Dizdar: Zabrinut sam za budućnost Slova Gorčina, Mak je već protjeran iz Stoca

U Stocu je završen književni Festival kulture Slovo Gorčina.

Prethodna tri dana, kako su danas saopćili organizatori, pod svodom Maka Dizdara, njegovi potomci i poštovaoci su se okupili 49. put uzastopno, da ožive ideju koju je on prvi put zagovarao u jednom intervjuu, davne 1970. godine, da njegov grad dobije festival koji će okupiti cjelokupnu tadašnju umjetničku scenu, u njegovom Stocu, u kojem prevladavaju kamen, voda i zelenilo. 

Ovim povodom za Radiosarajevo.ba govori predsjednik Udruženja “Slovo Gorčina“, Gorčin Dizdar, unuk Maka Dizdara.

Radiosarajevo.ba: Kakvi su utisci nakon što je 49. Festival kulture Slovo Gorčina spustio svoje zavjese?

DIZDAR: Kada saberemo sve utiske, mi smo veoma zadovoljni svime što se dešavalo, na i oko festivala, jer smo radili u teškim uslovima. Počevši, naravno, od pandemije koronavirusa do činjenice da je mjesto održavanja i program festivala izmijenjeni sedmicu prije početka manifestacije.

Dobili smo obavijest općinskih službi da, ipak, nećemo dobiti dozvolu da se programi održavaju na Radimlji i na Starom gradu Vidoškom, pa smo u zadnji čas uspjeli naći alternativno rješenje, auto-kamp pored Bregave. Mislim da smo tu lokaciju lijepo uredili kako bi sve to izgledalo prikladno i dostojno. Mislim da su gosti bili veoma zadovoljni.

U petak, 24. jula, dodijeljena je književna nagrada Mak Dizdar, najboljoj mladoj pjesnikinji za ovu godinu, za neobjavljenu zbirku poezije. Prvu noć je bilo 150 ljudi koji su najprije gledali dodjelu nagrade, a potom i poseban program Semezidna Mehmedinovića, koji je prvi put nakon rata recitovao svoju poeziju. Đurđica Ćilić je vodila taj razgovor. Posebno je bilo to što je Semezidn sam čitao svoju poeziju. On je na tom insistirao. Inače je običaj da angažujemo glumca, ali on je želio da on to sam učini. Mislim da se to svidjelo na svoj način i našim gostima, kao i Stočanima.

Potom smo imali koncert MUSTRA ORCHESTRA. U subotu, također, sve prošlo u najljepšem ambijentu, a navečer smo imali, netipično za Slovo Gorčina, DJ set After Affair, koji je privukao oko 250 ljudi.

Radiosarajevo.ba: Žiri u sastavu Dubravka Bogutovac, Darko Cvijetić i predsjedavajući Alija Pirić je jednoglasno donio odluku da književna nagrada Mak Dizdar, pripadne pjesnikinji Sari Kopeczky Bajić, za rukopis Kamen, školjka, papir. Čini mi se da Makovo ime posebno živi kroz ovu nagradu mladim pjesnicima...

DIZDAR: Ta nagrada ima već svoj vlastiti život, ona je postala relevantna u regionalnim okvirima. Mi redovno dobijamo prijave iz Srbije, Hrvatske, Crne Gore. Ove godine smo imali rekordan broj prijava, njih 68, a dobitnica ove godine je iz Hrvatske. Ove godine Slovo Gorčina će ostvariti saradnju sa najvećom izdavačkom kućom u BiH – Buybook, koja ima i distribuciju, tako da će poezija pobjednika festivala sigurno biti čitana u budućnosti. Vjerujemo da će se na ovaj način nagrada pomoći tim mladim umjetnicima da se afirmiraju na književnoj sceni.

Makovo ime živi i kroz tu nagradu, ali Mak je na koncu zaslužio jednu veću nagradu, nagradu za etablirane pjesnike.

Radiosarajevo.ba: Kako doživljavate odluku lokalnih vlasti da ovaj put ne dozvole održavanje Slova Gorčina na čuvenoj Radimlji? Je li to bio pokušaj vlasti da se Maka protjera iz Stoca, briga zbog pandemije ili, ipak, nešto drugo?

DIZDAR: Ne znam da li su lokalne vlasti željele protjeraju Maka iz Stoca. On je na neki način već protjeran iz tog grada. Iako je u parku u centru grada njegova bista, nema ništa drugo što naglašava njegovu vezu sa rodnim gradom.

Nijedna ulica nosi njegovo ime, niti općinske vlasti interesuje Makova hiža, dakle, muzej posvećen Makovom djelu koji već desetak godina djeluje u tom gradu. Niko se nikada nije pojavio!? To se ne odnosi samo na općinske, već i druge nivoe vlasti. Zaista rijetki političari su tu zašli, čast izuzecima.

Nažalost, ni u Sarajevu nije puno bolji odnos prema Maku Didzaru. Ni tamo nema posebne podrške od strane lokalnih vlasti za aktivnosti Fondacije Mak Didzar, niti pokušaja da se u Sarajevu otvori Makova hiža, i to u kući u kojoj on živio. Štaviše, Grad Sarajevo je ustanovio nagradu "Slovo Makovo", dodijeljena je jedna nagrada i onda je "zaboravljena"!?

Ja to ne bih svodio na nacionalnu dimenziju, koliko na jednostavno odnos današnjih političkih struktura prema  kulturi, identitetu, prema ličnosti kakva je Mak. On se ne može jednostavno uklopiti u ove današnje ento-nacionalne kategorije. Ove godine smo, međutim, imali ozbiljniji odziv iz privatnog sektora. Nekoliko kompanija je pokazalo društvenu odgovornost, te su podržali naš festival.

Radiosarajevo.ba: Kako vidite Slovo Gorčina u budućnosti?

DIZDAR: Naredne godine će biti obilježeno 50 godina od održavanja prvog Festivala kulture Slova Gorčina. Mi ćemo se potruditi, te malo ranije krenuti u čitav proces planiranja i prikupljanja  sredstva. Imamo velike ambicije da napravimo nešto i izađemo iz dosadašnjih okvira, da barem iduće godine napravimo iskorak u smislu rasta festivala. 

Festival opstaje zahvaljujući entuzijazmu pojedinaca koji požrtvovano rade na njegovoj organizaciji. Ne postoje naknade za te ljude, niti je moguće profesionalno planirati ovaj festival. Jer on nema nikakve stalne prihode s kojima može računati. Prijavimo se na konkurs, pa se ne zna koliko će se sredstava dobiti. Tako da je to veoma teško. Iskreno, jako se bojim za budućnost festivala, jer ni ja sam, a ni ljudi okupljeni oko njega, nećemo moći vječno sebe žrtvovati da bi taj festival opstao. Ja sam veoma zabrinut za njegovu budućnost.