Praizvedba "Zmaja od Bosne": BiH je dobila veličanstvenu herojsku operu

Stotinu i više godina nakon nacional-romantičarskih zanosa naših jugoslavenskih predaka, Bosna i Hercegovina dobiva svoju prvu herojsku operu kroz priču o tragičnom junaštvu Huseina-kapetana Gradaščevića.

Dvedeset i prvo je stoljeće, a priča o generalu i usamljenom junaku koji se 1831./32. suprotstavio turskom sultanu i danas je aktuelna i jednako kontroverzna. Gradaščeviću su, zarad "mira u kući" leđa okrenuli njegovi suborci, suradnici, pa čak i članovi najuže obitelji, povinujući se tako poretku kojeg određuju velike sile tog vremena - Turska i Austro-Ugarska. 

Ovo melanholično junaštvo kao paradigma nesretne Bosne kroz historiju, operom Zmaj od Bosne dobilo je svoju muzičko-scensku interpretaciju, kroz libreto Nijaza Alispahića, veličanstvene partiture Asima Horozića i odmjerenu, elegantnu režiju Ozrena Prohića.      

Ogromna izvođačka ekipa zaslužuje pohvale i čestitke, na čelu sa solistima Denisom Isakovićem, Leonardom Šarićem, Amirom Saračevićem, Markom Kalajanovićem, Ademom Pljevljak i Vedranom Šimić. Subotnja prva repriza donijet će i drugu postavu u kojoj ćemo u glavnim ulogama slušati oca i sina Ivana i Ivicu Šarića, a u ženskim ulogama Katarinu Kikić i Melisu Hajrulahović.  

Muzički slog Asima Horozića je savremen u orkestraciji i fragmentaran, no oslanjajući se na tradicionalne melodijske motive on uspijeva držati slušalačku pažnju. Ovo je treća opera ovog autora kojem s pravom već možemo pridodati etiketu klasika, no nakon popularne Hasanaginice nije bilo lako opravdati visoka očekivanja. Horozić ih je ispunio, unatoč otežavajućoj okolnosti - Zmaj od Bosne je, naime, muška opera, lišena lirike, pa samim time i kantabilnih arija koje publika voli. 

Ono što je ovim uskraćeno manjkom ženskih arija, nadomješteno je atraktivnim numerama za hor, koji u cjelokupnoj postavci ima ulogu kakvu je imao u antičkom teatru - kao komentator konflikta među junacima. Prohićeva režija horu je dala puni značaj, ne samo kao aktera i izvođača, već i u likovnom i scenografskom smislu. 

Vizualni doživljaj upotpunili su veoma dobri kostimi Vanje Popović, koja velikim slovima potpisuje minimalističku scenografiju.

Sarajevska filharmonija odlična u nimalo jednostavnim partiturama, ovaj put predvođena sigurnom i odgovornom rukom dirigentice iz rijeke Nade Matošević Orešković.

Sudjelovanje baletnog ansambla u posljednjem, trećem činu dalo je punoću cjelokupnom dojmu, a prvak Drame Izudin Bajrović u ulozi Pehlivana zasigurno će doprinijeti omiljenosti ove opere među publikom.

Prva bosanska herojska opera reprezentativna je i respektabilna predstava koja neosporno zaslužuje dug repertoarski život i status prepoznatljivog znaka Narodnog pozorišta u Sarajevu.