Josip Vancaš - čovjek koji je napravio Sarajevo sa razglednica

Urbicid je glavni grad Bosne i Hercegovine učinio disfunkcionalnim i estetski neprivlačnim. Pažnje vrijedni građevinski, arhitektonski i urbanistički poduhvati su zasluge pojedinaca iz prošlosti.

Arhitekta Josip Vancaš je jedan od njih. Danas se navršava 160 godina od njegovog rođenja. U 73 godine života je svojim remek-djelima modernizirao Sarajevo.

U stručnoj publikaciji Neogotička arhitektura Josipa Vancaša, profesor zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta Dragan Damjanović je podsjetio na njegov neprocjenjiv doprinos izgradnji Sarajeva i drugih tada austrougarskih gradova.

Znanje projektovanja veličanstvenih objekata koji će odraziti imperijalnu moć Austrougarske je stekao u Beču. U prijestolnici carstva se školovao na Visokoj tehničkoj školi i Akademiji likovnih umjetnosti.

Objekti čiji je autor Vancaš odražavaju uticaj bečkih arhitekata Friedricha Schmidta i Heinricha Ferstela. Dio života je proveo u Zagrebu gdje je stekao dio praktičnog iskustva u ateljeu Janka Grahora.

Neogotika Vancaša je jasno uočljiva na i u sarajevskim zgradama koje je projektovao. Damjanović u svojoj publikaciji mu pripisuje zasluge za dvije stotine radova. Njegov arhitektonski opis je obilježila izgradnja crkvi i to njih 70 među kojima je katedrala u centru Sarajeva - katedrala Srca Isusova.

Doprinio je izgradnji 110 palača i najamnih zgrada, 12 škola, deset objekata za organe vlasti, deset banaka, te šest hotela i kafana.

Sarajevska katedrala je izgrađena po uzoru na katedrale u drugim gradovima monarhije koja je vladala Bosnom i Hercegovinom. Vancaš je kao 24-godišnjak uspio opravdati povjerenje disciplinovanih i zahtjevnih Austrougara.

Posao koji mu je lično povjerio zajednički ministar finansija u Bosni i Hercegovini Benjamin Kallay je obilježio njegovu arhitektonsku karijeru.

Mjesto molitve za katolike je postalo jedno od najprepoznatljivijih simbola glavnog grada i cijele Bosne i Hercegovine. Od 1889. godine, katedrala Srca Isusova nije samo mjesto molitve, već susreta i interakcije građana Sarajeva i njegovih posjetioca.

Bogomolja sa razglednice i poštanskih markica čija je izgradnja koštala 260.000 forinti je na ponos građanima.

Kvalitet katedrale u Sarajevu je u tome što je izgrađena od kamena - naglasio je Damjanović. Da je Vancaš sjajno uradio povjereni zadatak, potvrdio je dolazak brojnih vjerskih velikodostojnika na otvorenje katedrale i odluka Franza Jospeha I da mu dodjeli priznanje Viteški križ.

U godini atentata na Franza Ferdinanda i početka Prvog svjetskog rata, na brdovitom sarajevskom naselju Bistrik je izgrađena crkva svetog Ante. Crkva je također zamisao ovog arhitekte.

Trag je ostavio u drugim bosanskohercegovačkim gradovima projektovanjem sakralnih objekata - Tuzli, Bijeljini, Fojnici i Kraljevoj Sutjesci, između ostalog.

Nesumnjivo da su crkve asocijacija na vrsnog Vancaša. Ali, neopravdano bi bilo ne spomenuti njegove druge neimarske poduhvate.

Zgrada u kojoj je danas smještena institucija Predsjedništva Bosne i Hercegovine je izgrađena 1886. godine. Bila je sjedište Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine.

Generacije sjajnih muzičkih umjetnika su odškolovane u sarajevskoj Muzičkoj akademiji. Prvobitna namjena zgrade Akademije je bila drugačija. Služila je potrebama Zavoda sveti Augustin izgrađenog 1893. godine.

Dvadeset godina kasnije je glavni grad Bosne i Hercegovine dobio savremenu zgradu pošte. Ovaj veleljepni objekat na lijevoj obali Miljacke je bio zapaljen u toku posljednjeg rata pretrpivši značajna oštećenja. Njegovom devastacijom je grad bio komunikacijski izolovan od svijeta.

Monumentalne građevine snažnog umjetničkog izraza koje je projektovao Vancaš i drugi arhitekti su urbanistički vesternizirali Sarajevo. Uspjeli su da primjene savremenost, a da ne oskrnave čaršiju kao kulturnu zaostavštinu Osmanskog carstva. To je jedan od razloga zašto se Sarajevu tepa da je evropski Jerusalem.

Josip Vancaš je preminuo u Zagrebu 1932. godine.