Selma Spahić, najuspješnija redateljica u 2016. godini

Selma Spahić s pravom može reći da je 2016. bila njena godina. Zvali su je u teatre širom regije, a pored toga je i uspješno selektirala predstave za ovogodišnji MESS. Ona je zasigurno jedna od onih osoba za koje pomislite da bi trebale imati svog klona kako bi udvostručile svoje kvalitetno i za cjelokupnu zajednicu (pre)važno djelovanje. 

Stoga smo Selmu Spahić zamolili da za čitatelje portala Radiosarajevo.ba rezimira godinu s kojom smo se upravo oprostili. 

Radiosarajevo.ba: Ovo je bila veoma uspješna godina za vas – čak tri predstave režirali ste izvan BIH. Kakva su vaša iskustva radeći u pozorišnim kućama u zemljama za koje se smatra da imaju uređenije kulturne politike od BIH?

Selma Spahić: Zbog bolje uređenosti sistema, radi se opuštenije i imate puno veću podršku institucije, manje ste opterećeni svim produkcijskim aspektima, koji i ne bi trebalo da vas se tiču, ogroman je respekt prema svačijem poslu i radu. Zbog većih budžeta, radi se više i estetski standardi su veći. S druge strane, zbog hiperprodukcije, predstave se manje igraju, rigidnost sindikalnih pravila nekada vas zna dovesti u nemoguće okolnosti, postoji i veća distanca među ljudima u kreativnom procesu. Upoznala sam fantastične ljude i mnogo naučila, bavila se Molnarom, odličnom slovenačkom autoricom Simonom Semenič i radila “Majstora i Margaritu”. Svjesna sam kolika je privilegija dobiti takve šanse i vrlo sam zahvalna na tome. Pošto se regija otvara prema mladim ljudima u teatru, radujem se da će biti sve više šansi za bh. umjetnike i umjetnice.

Radiosarajevo.ba:  Od ove tri predstave, dvije su se izvodile na slovenačkom. Kako je bilo raditi predstavu na tom jeziku?

Selma Spahić: Bilo je jako zanimljivo, jer je to prvi put da nisam radila na BHS-u. Uspjela sam pred kraj da sklapam rečenice, ali obično od riječi iz naših tekstova, tako da sam često van konteksta govorila da će sad kiša ili da šine nemaju kraja. Svi ljudi sa kojima sam radila govorili su odlično naš jezik, čak i najmlađi koji su rođeni poslije raspada Jugoslavije, što je vrlo lijepo i znakovito.

Radiosarajevo.ba: Zanimljivo je da se u sve tri produkcije doveli svoje vjerne suradnike na polju muzike, scenografije? Znači li to da u njih imate najviše povjerenja?

Selma Spahić: Politika kuća je takva da kada zovu rediteljicu ili reditelja, pozivaju i većinu njenog ili njegovog autorskog tima. Moje iskustvo je da se jako njeguje ta ideja timskog autorstva predstava, kada pozovu određenu rediteljsku estetiku, zanimaju ih svi aspekti- likovnost predstave, muzika, dramaturgija, pokret. Meni je taj metod rada jako odgovarao, jer sa saradnicima i saradnicama dijelim sve dileme, kreativne i produkcijske. Jako mi je značilo što su sa mnom iz Sarajeva išli Thomas Steayaert, Lejla Hodžić ili Mirna Ler.

Radiosarajevo.ba:  Koliko je za teatarski život u regiji važna ovakva kreativna razmjena i fluktuacija ljudi i ideja?

Selma Spahić: Umjetničke zajednice trebaju biti fleksibilne, promjenjivih struktura, da bi se širile, da bi došli novi utjecaji. Sa drastičnim rezovima u kulturi, došlo je do još većeg zatvaranja umjetničke zajednice. Protiv toga se svim silama moramo boriti. Nedostaje nam solidarnosti, međusobne podrške i ujedinjenog fronta u borbi protiv tendencije nacionalizacije kulture i otupljivanja svih njenih oštrica. Kultura ako nije kritička, ili u najmanju ruku propitivačka, nije ni živa. Cenzura se preko neokonzervativnosti uvukla u kreativni prostor, a internacionalizacija je jedan od načina kako je možemo pobijediti.

Radiosarajevo.ba:  Na ovim tremeljima stoji i koncept „Scene MESS“ inicijative koja je u 2016 dobila puni smisao u javnosti. Zašto nam je Scena MESS važna?

Selma Spahić: Scenu Mess smo zamislili kao prostor pozorišne slobode. To zvuči kao floskula, ali praktično znači da autor ili autorica bira materijal, a zatim i sve ljude sa kojima želi da radi, te ima proces kakav želi. Kada Scena MESS bude imala svoj prostor, to će i dalje biti njen produkcijski model, upravo zbog fleksibilnosti i fluktacije koju spominjete. Različiti ljudi i različite metode rada. Ta vrsta slobode i povjerenja je esencijalni preduslov da nastanu uzbudljive stvari. Do sada nam se to pokazalo ispravnim i prošle godine je tako nastala predstava “What is Europe?” Andraša Urbana.

Radiosarajevo.ba:  Ovogodišnji 56. MESS bio je oličenje hrabrog, angažiranog teatarskog festivala i doveo sjajne predstave. Ipak, sve to je ostalo u sjeni zadnje večeri, kada je dio javnosti vršio pritisak na organizatore MESS-a da zabrane igranje jedne od predstava. Šta smo sve o bh. društvu naučili te večeri?

Selma Spahić: Ovo je sekularna država, i važno je da zažive civilizirani mehanizmi da se u društvu zalažemo za svoje mišljenje. Ukoliko se nekome kulturni događaj ne dopada, neka ne ide na njega. Ukoliko ipak prisustvuje, odgleda i onda i dalje misli da ima argumente da mu se usprotivi, neka započne diskusiju ili u krajnosti, poduzme pravne mjere. Ali ne smije biti poziva na nasilje i linč. Ako ih ima, moraju biti sankcionisani i osigurana sigurnost građana i građanki koji su odabrali da dođu na skup.

MESS je također napravio propuste i to je bilo iskustvo iz kojeg se mnogo naučilo. Na kraju, u Sarajevu je bez ikakvih problema igrao Castellucci prije nekoliko godina sa jednom od najkontroverznijih predstava u posljednih nekoliko decenija, i publika se, uprkos svemu, ove godine izborila da vidi i “Naše i vaše nasilje”. MESS će, uz dobru pripremu, nastaviti da dovodi predstave koje pomjeraju teatarske granice, jer je sloboda umjetničkog izražavanja krucijalna za zdravo društvo. 

Radiosarajevo.ba:  Nekoliko riječi o onome što nas tek očekuje, a to je predstava u vašoj rodnoj Zenici.

Selma Spahić: “Moja fabrika” nastaje prema divnoj knjizi Selvedina Avdića, koju on zove intimnom monografijom. Taj spoj dokumentarizma i lične historije je vrlo uzbudljiv scenski materijal. “Moja fabrika” će biti predstava o radnicima i radnicama kroz historiju Željezare. U Zenici se sa izgradnjom Željezare govorilo više evropskih jezika, ljudi su se naseljavali takvom brzinom, da se nisu stizali graditi stambeni objekti, niti adresirati ulice, snimali su se filmovi, imala je pokret otpora vrijedan ekranizacije. O tome svemu se danas jako malo zna, jer svaki novi sistem briše sve što im je prethodilo. Svi naši radnički gradovi imaju jako zanimljive lokalne historije i ogroman kreativni potencijal. Nadam se da će Zenica u našoj predstavi publiku iznenaditi jednako koliko je i nas sve koji smo je tek sada otkrili, iako smo odrastali u njoj.

 Radiosarajevo.ba:  I na kraju, šta je vaša poruka za 2017.

Selma Spahić: Nisam ja baš vješta sa porukama. Evo, da zamislim naučnu fantastiku u kojoj ćemo u 2017. iskorijeniti patrijarhat, a za njim ćemo neutralisati nacionalizam, klerikalizam, homofobiju, ksenofobiju i niz drugih društvenih maligniteta. Nije to puno. Ako neko ima nešto protiv, makar neka ima dovoljno pristojnosti da se bavi svojim životom i pusti druge da žive kako žele, u ljubavi i slobodi.