Umjetnik Nusret Pašić: Sjećanje na prvu generaciju studenata ALU

Jedan od prvih studenata na Akademiji likovnih umjetnosti, koja ove godine obilježava svoj pedeseti rođendan, je uvaženi likovni umjetnik Nusret Pašić. 

Simbolika značajnog jubileja visokoškolske institucije koja je odnjegovala pedeset generacija, u djelu Nusreta Pašića ima višestruki smisao: osim što je cijenjen kao slikar, svoj radni vijek proveo je i kao likovni pedagog na Akademiji likovnih umjetnosti. 

Pašić je jedan od troje velikih umjetnika čijom izložbom je započeo ciklus oblježavanja jubileja ALU. Izložbu možete pogledati do 18. februara, svakim radnim danom od 10,00 do 18,00. 

Trending

Nenad Marković objavio fotografiju i poručio: 'Ovo je Bosna'

Prigodom otvaranja izložbe, cijenjeni umjentik Nusret Pašić prisjetio se kako je to izgledalo davne 1972. kada je primljen u prvu bh. generaciju studenata likovnih umjetnosti. 

"Zadovoljstvo mi je da nakon toliko godina, budem dio obilježavanja ovakvog jubileja. Ova izložba je tek mali uvod u ono što će se dešavati tokom godine u različitim galerijskim prostorima u Sarajevu. Bogat fundus nastavnika koji su djelovali sve ove godine pri ALU nalazi se i u Umjetničkoj galeriji BiH.

A ta davna 1972. za mene je bilo fino vrijeme romantizma. Akademija u to vrijeme nije imala svoju bazičnu zgradu nego su se nastava i praksa održavali u nekoliko prostora.  Bili smo u zgradi u kojoj je danas Akademija scenskih umjetnosti, neka predavanja imali smo u zgradi Fakulteta političkih nauka, takođe i jednim dijelom u nekim malim prostorima Ekonomskog fakulteta.

Divne uspomene imam na časove slikanja, grafike i vajanja.

Profesori puni entuzijazma i motivacije, Borislav Aleksić, Alija Kučukalić, Mersad Berber, Muhamed Karamehmedović koji je bio i jedan od najbitnijih ljudi za osnivanje Akademije, čovjek neizmjerne snage, upornosti, energije. 

Zatim profesorica Nada Pivac, a poslije su došli Ratko Lalić, Milivoje Unković, Salim Obralić ... ne bih želio nekoga izostaviti.

Mnogo profesora i predavača je dolazilo iz drugih centara. Iz Beograda je dolazio profesor Radenko Mišević, Bosanac po rođenju. Predavao nam je i Kosta Bogdanović, iz Zagreba je dolazio Kosta Angeli Radovani, a iz Ljubljane profesor Tomaž Kržišnik. To je bila veoma široka lepeza imena. Oni koji su bili matični profesori smatrali su da Akademija treba da se otvori prema svima i tako je bilo. 

Svako ko je došao "sa strane" donosio je jedan drugačiji autorski jezik, drugačija iskustva, i to je bilo nešto što nas je sve motivisalo, obogatilo, nosilo nas u zanosu koji smo mi, studenti, dijelili s profesorima".

Da li taj zanos postoji danas, pitamo profesora Pašića. 

"U penziji sam već dvije godine, ali mogu reći da u svakoj generaciji, na svu sreću, postojali su oni za koje možete reći da vam je drago što ste im nastavnik. Vjerujem da će Akademija i dalje ostati prepoznatljiva po tome", zaključije Nusret Pašić, koji je brojnim generacijama predavao predmete slikanje i crtanje.