Bojan Šošić: Schmidt nije odustao; ni naš otpor neće stati – no pasaran!

Mislim da moramo uz pomoć europskog duha ovdje završiti posao. A to ne znači da ja neću koristiti svoje ovlasti. Dok mi dotle stignemo, sigurno ću ih koristiti; Ne smatram da nam je potreban Dayton II. Prije mislim da nam iz naroda trebaju izmjene Ustava; Želimo spriječiti da se u BiH dogodi ono što se dogodilo nakon raspada Titove Jugoslavije…

Ovo je dio stavova koje je, uz ostalo, u intervjuu za bh. izadnje zagrebačkog “Večernjeg lista” iznio visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Christian Schmidt.

Potvrđene slutnje

Bojan Šošić, psiholog, smatra kako ovo potvrđuje da se „nije odustalo“ od nametanja kontroverznih izmjena Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH. Upravo zbog najave ovakvih odluka Šošić je bio među onima koji su potkraj prošlog mjesec pozvali bh. građane i građanke na proteste pred OHR-om, te digli glas protiv nametanja spornih rješenja. Iz Zagreba su tada nazvani - ruljom.

Trending

Sve spremno za koncert povodom Dana Evrope: Više od 250 đaka iz Sarajeva prisustvovalo probi u NPS

„Ovim intervjuom Schmidt je upravo potvrdio sve slutnje koje smo imali te da su protesti pred OHR-om bili opravdani, ali i nedovoljni. Štaviše, sada ne može imati nikakav izgovor nespremnosti i neupućenosti. Ovo je nedvosmisleno namjerno ignorisanje načela ljudskih prava koja su dio našeg Ustava te presuda Evropskog suda koja se na tim načelima temelje, prvenstveno onim formulisanim u Evropskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naš otpor takvoj intervenciji ne smije i neće stati. No pasaran!“, kazao je Šošić u intervjuu za Radiosarajevo.ba.

Šta OHR namjerava?

Podsjećajući na proteste 25. jula Šošić ističe da je netransparentnost jedan od ključnih problema u ovoj situaciji.

„Zašto nije nikada jasno demantovano da je stvarno postojao plan koji je trebao sadržavati procente zastupljenosti pripadnika određenih grupa? Po onome kako se stvari naknadno predstavljaju, ispada da nije bilo takvog plana. Znači li to da je dokument koji je objavljen u ovdašnjim medijima lažan, podmetnut da se kreira kriva slika o tome šta OHR namjerava? Ako je tako, pa valjda bi to bio prvoklasan skandal i zahtijevalo bi temeljitu istragu. Osim toga, prema informacijama kojima raspolažem, čak i od prije tog objavljivanja, takav plan je itekako postojao. Zato je ovakvo nastupanje ne samo u temelju nedemokratsko, već i uvredljivo“, govori Šošić.

Sada se, dodaje, govori o „konsultacijama koje su provođene unaprijed“.

Nastoji se, veli, sugerisati da je ono što je objavljeno bio dio „radnog materijala za konsultacije“ ili da su dio „širih planova koje tobože trebaju uvesti red u ovu zemlju“.

„Ali konsultacije sasvim sigurno nisu uključivale sve one koji su morali biti uključeni. To iz ove perspektive sve izgleda kao pokušaj da se utišaju reakcije, da se predstavi kao da su bile neosnovane. Dalje, zašto bi ove intervencije samo na nivou Federacije bile prvi korak, dok istovremeno funkcioneri iz RS otvoreno govore da ne priznaju Schmidtov autoritet i da bilo šta što nametne na teritoriji RS neće ni biti provođeno. Je li to igra po liniji manjeg otpora što bi značilo da se siledžiji dopušta da radi šta hoće, a oni koji su trpeljivi će morati slušati što im se kaže?“, pita se Šošić.

Smatra da bi eventualna ntervencija bila van okvira „onoga što OHR smije da uradi“.

„Schmidt nije uradio domaću zadaću, nespreman je, sada neka vidi u šta je gurnut, a on gurnuo nas. Konačno, kakav bi to redoslijed koraka bio? Ako raspakujemo stvari, idemo do kraja. Jasno smo u zahtjevima koje smo predali OHR-u napisali šta to znači. Prvo presude Evropskog suda za ljudska prava, onda sve ostalo. Ali nikako ne ignorišući provedbu tzv. Inzkovog zakona. Ako OHR nije dorastao, onda idemo na više instance, uključujući Venecijansku komisiju. I Vijeće Evrope mora prekinuti sa šutnjom“, kaže on.

Dodao je da „mi nemamo taj luksuz da vjerujemo OHR-u kada predstavlja svoje navodne dobre namjere prema Bosni i Hercegovini“.

„Da je proveden kako je zamišljen, to bi nas na tom putu samo znatno usporilo. Možda neko misli da bi to bilo dovoljno da se Bosna konačno prekriži, uništi, ukine. Ne bi. Ali bi nam uzelo jako puno vremena dok bi se pravnim putem došlo do brisanja efekata tih pogrešnih koraka“, smatra naš sagovornik.

Plan iz Karađorđeva

Nadalje, vjeruje da je uzrok problema u nastojanjima da se preko Bosne lome interesi nacionalizama i regionalnih težnji za dominacijom.

„Pojedinci kojima je data prevelika moć, trećerazredni diplomate koji su zapravo samo bolesno ambiciozni karijeristi i koji su shvatili da im je najjednostavnije postupiti po pritiscima aktera iz regije da bi sebi pripisali značajan uspjeh u prividnom raspetljavanju diplomatskog čvora koji je ovdje čvrsto zavezan kroz Dejtonski sporazum. Pri tome stalno moramo ponavljati da je to samo nastavak politika Miloševića i Tuđmana“, ističe Šošić.

Podsjeća kako je uloga Srbije i Hrvatske u ratu u BiH jasno utvrđena presudama koje su donesene nakon što je taj Sporazum donesen. Takva uloga se mora imati u vidu i danas.

„To bi trebalo biti dovoljno da se on u najmanju ruku revidira jer bi pod tim uslovima značilo da je praktično iznuđen od Bosne i Hercegovine. Kolektivni garant provedbe Sporazuma je Vijeće za implementaciju mira i skandalozno je što su Hrvatska i Srbija ikad, a pogotovo nakon tih presuda, u članstvu među 55 zemalja u sastavu PIC-a. One same po sebi su potpisnice prema svojoj ulozi u ratu, a nemaju nikakvu posebnu ulogu u Vijeću po kojoj bi sebe mogle predstavljati kao garanti. One nastavljaju plan iz Karađorđeva, trenutno drugim sredstvima“, naveo je.

Pritisci i prijetnje

Građanima Bosne i Hercegovine Šošić poručuje „da neće dočekati da se stvari same riješe“.

„Za neke stvari moraju se uključiti stranci. Mi imamo jako puno prijatelja u inostranstvu, mada je malo vlada trenutno otvoreno naklonjeno Bosni. Stvari se mogu promijeniti, ali moramo se prvo jasno i glasno, i na ulici i kroz glasanje u oktobru, oduprijeti pritiscima koji nimalo bezazleno prijete našoj zemlji. A potom moramo isto tako jasno reći šta tražimo, a onda će se probuditi i stranci koji nam žele i mogu pomoći. A želimo evropske standarde, život dostojan čovjeka u sistemu u kojem vlada pravo, u kojem se za korupciju i krađu ide u zatvor, u kojem su svi jednaki“, riječi su Šošića.

MN: Bosna se ne može podijeliti

Dodaje kako neko, očito, misli da će građani ovdje pristati na podjelu kao alternativu ratu.

„Ali to prvi oni ne vide ispravno. To nije alternativa. To je lažni izbor. Bosna se ne može podijeliti“, poručio je.

Paradoksalno, ističe Šošić, niko ne postavlja pitanje Bosancima kako kako će BiH biti uređena.

„Uporno izbjegavaju da to pitanje postave Bosancima. Čak su uložili i znatne napore da kreiraju privid da uključuju građane u taj proces. Oformili su jednu poluformalnu strukturu, tzv. Skupštinu građana, preotevši jedan oblik provedbe tzv. participatorne demokratije koji je bio prvobitno planiran da bude primijenjen na pitanja kao što su korupcija i slične životne teme, o kojima laici zaista mogu i trebaju da izraze svoje mišljenje, zloupotrijebili taj model i ljude naveli da po suptilnom diktatu kažu ono što njima odgovara. To im daje izgovor da kažu da su čuli narod. Perfidna, zlonamjerna igra, u prvom redu ambasadora Sattlera, kojoj su se pridružili i drugi. Nasanjkan je narod, nasanjkane su ambasade“, upozorio je Šošić za Radiosarajevo.ba.

Pita se i zašto se BiH nameće izborni i ustavni sistem kakav većina demokratskih sistema uglavnom ne poznaje?

„Čekali smo da prođe puni Inzkov mandat da se donese zakon kojim se zabranjuje i kažnjava negiranje genocida i drugih zločina. I još punu godinu poslije, ni traga od njegove implementacije. Zagovornici podjela otvoreno veličaju zločince, lažu, kradu, vrijeđaju neistomišljenike, plasiraju nepostojeće i namjerno krive izraze iz domena prava i propisa, uključujući Ustav; služe se ucjenama, reketom, falsifikovanjem i klevetama, vrijeđaju pa čak i fizički nasrću na intelektualce; sjetimo se samo slučaja Slave Kukića“, veli Šošić, te dodaje:

„U takvim uslovima nemoguće je očekivati pojavu i rast progresivnih snaga. Jednostavno pravila igre trenutno favorizuju one koji su duboko nemoralni. Zato moramo insistirati da se stvari iz temelja promijene na tom planu. Onda će na površinu početi izlaziti i domaće snage i oni koji sada pripadaju našoj dijaspori, a itekako imaju potencijal da unesu korjenite promjene. Internacionalni akteri su počeli „prosipati silu“, a sad „dižu nos“ jer su tobože uvrijeđeni građanskim otporom. Sad nema nazad i neka izvole uraditi svoj dio posla kako treba, do kraja – ovdje se mora s njihove strane uvesti i osigurati vladavina prava. Dalje ćemo lako“.

SDA, HDZ i SNSD će učiniti sve da ostanu na vlasti

Govoreći o političkoj sceni u Bosni i Hercegovini mjesec i pol do izbora Šošić veli kako je sasvim je razumljivo da će SDA, HDZ i SNSD učiniti sve da ostanu na vlasti, „glumeći bar pred neukim slojevima onih potencijalnih glasača, da zastupaju interese baš njih“.

„Nikako. Oni misle samo na sebe. Bestidan je i odvratan pokušaj SDA da preuzme zasluge ili prikaže bliskost s pokretom koji je pokazao jasan građanski otpor ovom procesu, okupivši oko 7.000 ljudi u samo 24 sata od inicijalne ideje. Izetbegović i Čović su potpisavši sporazum u Mostaru postavili svojevrstan presedan koji je sada od ogromne koristi onima koji bi rastakali Bosnu. Ako mene pitate, SDA nije na istom kolosijeku sa stvarno probosanskim strankama i nadam se da će svi oni koji zaista imaju ispravne i iskrene namjere ovaj put prevazići svoje razlike u interesu Bosne i Hercegovine, a to nikako nije interes SDA, koliko ni druge dvije spomenute stranke“, zaključio je Šošić u intervjuu za Radiosarajevo.ba.

Zašto izbjegavaju implementaciju presude „Zornić“?

Komentirajući činjenicu da nije implementirana presuda u slučaju „Zornić“ i drugim presudama Evropskog suda za ljudska prava, Šošić veli:

„Svi njihovi motivi su jasni. Izbjegavajući da postupe u skladu s presudama Evropskog suda za ljudska prava osiguravaju sebi nesmetan nastavak pljačke, eksploatacije resursa ove zemlje u korist Srbije i Hrvatske, a u slučaju SDA neprikosnoveno upravljanje jednim dijelom Bosne na isti taj način. I konačno, izbjegavaju zatvor. Što se tiče stranaca, ovdje na pozicijama već dugo skoro da nema kvalitetnih ljudi, ni u stručnom, ni u ljudskom smislu. Bosna i Hercegovina je postala nevažna u globalnim okvirima, postali smo sredstvo za sitno razračunavanje globalnih silnica“.