Edina Papo, koreografkinja Žetve: Balet je umjetnost strpljenja i boli, s razlogom

Ona je prva dama bh. baleta, umjetnica iza koje su decenije uspješne karijere. 

Edina Papo u svom umjetničkom biću nosi kontinuitet iz najslavnijih dana sarajevskog baleta,  a ovu tradiciju s entuzijazmom i velikim znanjem i dalje prenosi mladim naraštajima. Izazovan rad na novoj produkciji predstave Žetva možemo smatrati krunom njene karijere, ali i početkom jednog novog poglavlja za balet Narodnog pozorišta Sarajevo. 

Žetva je, podsjetimo, originalno djelo na muziku Borisa Papandopula, namjenski pripremano kao prva baletna predstava u Narodnom pozorištu Sarajevo. Praizvedba se desila 25. maja 1950. i tada počinje uzbudljiva historija sarajevskog baleta.

Trending

Profesor Rosensaft poziva na priznanje genocida u Srebrenici - Jevreji jedinstveni u podršci BiH

A na izmaku ove 2021. godine, kada slavimo 100 godina Narodnog pozorišta u Sarajevu, nova produkcija baleta Žetva okrunisat će zahtjevan program obilježavanja jubileja. Za koreografiju i jedno novo, savremeno čitanje, zadužena je naša sagovornica Edina Papo. 

"Da, dugo sam u Narodnom pozorištu, od daleke 1971. godine, svim srcem. Kao djevojčurak sam ovdje došla, postala angažovana balerina, zatim solista... U tom periodu sam otišla na školovanje, na Olimp baletne umjetnosti - veliku akademiju ruskog baleta Vaganova , a zatim  specijalizirala na opernom i baletnom konzervatoriju Rimsky-Korsakov, takođe u Sankt Petersburgu nakon čega sam nastavila karijeru na sarajevskoj sceni. Kad se okrenem, lijepo da je nešto ostalo iza mene. Ponosna sam na brojne generacije balerina, od kojih su neke postale prvakinje širom Evrope. Neki su aktivni kao pedagozi, koreografi. Pamtim mnogo i dobrog i lošeg. Baletna umjetnost je ta koja moj život čini mnogo radosnijim, punijim, zdravijim. Daje mi snagu da idem dalje".

Baletna umjetnost je specifična jer podrazumijeva i element fizičke boli kao preduslov za uspjeh. Pitamo našu sagovornicu kako se svu svoju karijeru nosila s ovim izazovom. 

"Baletnu umjetnost i baletni poziv vidim, prvenstveno, kao umjetnost strpljenja. Nije lako na desetine puta ponoviti jednu baletnu rečenicu, koreografsku sekvencu ili pokret da bi se došlo do tjelesne perfekcije. Naše tijelo je bezgranično i u tom smislu je baletna umjetnost teška. Možda će grubo zvučati to što ću reći, ali vi "maltretirate" svoje tijelo da biste dobili rezultat. Vi stojite na prstima, trudite se da imate balans, da ste laki partneru na rukama, da ste laki u skoku samoj sebi, da ste čisti u pozicijama. To su stvari koje se čestito i polagano uče, kao kad učite neki instrument. Da biste uživali u rezultatu, morate proći kroz određeni dril koji podazumijeva i bol. 

Ništa od toga nije improvizacija, baletna umjetnost je vrlo koncipirana, poredana i precizna. Klasični balet je fundament za sve ostale smjerove u baletu. Taj disciplinirani život se možda nekome čini krut i bolan, ali ljepota te umjetnosti je da ste vi čisti i istiniti prema sebi. Zato u našim dvoranama za vježbanje imamo veliko ogledalo, da bi se uvijek mogli popraviti", pojašnjava naša sugovornica.     

Vjerujemo da nije bilo lako uraditi novu koreogafiju Žetve, s obzirom da je od prethodne izvedbe prošlo 70 godina, a da su dokumenti vezani uz taj period izuzetno oskudni. Kako je Edina Papo pristupila ovom zadatku?

"Sa tom predstavom je nastao sarajevski baletni ansambl, samim time ovo je veliki izazov. posebno jer nisam imala nikakvog oslonca. Konkretno, ne postoji snimak, ne postoji muzički materijal, samo nekoliko sekvenci. Ne postoji nikakav zapisani podatak kako i na koji način je gospođa Nina Kirsanova (ruska koreografkinja) radila s Borisom Papandopulom. Znamo da je na sceni bio brojan ansambl, ali i to da su ga većinom činili članovi kulturno-umjetničkih društava. Jedina školovana balerina je bila Jitka Ivelja, Čehinja iz Brna. Postoji nešto crno-bijelih fotografija i sadržaj.

Htjela - ne htjela, ne mogu pobjeći od sadržaja. Međutim, dvadeset i prvi vijek nije vijek romantizma, a balet je u ono vrijeme bio vrlo romantiziran. Ipak sam dio sadržaja stavila u 21. vijek. Na primjer, slika koja se po originalnom sadržaju dešava na brodu s piratima, po mom čitanju se dešava u gradu. Grad, po meni, ni tada ni danas nije bilo baš neko veselo mjesto za čovjeka koji dolazi sa sela. 

Na takav način pokušavam da približim predstavu savremenom gledaocu. Koreografski se ne oslanjam samo na klasiku. Ima tu i neoklasike, i savremenog izraza, to sam ja i tako vidim Žetvu. Voljela bih da možda i neki drugi koreografi u budućnosti daju svoje viđenje ove važne predstave.   

Jedan od problema kroz koji smo prolazili je nedostatak nota koje nisu sačuvane u našim arhivama. Žao mi je što nismo bili opredjeljeni da sačuvamo note za Žetvu koja je prvi put izvedena baš u Sarajevu, ali prošli smo kroz brojne probleme i razaranje. Kolege iz Hrvatske su nam izašle u susret, dali nam ono što su imali u arhivama".

Naša sugovornica komentirala je i muziku Borisa Papandopula: 

"On je na momente vrlo savremen i revolucionaran, buntovan. A oslanjao se na melos jugoslovenskog podneblja, bosanski, slavonski, čak i makedonski. Mislim da će ovo privući publiku, jer smo tu muziku obukli u jedan savremen kontekst. Mislim da će Žetva biti poslastica za publiku", ističe Edina Papo, koreografkinja predstave Žetva koju ćemo od 28. decembra imati priliku gledati na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo.