Ivo Andrić prije 62 godine primio Nobelovu nagradu za roman 'Na Drini ćuprija'
/ Komentari (17)
Povratak na članakNAPOMENA: Komentari su isključivo lični stavovi autora. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i pisanja komentara koji podstiču na mržnju. Strogo zabranjen bilo kakav govor mržnje na portalu radiosarajevo.ba, zbog kojeg možete biti krivično procesuirani. Radiosarajevo.ba ima pravo i obavezu da na zahtjev zvaničnih organa dostavi podatke o korisniku čiji komentari sadrže govor mržnje, kao i da korisniku trajno blokira pristup. Obaviještavamo vas da svaki čitatelj dobrovoljno pristupa čitanju i kreiranju komentara i prihvata mogućnost da neki komentari mogu sadržavati narativ koji je u suprotnosti sa vjerskim, nacionalnim, moralnim i drugim načelima. Radiosarajevo.ba ima pravo da obriše sporne ili prijavljene komentare bez najave i objašnjenja. Radiosarajevo.ba koristi automatski sistem prepoznavanja i uklanjanja govora mržnje i drugih neprimjerenih sadržaja u komentarima.
***
Haha u Avazu piše uz zvuke sevdalinke Kad ja pođoh na Benbašu
*** O čemu ti to pišeš vidi se da si rođen u dijaspori
***
U januaru 1939. godine na zahtev Vlade, izradio je projekat rešenja „kosovskog problema“, u kojem je predložio iseljenje dela albanskog stanovništa u Tursku, kao i podelu Albanije između Jugoslavije i Italije, prema kojem je Srbija trebalo da dobije Severnu Albaniju i luku Drač! “Podelom Arbanije nestalo bi privlačnog centra za arbanašku manjinu na Kosovu, koja bi se, u novoj situaciji, lakše asimilovala. Mi bismo, eventualno, dobili još 200.000-300.000 Arbanasa, ali su oni većinom rimokatolici, čiji odnos sa Arbanasima muslimanima nikad nije bio dobar.
***
***
Otac musliman, majka katolkinja, odgojila ga tetka (majkina sestra)
Zagrebu ima i rodnu i krsnu listu od Ive Andrića u kojoj piše da je Hrvat i katolik, a on se nakon učlanjenja u masone izjašnjavao kako mu pasalo...
Uz zvuke sevdalinke "Kad ja pođoh na Bembašu", švedski kralj Gustav VI uručio je Ivi Andriću nagradu Nobelovog komiteta Švedske akademije, koja mu je dodijeljena „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom historije svoje zemlje
Koliko mržnje, neznanja, nepismenjaštva i narativa kolektivne šovinističke lobotomije započete 1990.! U Hrvatskoj jednoga Krležu masakriraju te svode na gnomske omjere filistra i domobrana; Šnajderov ingeniozni Hrvatski Faust nema izvedbe, jer upravo to raskrinkava. Ili što analfabetske Hrvatine rade s Dašom Drndić, Dubravkom Ugrešić, Slavenkom Drakulić? Kako u Srbiji prolaze Danilo Kiš, Mirko Kovač, Svetislav Basara, Bora Ćosić? Ali ignoranti, trogloditi i zombiji plemenskoga nepismenjaštva valjaju se i dalje u kaljužama vlastite svemoći i predmoderne bijede. U BiH se ovo ne događa samo Andriću. Fauna septičkih jama Hrvatina, Bošnjačina i Srbendi fekalno i postumno se obračunava s Ćopićem , Makom, D. Sušićem, A.B.Šimićem, Kranjčevićem, Mešom. Ne'š ti fauni iz habitata špilja, kloaka i plemenskoga smrada ugrožavati idilu pismenošću, naobrazbom, znanjem, kreacijom, erudicijom. Ne'š ti guštu i meraku svete plemenske septičke jame podvaljivati budućnost, nadu, izbor, slobodu, svjetla Kozmopolisa!!!
Lijepe riječi su ukras
Lijepe riječi su ukras
Lijepe riječi su ukras
Lijepe riječi su ukras
Lijepe riječi su ukras
Niko Mirošević Sergo, prijatelj Ive Andrića i konzul nekadašnje Kraljevine Jugoslavije u Klagenfurtu u Austriji napisao je pjesmu "Kairski bazar" koju je posvetio Ivi Andriću. "Mujezin pjeva sure svome bogu Alah da mu oprosti jerbo lažno pjeva Nije to ljubavi već pjesma gnjeva Poziva na kavgu a odbija na slogu. Pastirova koza, vezana za nogu, Oko sebe mlijeko nevješto proljeva, A muhe se kupe. Lijeni Arap zjeva U prljavu svoju obavijen togu. U prašini gustoj djeca zamazana Otresaju nečist sa čupave glave, Dok džamija stara, ko krastava rana Zapušteno zjapi, svjedok prošle slave, K nebu se uzdiše miomiris gnoja I Homerov masni dio ovnujskoga loja." Ivo Andrić odgovorio je svome prijatelju Niki Miroševiću pismom u kome između ostalog kaže: “Naročito me veseli tvoja lepa zbirka pesama, u kojoj ima i jedna posvećena meni. Mene također ova sredina smrada, loja, lenosti i pokvarenosti poklonika arapskog varalice guši, pa sam više u Beogradu nego u Bosni.” Dobro je raspirio mržnju "nobelovac" romanom Na Drini ćuprija, da bi na kraju general Mladić Ratko ulaskom u Srebrenicu izjavio ;"Došlo je vreme da se osvetimo Turcima na ovim prostorima!"