoj kinematografiji?

Hasanović: Italijani ne znaju puno o bh. filmu. Radim na jednom filmskom festivalu u Rimu koji se zove Euro Balkan Film Festival i ove godine upravo zbog tog manjka znanja o bh., regionalnoj i balkanskoj kinematografiji taj Festival je organizovao jedno studijsko putovanje novinara koji su došli u Sarajevo. Imali smo dvije sesije organizovane u saradnji s Filmskim centrom u Sarajevu, gdje smo u jednoj sesiji ujutro imali saradnju s Ines Tanović i Srđanom Vuletićem, također uz doprinos Elme Tataragić, i druga sesija je bila s Aidom Begić i Nerminom Hamzagićem.

Tri italijanska novinara koja su došla u Sarajevo imala su priliku da malo prošire svoje vidike, razbiju neke predrasude o bh. kinematografiji i da pišu o Sarajevo Film Festivalu. Zašto pojedini Italijani ne znaju ništa o bh. kinematografiji? Vrlo jednostavno, prije Sarajevo Film Festivala održava se Locarno Film Festival i većina italijanskih novinara odlazi tamo.

Osim toga, Sarajevo Film Festival počinje uvijek kada je jedan od najvećih italijanskih praznika Ferragosto, znači 15. august i većina ljudi odlazi na odmore, a poslije SFF-a dolazi jedan od najvećih filmskih festivala na svijetu, to je Venecija Film Festival.

Studijska misija ovih novinara je jako dobro prošla i mi želimo ovu saradnju nastaviti upravo da bi senzibilizirali bh., regionalnu i balkansku kinematografiju za italijansku publiku u Rimu jer će se Euro Balkan Film Festival održati u mjesecu novembru, imat ćemo jako bitne goste kao i svih prethodnih godina, a nadam se da ćemo sad privući još više gostiju koji će gledati filmove i učiti o našoj kulturi.

Radiosarajevo.ba: Kakva je Vaša saradnja s Italijanima?

Hasanović: Sjajna je u svakom pogledu, ostvario sam saradnju sa raznim filmskim festivalima u Italiji. Studirao sam na Centro Sperimentale di Cinematografia u Rimu, imam super odnose, radim razne projekte...

Ove godine, baš uz podršku nekih prijatelja iz Italije sam osnovao i prvi filmski festival u Srebrenici koji se zove Silver Frame Film Festival. Dakle, imao sam zaista veliku podršku tih prijatelja u Italiji, zatim iz Nizozemske, Njemačke, kao i iz Bosne i Hercegovine.

Festival u Srebrenici je sigurno nešto bitno za lokalnu zajednicu u Srebrenici, regiju, ma ne samo za regiju već i za cijeli svijet. Važno je da se nešto lijepo u Srebrenici dešava i da se ljudi koji žive tamo vrednuju.

Mislim da svako ko voli Srebrenicu treba poslije 11. jula ostati u Srebrenici i tu provesti nekoliko dana. Neki ljudi se pitaju zašto je Festival blizu 11. jula jer smo ga organizovali 15., 16. i 17. jula, mislim da je jako bitno organizovati i sjećati se ratnih dešavanja i genocida u Srebrenici jer svijet još uvijek ne zna dovoljno o rat u Bosni i Hercegovini i da je u Srebrenici počinjen genocid.

Mislim da će se s Rezolucijom o genocidu to popraviti, a 15. juli smo izabrali kao datum kako bi potaknuli ljude da ostanu u Srebrenici i nakon dženaze i pomognu lokalnoj zajednici.

Srebrenica je moja kuća, dom u kojem žive meni dragi ljudi koji vide budućnost u tom mjestu. Ovdje se na neki način kreira polika da se ne smije pričati o životu Srebrenice, da se ne smije pričati o projektima i to je ustvari ta neka pogrešna politika koja je napravljena ovdje.

Pozivam sve normalne ljude koji vole Srebrenicu da odu tamo i da na neki način doprinesu svojim prisustvom, porazgovaraju s ljudima, prenoće kod nekih Majki... Smatram da je to način na koji se može oporaviti Srebrenica.

Moj prijatelj iz Travnika kojeg sam upoznao na Maršu mira mi je rekao "Od vas ovdje sam naučio da ne mrzim". To je zaista jedan veliki kompliment.

Mislim da trebamo zaista doći u Srebrenicu i razgovarati, vidjeti kakva je situacija, ulagati u kulturu, obrazovanje, treba se napraviti neka drugačija strategija da se vrednuju ti ljudi koji tamo žive.

Radiosarajevo.ba: Kakvi su Vaši planovi u narednom periodu?

Hasanović: Cilj mi je da napravim prvi igrani dugometražni film, na tome još uvijek radim, a radim i na nekoliko kratkih filmova. Trenutno je u pripremi Hvar Film Festival za koji radim kao selektor, eto, to će biti neki naredni projekat...