Sjećanje na glumca velikog srca: 33 godine od smrti Rejhana Demirdžića

Danas se navršavaju 33 godine od smrti Rejhana Demirdžića, jednog od najvećih glumaca koje je Bosna i Hercegovina imala.

Veliko srce Rejhana Demirdžića je prestalo da kuca 22. augusta 1988.
godine.

Demirdžić je rođen 2. januara 1922. godine, u Sarajevu.

Trending

Svi amandmani na Izborni zakon BiH koje je nametnuo Schmidt stupili na snagu

Svoj prvi glumački nastup ostvaruje s nepunih 17 godina, u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine, u predstavi Mirandolina Karla Goldonija.

Od 1945. do 1955. godine stalni je član pozorišnih ansambala u Šapcu, Titovom Užicu i Nišu, nakon čega se vraća u sarajevsko Narodno pozorište, gdje svojim nastupima i fantastičnom scenskom transformacijom skreće pažnju.

Rejhan Demirdžić je zajedno s Jurislavom Korenićem bio autor kultne televizijske serije Karađoz, nekadašnje Televizije Sarajevo, u kojoj je igrao glavnu ulogu.

Svojom izvedbom Husametin-bega uspostavio je nove temelje i uveo glumačka sredstva koja i danas važe za standard posvećenosti poslu i glumačkom zanatu.

"Umjetnik mora dio sebe pokloniti svom pozivu - dio svog privatnog života i emocija. Za sebe mogu slobodno reći da sam pola svog života, svoje ličnosti, individualnosti, poklonio teatru. Zbog toga mi nikad nije bilo žao i kad bih bio u prilici da opet biram, izabrao bih glumu", rekao je jednom Demirdžić.

Jedan od najpoznatijih angažmana velikog Rejhana Demirdžića je priređen zajedno s još jednom veličinom bosanskohercegovačkog glumišta Rudi Alvađom, kada su u saradnji s Momom Dragičevićem stvorili legendarne zabavne emisije Radija Sarajevo, gdje su igrali veoma popularne likove Uzeira i Momu, po kojima je njihova publika i stanovnici grada Sarajeva prozvali tada novosagrađene moderne nebodere na Marijin Dvoru.

Pamte se i role u tv serijalima Odbronici, Tale i Porobdžije, filmovima Miris dunja, Mula Mustafa Bašeskija, Derviš i smrt, Simha, Blago u duvaru, Hasanaginica…

Rejhan Demirdžić je mnogima pomagao i uspješno ih izveo na umjetnički put. Jedan je od najvećih ‘krivaca’ što danas imamo sjajnu Nadu Đurevsku kojoj nije dozvolio da prestrašena pobjegne kući s probe u kulturno-umjetničkom društvu.

Rejhana su svi voljeli, a i danas vole iako je sve manje onih koji ga se sjećaju. Malo ko nas podsjeća na veličine kakve smo nekad imali. Sarajevo mu se tek djelimično odužilo za velike umjetničke i ljudske zasluge darujući mu Šestoaprilsku nagradu i dajući njegovo ime jednoj ulici u sarajevskom naselju Dobrinja.